Pregled posta

XIV. Poglavlje....

ROĐENDAN

„ Što vi radite ovdje?“ upitala sam ih polako izlazeći iz bazena.
Tata mi je pružio ruku. S moje pidžame kapalo je tisuće malih kapljica.
„ Znate li vi uopće koliko je sati?! 2 ujutro!“ Nastavila sam.
„ Znaš li ti koliko je sati?“ začuo se tatin oštar glas.
„ A, vi gospodine Cross? Želite da ona dobije ukor zbog ovog?“ dodala je ravnateljica.
„ Oprostite, gospođo Barnes, ali ne možete okriviti Jessicu. Stvarno nije ništa skrivila. Ja sam ju zvao i priznajem grešku.“ David me pogledao u oči i namignuo.
David i ravnateljica su polako počeli hodati prema izlazu, dok me je još uvijek pokušavao izvući iz ovoga.

„ Možeš li mi molim te reći zašto nisi u sobi?“
„ Ne znam, tata. David mi je poslao poruku i došla sam.“
„ David, David, David. Znaš li ti za išta drugo osim za njega?“ viknuo je.
„ Zašto te to toliko smeta? Prijatelj mi je.“ Povisila sam glas i pogledala mamu znajući da će stati u moju obranu.
„ Ima pravo. A i nisu radili ništa loše. Samo su plivali.“
Ponovo sam je pogledala i nasmješila se u znak zahvale.
„ Zapravo je to više bila utrka nego obično plivanje. Gubitnik plaća ulaz u lunapark.“ Dodala sam.
„ Lunapark???“
Znala sam da će tata tako reagirati.
„ Idete li...?“ započeo je pitanje, ali sam ga prekinula.
„ Ne. Ne idemo sami.“ Čim je započeo takvo pitanje mogla sam naslutiti završni dio. „Kelly i John idu s nama.“ Nastavila sam.
„ Mama? Mogu li ja sada dobiti odgovor na svoje pitanje?“
„ Na koje?“ upitno je podigla obrve.
„ Što radite ovdje?“ ponovo sam upitala.
„ Nedostajala si nam, pa smo te željeli iznenaditi.“
„ Hm... U 2 ujutro?!“
„ Zakasnili smo na avion, pa smo otišli onim u ponoć.“
„ I niste mogli pričekati do jutra?“
„ Mislili smo pričekati, ali smo bili nestrpljivi. Žarko smo te željeli vidjeti.“ Odgovorila je sa smješkom.
„ Opet te pitam? U 2 ujutro?“
„ Pa nije da si spavala.“ odgovorila je sarkastično.
„ Ha,ha. Hajde, pričaj dalje....“ potaknula sam ju da mi ispriča ostatak.
„ Stigli smo pred internat u trenutku kad je vaša ravnateljica zaključavala ulazna vrata. Predstavili smo se i zamolili je da nas odvede u tvoju sobu. No tebe nije bilo, a tvoja cimerica...“
„ Dianne.“ Upala sam u riječ.
„ Ne prekidaj me ako želiš čuti ostatak.“ Ljutito me pogledala.
„ Oprosti.“
„ Dakle, pitali smo Dianne gdje si, ali ona nije znala odgovor. Zatim sam na noćnom ormariću ugledala tvoj mobitel. Bio je uključen, a na ekranu je još uvijek bila njegova poruka.“ Pogledom je pokazala na Davida koji je i dalje razgovarao s ravnateljicom kod vrata.
Znala sam nije željela izgovoriti njegovo ime zbog tate.
„ Sada, kad smo sve razjasnili, možemo na spavanje. Ja i mama idemo u hotel, a ti se vrati u sobu. Sutra moraš biti odmorna.“
„ Tata?“ zaustila sam. „ Sutra?“
Okrenuo se prema meni.
„ Pa 18-ti rođendan ti je.“
Totalno sam bila zabiravila. Ovih dana se toliko toga događalo da sam totalno zaboravila koji je danas datum.
„ Ajme, pa stvarno.“
„ Zaboravila si?“ upitao me tata sa smješkom.
Potvrdno sam kimnula glavom.
„ Vidjet ćemo se ujutro.“ Doviknula je mama na izlazu.

David i ravnateljica su također otišli. Okrenula sam se, još jednom, pogledala bazen i nasmješila sam. Mogla bih mu pružiti šansu. Obrgrila sam se rukama i zamislila sam da sam u njegovom toplom naručju. U naručju u kojem se osjećam toliko sretno, toliko sigurno.


„ Opaaa!“ viknula je Dianne čim sam ušla u sobu.
„ Molim te, preumorna sam. Nije mi do razgovora...“
„ Ako tako hoćeš...“. Dianne se okrenula na suprotnu stranu kreveta i vratila spavanju.
Legla sam u krevet i ugasila noćnu lampicu.

Jutro je bilo dosta tmurno. Kapljice kiše lagano su udarale u prozor dok je vjetar ljuljao grane drveća. Nakon što sam maknula pogled s prozora krenula sam prema ormaru. Najradije bih ležala u krevetu cijeli dan, ali ne mogu. Roditelji mi dolaze u posjet. Ponovo. Ovog puta je to zbog mog rođendana. Još uvijek nisam mogla vjerovati da netko može zaboraviti vlastiti rođendan. Kao malo dijete nikad nisam mogla zaspati večer prije. Jedva sam čekala jutro da otvorim poklone, da se družim s prijateljima, da ugasim svijećice na čokoladnoj torti. Ali ne i ove godine. Dogodilo se toliko uzbuđenja. Ben, stipendija, David. Datum sam jednostavno zaboravila. Da nije bilo mojih roditelja, današnji dan bi bio kao i svi ostali do sada.
Dianne me jutros probudila kako bi mi čestitala rođendan. Poklonila mi je novi D&G sat.
Začula sam kucanje na vratima.
Dianne me pogledala, a ja sam samo odmahnula glavom. Ni jedna ni druga nije znala tko bi to mogao biti.
Otišla sam do vrata i otvorila ih. Nije bilo nikoga. Počela sam polako zatvarati vrata kad sam ugledala malu kutijicu ispred njih. Sagnula sam se i uzela je u ruke. Bila je to minijaturna kutijica crvene boje. Na njoj je bila prikvačena ceduljica. Otvorila sam je i počela čitati u sebi.

Sretan 18-ti rođendan!!! Ne brini, nisam zaboravio...
Ben.

Nasmijala sam se i otvorila kutijicu. U njoj se nalazi prekrsan dijamantni prsten. Na sredini se nalazio zeleni smaragd. Spremila sam ga u ladicu noćnog ormarića jer su svakog trena roditelji trebali doći po mene. Čim su stigli povela sam ih u obilazak škole i internata. Nisam bila baš neki stručnjak, ali im je bilo drago što mogu provesti bar nekoliko trenutaka sa mnom. Nakon obilaska smo otišli u restoran na ručak za moj rođendan. Darovali su mi hrpu nove odjeće. Kao da su znali da sam planirala ići u šoping. Ispričala sam im sve što se događalo ovdje u L.A.-u, uključujući i školsko srce. Mama je bila oduševljena, dok tata... Mislim da ne moram završiti rečenicu. On samo želi da budem sigurna... Uvijek je takav. Ponaša se zaštitnički kao i svaki drugi otac, što mi je jasno. Kod kuće i nema skoro ništa novog. Jedino čudo je da su se moji brat i sestra jače potrudili u školi i za sada imaju odlične ocjene. Cijelo subotnje jutro proveli smo zajedno. Nitko inače nije ljubitelj toga da se na rođendan zabavljaš s roditeljima, ali kad ih ne vidiš mjesec i pol, užasno ti nedostaju i barem malo ti je drago kad opet vidiš njihova lica.
Otpratila sam ih do aerodroma. David je vozio, što tati i nije bilo drago, ali se nije ni protivio. Znao je da trebam prijevoz nazad, a na ulicama danas i nije sigurno...

David me ostavio kod internata i krenuo kući. Zanimalo me da li zan da mi je rođendan. Otresala sam glavu i izašla iz svijeta misli.
U sobi me čekala Dianne. Nasmješila mi se i pogledom pokazala na moj krevet. Ugledala sam malenu crvenu omotnicu u obliku srca.

„ Što je to?“ upitala sam.
„ Ona tajna za koju svi znaju osim tebe.“

Uzela sam omotnicu u ruke i otvorila je. Pisalo je:
TVOJA UČIONICA!

Pogledala sam u Dianne i pokazala joj tajanstvenu poruku.

„ Kakva je to tajna?“ započela sam. „ Zbog toga sam se cijelo vrijeme grizla?“
„ Ne.“ Odmahnula je glavom. „ Tajna je u našoj učionici.“

Uzela sam mobitel s kreveta i krenula prema učionici. Na hodniku i u dnevnom boravku nije bilo nikoga. Svi su vjerovatno učili ili se odmarali u sobi.
Ubrzo sam stigla do učionice. Laganim pokretom okrenula sam kvaku i ušla unutra.

„ Kelly?“ zbunjeno sam upitala.
„ Sretan rođendan, Jess!“ odgovorila je.
„ To je tajna?“
„ Ne.“ Rekla je nakon produljene tišine. „ Ono je tajna.“
Pogledala sam na ploču. Na njoj je bila zalijpljena ista crvena omotnica u obliku srca.
Otvorila sam je i pogledala u velika bijela slova.

BLAGAVAONICA.

„ Sad mi je dosta!“ Bacila sam omotnicu na pod.
„ Jess, smiri se..“ Kelly mi je prišla.
„ Idem u sobu. I ne davite me više. Briga me za tu tajnu, želim u miru proslaviti rođendan. Ovako se samo previše živciram.“
„ Ne ideš ti nikamo.“ Kelly me uhvatila za ruku. „ Ne odeš li u blagavaonicu, ja ću te osobno tamo odvući.“ Nastavila je.
„ U redu.“ Izvukla sam ruku iz njenog stiska. „ Idem.“

Zalupila sam vratima učionice. Ovo je pravo maltretiranje. Idi tamo, pa onda odi tamo... Što će slijedeće biti. Sorry, ali moraš tamo. Kakva je to tajna?
Približavala sam se blagavaonici. Provirila sam kroz vrata. Ugledala sam samo Johna. Upitala sam se što on radi ovdje.
Širom sam otvorila vrata i brzim korakom dotrčala do njega. U ruci je držao meni poznatu omotnicu.
„ Ne opet!“ Uhvatila sam se za glavu.
„ Kako to misliš ne opet?“ upitao je John.
„ Ne pravi se glup.“
Iako to djelomično jesi, dodala sam u sebi.
„ Znam da nešto smjerate i to mi već iskreno, polako ide na živce.“ Nastavila sam.
„ Samo pročitaj.“ Pružio mi je omotnicu u obliku srca.
„ Znam što piše. Idi nekamo.“ Rekla sam.
„ Pogledaj gdje.“
Lupila sam nogom u pod.
„ Ali ovo je zadnji put. Stvarno!“ viknula sam.
Otvorila sam crvenu omotnicu i čitala slijedeće:

DVORANA.
(dalje nema. 100%).

„ Bolje vam je da je ovo istina.“ Rekla sam Johnu i vratila mu omotnicu.
„ Hoću li tada napokon saznati tu toliko važnu tajnu?“ upitala sam.
John je potvrdno kimnuo glavom.
„ No... Kreni već je jednom.“ Pogurnuo me.

Laganim koracima izašla sam iz blagavaonice i krenula prema dvorani za tjelesni odgoj. Iako sam bila već na rubu živaca, nešto u meni polako mi je popravljalo to loše raspoloženje. Pojavio se onaj moj stari predosjećaj koji me nikada nije iznevjerio. Uvijek je bio u pravu. Ovoga puta mi je govorio da se smirim i da će sve proći u najboljem redu. Vjerovala sam mu. Kao i uvijek.
Dvorana se nalazila ispred mene. Jedino što me djelilo od te predobre tajne bila su vrata.
Okrenula sam kvaku i gurnula ih.
Na podu sam ugledala puteljak napravljen od latica crvenih ruža. S lijeve strane nalazio se mali okrugli stol sa svijećama i tanjurima. Sa stopa je visilo 18 crvenih balona na kojima je pisalo Sretan rođendan Jess!
Počela sam hodati crvenom stazom. Stigavši do kraja dočekao me maleni stolić na kojem se nalazila malena plava kutijica.

„ Sretan rođendan!“ začula sam muški glas iza sebe.
„ David?“ okrenula sam se. „ Kako znaš?“ upitala sam.
„ Dianne.“
„ Sad mi je sve jasno.“ Odgovorila sam sa smješkom.
„ Nećeš otvoriti poklon?“
„ Hoću. Naravno.“
Uzela sam plavu kutijicu u ruke i otvorila je. Ugledala sam prekrasan dijamantni prsten sa smaragdom u sredini. Prsten me neko vrijeme podsjećao na nešto slično. Kao da sam ga već jedanput vidjela. Onda sam se sjetila. Takav isti prsten kupio mi je i Ben.



Nadam se da je bilo zanimljivo.... Evo mala anketa za vas.... Da ste na Jessicinom mejstu, čiji biste prsten nosili.... (nema odgovora oba dva.... samo 1)... I molim vas, iskreno vas molim da u komm ostavite za kog ste glasali... možda mi to pomogne u inspiraciji i odluci da vidim čiji prsten će nosit Jess.... stvarno vas molim....



Get your own Poll!











Post je objavljen 13.08.2009. u 17:33 sati.