|
Toliko očekivan nastavak je stigao... hh... Nije savršeno napisan jer nisam imala neku zakon inspiraciju.  Zapravo, sjetila sam se nečeg sjajnog, ali to je prebrzo... bi će to za dva, tri poglavlja.... žao mi je što nisam jučer stavila poglavlje... mislila sam staviti oko pola dvanaest navečer, ali mi je internet zaštekao i tek sad proradio (1:10 - NEDJELJA)...
DRUGA ŠANSA
Učenici iz cijele škole bili su obučeni u crveno i stajali su na sredini dvorišta u obliku srca. Jedna skupina unutar tog „srca“ bila je obučena u bijelo. Ti učenici su zapravo bili “slova“ unutar srca. Pisalo je Volim te!
„ Volim te.“ Prišapnuo mi David na uho.
Ostala sam nepokretna. Gledala sam u njega kao u duha. Nisam mogla vjerovati svojim vlastitim očima. Kao da sanjam. Ali ovo nije bio san... Nešto u meni je poskakivalo, puls mi se ubrzao, a i ruke su mi se počele polako znojiti. Ovo je bilo nešto najljepše što sam ikada vidjela, ali nisam to željela priznati.
„ Što je sad ovo?“ upitala sam, a u mojim očima se vidio strah. Zadrhtala sam.
„ Ono što ja mislim. Iskreno.“ Odgovorio je, a u njegovom se glasu čulo da mu nije lako. Bio je jednako nervozan kao i ja.
„ Oprosti... Moram ići.“ Rekla sam slabašnim glasom.
„ Zar nećeš ni razgovarati?“ upitao me.
„ Nemamo o čemu razgovarati.“
„ A što je s nama?“
„ Nikada nije ni bilo nas. Bili smo uvijek samo ja i ti.“
Udaljila sam se od ruba i sjela na klupicu koja se nalazila pokraj vrata.
„ Uz to...“ nastavila sam, „ Ti si zauzet. Da samo znaš koliko si me razočarao. Mislila sam da nisi takav tip dečka.“
„ Kakav?“ Sjeo je kraj mene.
„ Da bez imalo grižnje savjesti varaš curu.“
„ Ne varam, za razliku od nekih.“ Ljutito me pogledao.
„ A ne, a što je ovo? Jedno malo volim te drugoj curi.“
„ Nikada ne bih prevario svoju djevojku.“
„ E pa to upravo radiš.“ Viknula sam i naglo se ustala.
„ Prekinuo sam s Natalie dan nakon večere.“ Rekao je smirenim glasom. Očito mu nije bilo do svađe.
Zanijemila sam. Zašto uvijek izazivam svađu? Zašto nikada ne usporim sa reakcijama? Mislila sam.
„ Zašto?“ upitala sam.
On se prvo nasmijao, a zatim mi dao odgovor.
„ Mislim da znaš zašto.“ Odgovorio je pokazujući prstom prema rubu krova.
Ponovo sam pogledala dolje. Učenici se nisu maknuli s mjesta.
„ Ja sam prekinula s Benom prije mjesec dana.“
Okrenula sam se prema Davidu.
„ Nisam ti ništa rekla jer sam mislila da si i dalje u vezi s Natalie.“ Dodala sam.
Polako sam krenula prema izlazu i počela trčati po stepenicama. Čula sam Davidov glas kako me doziva, ali se nisam obazirala. Nisam željela čekati. Sigurno bi se pokajala. Nastavila sam trčati dok nisam ostala bez daha.
U sobi sam sve u detalje ispričala Dianne koja je naravno stala na njegovu stranu. Sve u svemu, ona mu je sestra. Zamalo je izbila svađa. Više prepirka nego svađa.
Sjela sam za pisaći stol i počela pisati referat o Clintonu.
„ Tvrdoglava si. Znaš li koliko bi cura sada željelo biti na tvom mjestu?“ ponovo je započela Dianne.
„ Znam. I nemoj ponovo započinjati. Malo prije je moglo doći do svađe.“ Odgovorila sam ljutito i počela listati knjigu tražeći nešto o Clintonu.
„ Onda???“ Dianne je stala kraj mene i zatvorila mi knjigu.
„ Reći ću ti isto kao i Davidu.“ Pogledala sam je. „Ne želim razgovarati o tome! Imam dosta lekcija za naučiti i k tome još moram napisati referat. “ Pogledom joj dala do znanja da želim ostati sama u sobi.
„ U redu. Ali znaj da ćeš se jednog dana pokajati zbog ovog. Pružila ti se najbolja šansa u životu, a ti si je odbacila... Zar ne?“
Oči su mi se počele sužavati. Nisam joj odgovorila, premda sam znala da će to shvatiti kao potvrdan odgovor. Dianne je otišla iz sobe, a ja sam počela učiti za test. Refrat sam odlučila predati zadnji dan.
Osjećala sam se nekako čudno. Zbunjeno. Još uvijek nisam bila svjesna što se to točno dogodilo na krovu. Zašto sam otrčala? Zašto nisam ostala?
Uhvatila sam se rukama za glavu. Previše toga me dekoncentriralo. Svake sekunde osjećala sam se sve slabijom.
Kraj sebe začula sam poznatu glazbu. Zvonio je moj mobitel. Prvo što sam vidjela pred očima bila je knjiga iz povijesti. Naslov lekcije je glasio Razvoj Sjedinjenih Američkih Država. Shvatila sam da sam od sve te dosade zaspala. Pogledala sam na ekran mobitela kako bih vidjela tko me zove.
Na slici sam ugledala poznato lice. Lice koje bi me oraspoložilo svakog puta.
„ Jane!“ radosno sam uzviknula.
„ Smiri se.“ Začuo se njen blag, ženstven glas.
„ Dugo te nisam čula.“ Rekla sam.
„ Ne laži. U ovih mjesec dana razgovarale smo dva puta tjedno.“
„ Malo.“ Nasmijala sam se.
„ Nešto novo kod tebe?“
„ Cath?“ upitala sam.
„ Daaaa.“ Viknula je. „ Stavile smo te na zvučnik. Nadam se da ti ne smeta?“
„ Ako nema nikog drugog u blizini, ne.“
„ Odgovor na prvo postavljeno pitanje, molim.“ Zahtjevala je Cath.
„ Hmmm...“ Znala sam da će u mom glasu primjetiti odugovlačenje.
„ Nema odugovlačenja, bebé.“
„ Jane, ne brini. Dobit ćeš odgovor.“
Ispričala sam im svaki detalj današnjeg dana. Zamalo su i zaplakale. Kao i ja.
Pričale su nešto u telefonsku slušalicu, ali ja ih nisam slušala. Zatvorila sam oči i ponovo zamislila ono prekrasno srce. Na mom licu stvorio se veliki osmjeh. Nešto sam osjećala u sebi. Nešto sretno, nešto spokojno. Ni sama nisam znala opisati taj osjećaj. Osjećaj koji sam osjetila prvi puta u životu.
„ Jess, jesi tu?“ Upitala je Cath.
„ Da,da...“ Trgla sam se iz misli.
„ Sanjariš?“
„ Ne, Jane, ne sanjarim.“ Nisam im mogla priznati istinu. Iako su mi najbolje prijateljice. Možda bi me počele zezati, izazivati zbog toga, iako sam sumnjala. Nisu one takve. Malo lude jesu, ali ipak nisu kao ja.
„ Ponavljam za test sutra.“ Nastavila sam.
„ Onda te ostavljamo na miru.“ Rekla je Jane.
„ Ne!“ viknula sam.
„ Došla si ovdje da pokažeš koliko si dobra učenica i ne mislim ti dopustiti da to uništiš.“ Dodala je Cath.
„ U redu onda. Ali želim da me ponovo nazovete za koji dan.“ Rekla sam nakon produljene tišine.
„ Naravno.“ Odgovorile su u isto vrijeme i poklopile slušalicu. Njih je čekala zabava, a mene knjiga iz povijesti.
„ Testovi su tu. Dianne Cross, Jessica Bolton.“ Počela je govoriti profesorica, ali je odjednom stala. Ni ja ni Dianne nismo znale zašto nas je onako čudno pogledala, a kamoli zašto je prozvala samo nas dvije.
„ 5+. Čestitam. Za ovo polugodište ste gotove. Za vas više nema testova ni ispitivanja.“ Nastavila je.
„ Hvala. A zašto? Ako smijem pitati.“ upitala je Dianne.
„ Nitko, osim vas dvije, nije prošao ovaj test.“
U razredu se odjednom čulo gunđanje poput Ahhh i nastala je užasna galama. Svi su počeli udarati rukama po stolu. Bilo mi ih je žao. Znam da su se svi trudili i učili za taj test. Otišle smo do profesoričina stola i uzele testove. Nije loše. Imala sam 85% rješenog testa. Dianne inače voli povijest. Riješila je 97% testa. Jako impresivno.
Vratila sam se na mjesto i buljila u papir. Griješila sam na nekim glupostima, makar to nije bilo važno. Ocjena je bila i veća nego što sam očekivala. Zvonilo je za kraj sata. Razredom se proširila buka od micanja stolica. Otišla sam do profesoričinog stola i vratila test.
„ Čekao sam te.“ Čula sam poznat glas.
„ Zašto se ne čudim što si opet ovdje? Pa da. Nije ti prvi put.“ Sarkastično sam rekla pokušavajući ubrzati kako me ne bi sustigao. No nije mi uspijevalo. Uvijek bi bio u koraku sa mnom.
„ Jess, čekaj! Zar se još ljutiš?“
„ Davide, nemam vremena.“
„ Samo odgovori. Molim te.“
Stala sam i pogledala u one njegove plave oči koje su mi se svaki puta činile sve svjetlije i svjetlije.
„ Ne ljutim se. U redu?“
„ Onda zašto ne razgovaraš sa mnom?“
„ Razgovaram s tobom. Samo mi se žuri na sat.“ Odgovorila sam i vratila knjige u ormarić.
„ Znam da nemaš više sati.“
„ Dakle, sad i kontroliraš moj raspored?“
„ Gle, samo želim razgovarati.“
„ U redu. Ona gesta koju si učinio bilo je nešto najljepše i najromantičnije što sam ikada vidjela i što je itko ikada učinio za mene. Ali ne mogu biti s tobom. Nisam spremna. Premalo te poznajem.“
„ Ali...“ David je slegnuo ramenima, „ Zašto si prekinula s Benom?“
„ Jer, u slučaju da bude nešto između nas, ne bi ispalo da varam druge. Nisam osoba koja voli drugima nanositi bol.“ Ponovo sam krenula prema izlazu ubrzavši korak.
„ Zar te ništa ne može natjerati da promijeniš mišljenje?“ upitao je David polako trčeći za mnom.“
„ U vezi?“ usporila sam na trenutak.
„ U vezi nas.“ David se primio za koljena i duboko udahnuo.
„ Čak ni ovo?“
Zbunjeno sam ga gledala.
„ Ovo...“
Polako je naslonio usne na moje. Bilo je tako slatko, tako lijepo. Osjećala sam kako vatromet puca iznad nas. Osjećala sam one leptiriće u trbuhu. Cijela škola zastala je na sredini hodnika da vidi što se događa.
Brzinom munje izmaknula se iz njegova naručja iako je veći dio mene želio da ovaj trenutak traje i traje.
„ Jesi ti normalan???“ Viknula sam.
„ Oprosti. Mislio sam da će ti se svidjeti.“
„ Malo prije sam ti nešto rekla. Posljednjih mjesec dana stalno smo zajedno. Odlazimo u kino ili na piće. Nije da mi smeta. To je bilo u redu, ali ovo...“ Prekrižila sam ruke na prsima.
„ Kada budem sigurna što želim, vjeruj mi, javit ću ti. Ali nemoj biti toliko uporan.“
Iz trećeg pokušaja sam probala izaći iz škole, ali ni ovog puta mi to nije uspjelo. David me sustigao„ .
„ Rekao sam oprosti.“
„ Oprostit ću ti pod jednim uvjetom.“
„ Može.“ Kimnuo je glavom.
„ Ovo više nikad, nikad nećeš ponoviti.“
Osim ako ja to ne zaželim, pomislila sam.
„ Obećajem.“ Podigao je ruku. „Ali se molim te nemoj ljutiti.“
„ Neću.“
Kako i bih. O tome sam sanjala čitav život. I sada kada se to stvarno dogodilo, ja sam ga odbila.
„ Prijatelji?“ upitao me sa onim svojim prekrasnim, bijelim osmijehom.
„ Prijatelji.“ Ogovorila sam pružeći mu ruku.
Okrenula sam se i napokon izašla iz škole.
Zasad, pomislila sam. Prijatelji, ali samo zasad.
|
