nedjelja, 23.08.2009.

XVI. Poglavlje...

Evo, samo par stvari na početku.... svi koji ste željeli osuđivati Davida, možete ga osuditi nakon ovog poglavlja ako i dalje želite... meni je tak svejedno.... hh.... to je prvo.... drugo.... Svađa koja se događa u ovom poglavlju i sve uvrede su smišljene oko ponoći.... jako sam pospana, pa nisu ispale predobre... ali vjerujte, dala sam sve od sebe da se nasmijete malo.... nadam se da sam uspjela.... javite u komm.... kiss




ISTINA


„ Kels...“ Duboko sam udahnula, „ Možeš me odvesti u internat?“
„ A David?“
„ Nije me briga za njega. Samo želim natrag... Molim te.“ Sklopila sam dlanove.
„ U redu. Kreni prema autu, doći ću za minutu. Samo da se javim Johnu.“
„ I Kels...“
„ Da?“
„ Ništa ne govori Davidu.“
„ Ne brini.“ Poljubila me u obraz i otrčala prema Johnu.

Vožnja natrag nekako se činila duža nego prije. U glavi mi se miješalo toliko misli, da ni sama više nisam znala o čemu razmišljam. Odlučila sam Davidu dati šansu za nas. Ali čini se kako je on tu šansu na kraju izgubio. Bilo mi je doista teško odlučiti koji će biti moj slijedeći korak. Hoću li mu oprostiti ili ću se osvetiti? Srce je govorilo jedno, nije kriv, oči su govorile drugo, kriv je. Svi su mi oduvijek govorili, a najviše mama, da se srcu uvijek može vjerovati, ali kada nešto vidite vlastitim očima vjerujete njima. Njima koje su vam uništile srce ugledavši nešto što nisu smjele. Pokušavala sam suzdržati suze, pokazati kako me to nije zaboljelo, kako sam jaka. Ali bezuspješno. Suze su ipak potekle niz moj tamnoputi obraz.


„ Mrzim ga!“
Zalupila sam vratima sobe.
„ Wow. Čekaj malo. Mislim da sam nešto propustila.“
„ Dianne, nemoj još i ti.“
Podigla sam ruku kao znak da zašuti.
„ Nešto nije prošlo kako treba. Jesam li u pravu?“ upitala me Dianne.
Primila sam se za glavu i legla na krevet.
„ Da. Sve je bilo savršeno, čak i kvar na Rangeru.“
„ Kakav kvar?“ prekinula me Dianne.
„ Nešto se pokvarilo i ostali smo na vrhu. Iako sam se na početku bojala biti sama s njim...“ Nisam željela izgovoriti njegovo ime. Bila sam previše ljuta. „ Ali na kraju, kad me primio za ruku, nisam željela da se Ranger ponovo pokrene.“ Nastavila sam.
„ I zato si ti ljuta?“
Vratila sam se u sjedeći položaj.
„ Ma ne. Nakon što smo izašli iz te naprave, David i John su otišli po šećernu vatu.“
„ A ti ju ne voliš i zato si ljuta?“
„ Dianne, ako me ne prestaneš prekidati usred rečenice, nećeš znati kraj. Jasno?“ Povisila sam ton i počela šetati lijevo-desno po sobi.
„ Oprosti.“ Pognula je glavu.
„ Dakle, dok su dečki čekali u redu za šećernu vatu, ja i Kelly smo sjele na klupicu. Pričala sam joj o onome što se dogodilo na bazenu, dok nisam primjetila da stalno gleda prema Davidu. Odlučila sam provjeriti što je toliko zanimljivo i onda sam ga ugledala. Njega i Natalie. Nisu razgovarali.“
Neko vrijeme vladala je šutnja u sobi.
„ Možda si krivo vidjela.“
„ Znam što sam vidjela. To nije bio razgovor. Vjeruj mi.“
„ A zašto si otišla? Mogla si otići tamo i toj kozi opaliti jednu poštenu šamarčinu.“
„ Bilo je kasno, a ujutro imam školu.“ Na brzinu sam smislila.
„ Ne laži.“
„ U redu. Glava me boljela i bila sam umorna. Idem leći. Laku noć.“
„ Stani.“ Primila me za ruku. „ I ti i ja znamo razlog zbog kojeg si otišla.“ Nastavila je.
„ Ne, ne znamo. A sad me pusti da spavam.“

„ Hoćeš li ga barem nazvati?“
„ Čemu? Ne zanima me niti gdje je, niti s kim je, a još manje me zanima što radi.“
„ Predat ćeš se samo tako? Zar se nećeš ni boriti?“
Ponovo sam sjela do Dianne i pogledala je u oči.
„ Za koga bih se trebala boriti? Davida? Nema šanse. Imam svoj život i zadovoljna sam njime.“
„ Ali on...“
„ Ššš. Ne želim čuti za njega.“ Prekinula sam je. „ Znam da ga braniš jer ti je brat, ali mogla bi ponekad biti i na mojoj strani.“ Nastavila sam.
„ Znaš što? Bolje da prekinemo ovu temu.“
„ Slažem se.“
„ Laku noć, Jess.“
„ Laku noć.“

Dugo sam ležala u krevetu. Buljila sam u strop. Nikako nisam mogla zaspati. Čak sam brojila ovce, što se čini malo jadno, a kad ni to nije upalilo brojala sam kokoši. Po svemu sudeći, službeno sam bila i skrenula s uma. Prije ove škole moj život je bio sasvim u redu. Imala sam dobru obitelj, najbolje frendice, odličnog dečka. Dolaskom ovdje sve se promijenilo. Postajala sam slobodnija, bahatija, čak sam i promijenila stil oblačenja. Kada bih se pogledala u ogledalo i sama bih vidjela kako više nisam ista osoba. To je bila nova Jessica, samo što u tom trenutku nisam znala je li bila ona sretnija Jess ili tužnija. Svake minute preokretala bih se u krevetu. Slika koju sam vidjela u lunaparku nije mi izlazila iz glave. Suze su ovoga puta tekle jače nego u autu. Povremeno bih ih obrisla rukama, ali one bi se ponovo vratile. Znala sam da će se suze vratiti, ali nisam znala hoće li se vratiti i David.



„ Hej,“
Odmah sam prepoznala glas iza sebe. I dalje sam nastavila slagati knjige u ormarić. Nisam se željela okrenuti.
„ Slušaj. U vezi onoga sinoć... Zašto si otišla onako rano?“
„ Nije mi bilo dobro.“ Oštro sam odgovorila.
„ Zar se ljutiš na mene?“
Naglo sam se okrenula i pogledala ga ubojitim pogledom. Da pogled ubija, vjerovatno bi David u ovom trenutku bio pepeo na dnu tihog oceana.
„ Pretpostavljam da je odgovor da.“ Nastavio je.
Kimnula sam glavom.
„ Mogu li znati zbog čega se ljutiš na mene?“
„ Možda da pitaš Natalie?“ Sarkastično sam odgovorila.
„ Želim čuti od tebe.“
„ Ponovo to govorim. Pitaj Natalie. To ti je natuknica. Možda ti ona dođe nekako do tvog malog mozga. Ako ga imaš.“
David je raširio oči.
„ Prvo. Zbog čega me vrijeđaš? Drugo. Zbog čega bih nju imao nešto za pitati? Kakve veze ona ima s onim sinoć?“
Ljutito sam ga pogledala.
„ Oh, ne!“ napokon je progovorio.
„ Oh, da!“ počela sam pljeskati rukama. „ Gospodin Savršeni je napokon otkrio Ameriku. Jadan Kolumbo, preuzeo si mu zasluge. “
„ Gle, samo smo razgovarali.“
„ Aha, i usput si ju samo poljubio. Onako... Čisto prijateljski.“
„ Nisam ju poljubio.“
„ U redu. Vjerujem ti. I... Samo da znaš, vrijeme je da ti priznam. Ja sam predsjednikova kći.“
„ Zašto si takva?“
„ Kakva? Samo sam ti rekla istinu o sebi.“
„ Gle, nisam ju poljubio. Ona je poljubila mene.“
„ Svejedno. To je poljubac. Halooo!“
Pucketnula sam prstima.
„ Nije svejedno. Nisam kriv i ti to znaš.“
Krenuo je prema izlazu iz škole, ali se predomislio. Vratio se nakon dvije sekunde i okrenuo me prema sebi.
„ Barem priznaj da si ljubomorna.“
„ Nisam!“ viknula sam.
„ Jesi.“
„ Nisam!“ ponovo sam viknula.
„ Nisi.“
„ Jesam!“ Ostala sam bez daha. „ Hej, to je varanje. Nisam to mislila.“ Nastavila sam.
„ Nije to nikakva prijevara. Sama si priznala. Napokon.“ Nasmiješio se. „ Gle, to je jedna od istina koju ne želiš priznati. Makar, drago mi je da to čujem.“
„ Meni nije. Sad idi. Dobio si što si htio.“
„ Znači priznaješ da si ljubomorna?“
„ Da. Ljubomorna sam. Jesi sad sretan ili bi možda još želio i neku igračku da ti sreća bude potpuna? Želiš autić ili lutkicu Teletabisa?“
Zalupila sam vratima od ormarića i krenula prema razredu. Možda će mi sat matematike odvući misli od njega.
„ Jess ,čekaj!“
„ Ostavi me na miru.“ Viknula sam zatvarajući vrata učionice.

Na matematici uopće nije bilo kako sam očekivala. Ni stotine logoritamskih jednadžbi nisu mi pomogle da prestanem misliti na Davida. O njegovim kraljevsko plavim očima, prekrasnoj kosi i još lijepšim osmijehom... Od svih 45 minuta na satu, jedine minute kada nisam mislia na njega bile su dok sam bila pred pločom. Zurila sam u te brojeve koji mi jednostavno nisu pokazivali nikakvo značenje. Kakav glupi X, kakav glupi Y. Meni jedino treba mir. Mir i riješenje svih ovih događaja proteklih dana. Dianne mi je šaptala par zadataka jer je bilo očito kako nisam bila usredotočena na matematiku.

Nakon izlaska iz učionice ugledala sam meni već poznato lice.

„ Znam da se ljutiš, ali molim te daj da objasnim.“
„ Pa... Kad si me toliko čekao.... NE!“ Viknula sam.
David je polako podigao ruku i naslonio je na moje lice. Bilo je toliko lijepo ponovo osjetiti njegov topli dodir, njegovu mekanu kožu. Nakratko sam zatvorila oči. Kad sam shvatila da sam na rubu toga da mu oprostim, udaljila sam se za jedan korak. Ovo puta sam ja podigla ruku i pljusnula ga po licu.
„ Ne diraj me!“ Rekla sam tresući ruku. Pekla me od jačine udarca.
„ Hej, David.“ Prekinuo nas je ženski glas.
„ Što ti radiš ovdje?“ upitao ju je.
„ Super, još si mi samo ti trebala.“ Pogledala sam u Natalie. „Sigurno imate puno toga za raditi, pa ću vas ostaviti same.“
Nastavila sam.
„ Čekaj.“ Čula sam Natalien glas iza sebe. „ Moram razgovarati s tobom. Nasamo.“ Pogledala je u Davida. Kimnuo je glavom i otišao prema izlazu iz škole.

„ Moramo razgovarati o onome što se sinoć dogodilo u lunaparku...“
„ Ne, ne moramo jer nemamo o čemu razgovarati.“ Prekinula sam je.
„ Stvarno? Ne bih se složila.“ Prekrižila je ruke na prsima.
„ U redu. Imaš 5 minuta.“
„ Ono što si vidjela u lunaparku...“
„ Misliš na poljubac?“ Ponovo sam je prekinula.
„ Da. David nije kriv.“
„ Ok. Nije kriv. Shvaćam. Bok.“
Krenula sam prema izlazu.
„ David te voli.“
Okrenula sam se i pogledala u Natalie.
„ Ja sam poljubila njega.“ Nakratko je zastala. „ Ono što sam učinila nije bilo cool. Žao mi je. Nisam mogla podnijeti to što me David ostavio pa sam ga, nakon što sam završila sa snimanjem filma, odlučila pratiti jer sam znala da se ide naći s tobom. Kod štanda je napokon ostao sam. Ugledala sam tebe i odlučila poduzeti nešto što bi osiguralo tvoju svađu s njim. Kad si napokon pogledala prema Davidu, poljubila sam ga.“ Nastavila je.
„ Koliko ti je platio za ovu priču?“ Znatiželjno sam upitala.
„ David? Nije ništa platio jer ovo nije laž. Ovo što ti govorim je istina.“
„ Znači nije platio novcem, već novim poljubcem?“
„ Kad ćeš više shvatiti da voli tebe???“ viknula je.
„ Natalie...“
„ Ššš. Ne prekidaj me! Poznajem Davida već 3 godine. Ovako kako se ponaša prema tebi, nikada se nije ponašao prema meni. Cijeni te dvostruko više nego mene. Po njemu se vidi da je zaljubljen u jednu osobu, a ta osoba nisam ja, već ti. Ako sam ja shvatila da voli tebe i odlučila prekinuti ovu glupu svađu, onda možeš i ti.“
Bilo mi je previše neugodno da bih išta rekla.
„ Još jednom ti govorim. Ja sam poljubila njega.“
„ Kuneš se da je to istina?“
„ Kunem se.“ Odgovorila je sa smješkom.
„ Uh... To znači da sam se ljutila na Davida bez veze.“
„ Da. I duguješ mu veliku ispriku.“
„ Natalie...“ Dozvala sam je prije nego je izašla iz škole.
“ Hvala.“ Dodala sam.
Nije ništa odgovorila. Samo se nasmješila i otišla.


00:27 | Komentari 31 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>