U NEVOLJI
Trčala sam po hodnicima škole. Bila sam previše ljuta da bih razmišljala o svom slijedećem potezu. Nisam gledala kuda trčim. Željela sam što prije stići u sobu i ispucati svu negativnu energiju tamo.
„ Hej, polakše malo.“ Zaustavio me David. „ Trčiš kao da te proganjaju vampiri?“
„ I to bi mi bilo draže nego ona fufa.“
„ Ona? Fufa?“ zbunjeno je upitao.
„ Ma ona.“ Odmahnula sam rukom. David me i dalje nastavio zbunjeno gledati. „ Alyson. Nova učenica.“ Dodala sam.
„Glumim u školskim predstavama od svoje 7. godine i nitko mi do sada nije uzeo ulogu, pa nećeš ni ti... Bokić.“ Ponovila sam njenu rečenicu oponašajući njezin glas. Bio je toliko iritantan. Mješavina Barbike i razmažene bogatašice. S neameričkim naglaskom. Ipak je iz Kanade.
„ Ti ćeš osvojiti ulogu. Vjeruj mi.“
„ Zašto bih ti vjerovala? Osim ako mi ne želiš namjestiti ulogu?“ nasmijala sam se.
„ Jer sam ti dečko.“
„ Khm... Dečko? Nisi mi dečko.“ zakašljala sam se.
„ Bi li željela da budem?“
Počešala sam se rukom po vratu. Ova rečenica se nije dogodila ni u mojim snovima.
„ Hm... Upad ti nije nešto poseban, ali da.“ Poskočila sam i snažno ga zagrlila.
Još smo neko vrijeme pričali na hodniku sjedeći na klupici. Bilo mi je žao kad je morao otići, ali takva su pravila. Bilo je 9 sati navečer. Nakon 9 zabranjeni su nam posjeti. Poljubila sam ga i krenula prema sobi.
Sreća mi nije dugo trajala. Čim sam se popela na prvi kat ugledala sam Alyson.
„ Želiš nešto?“ sarkastično sam upitala.
„ Da. Tvog dečka.“ Nasmijala se.
Hodnikom se začula ovacija. Svi su govorili nešto kao uh...
Nisam joj mogla dopustiti da me pobijedi. Ne ona.
„ Stvarno si glupa ako misliš da će ikad pogledati tebe. Čak mislim da si toliko glupa da čuješ kako trava raste.“
Hodnikom se začula ovacija i pljesak ovog puta.
Alyson je prekrižila ruke na prsima i prišla mi korak bliže.
„ Slušaj, smrtnice iz niže klase, pogledat će on mene. Ja sam ljepša, pametnija i što je najvažnije ja sam iz njegove klase. Ne znam zašto je s takvom rugobom kao što si ti.“
Glasno sam se nasmijala. Nisam odmah znala kako bih joj vratila. Trebala mi je neka jaka uvreda. Uvreda koja će je spustiti na zemlju. Pogledala sam u lampu koja je visila sa stropa. Tada mi je na pamet pala sjajna uvreda.
„ Joj, Alyson, da ružnoća svijeli, mislim da bi ti bila ulična rasvjeta.“
Alysono lice postajalo je sve crvenije. Ovo joj je vjerovatno bio najneugodniji trenutak u životu. Lupila je nogom u pod i brzim koracima otišla u sobu.
U mojoj sobi je vladala vesela atmosfera. Ni sama nisam bila svjesna toga da sam je, bar za sada, spustila na zemlju. Upalila sam televozor i prebacila na Comedy Chanel. Gledala sam neki film kojem nisam znala ime. Trebala sam odmoriti mozak. Od učenja, od vrijeđanja, od svađa. Nisam znala gdje se nalaze Dianne i Kelly. Nije mi bilo važno. Jedino važno je bilo da sam napokon doživjela ono što sam oduvijek željela. Bila sam Davidova djevojka. Brinula me samo jedna stvar. Što će biti nakon što se vratim u New York? Shvatila sam da je bolje da o tome ne razmišljam. Odmahnula sam par puta glavom i vratila se gledanju filma.
Otvorila sam oči i protrljala ih prstima. Shvatila sam da sam zaspala tijekom filma. Već je svanulo jutro. Ustala sam iz kreveta i obukla sam uniformu. Nije mi se dalo u školu. Najradije bi ostala ležati u krevetu, ali ne mogu.
Dianne je ostavila poruku na papiriću kako je ona već u razredu.
Provjerila sam sam da li su televitor i laptopi ugašeni te sam krenula prema razredu.
Ispred stepenica me čekala Alyson.
„ Što sad želiš?“ bezobrazno sam upitala.
„ Želim ti se osvetiti.“
„ A da? Samo daj.“ Slegnula sam ramenima. „ Ne bojim te se.“
Alyson je zlobno nasmijala.
„ Baš si jadna. Ne znam zašto je David s tobom...“
Primila sam je za lakat.
„ Slušaj me. Petljaj se u moj život koliko god hočeš, ali dirneš li Davida, polomit ću ti noge.“ Viknula sam.
Cijela škola nas je pogledala.
„ Nisi to smjela reći.“ Dodala je Alyson.
„ Zbog čega?“ upitala sam.
„ Jer će sad svi potvrditi da si ti to napravila. Uz to, svi vide kao me držiš na rubu stepenica.“
„ Ah...“ odmahnula sam drugom rukom. „ I što bi to trebalo značiti?“
„ Ovo.“
Izmaknula je ruku iz mog stiska i bacila se niz stepenice.
„ Što si to učinila?“ upitao me jedan učenik.
„ Nisam učinila ništa.“ Viknula sam. „ Sama je pala.“
„ Ne laži. Vidio sam kako si je držala na rubu stepenica i čuo sam te kad si joj rekla da ćeš joj polomiti noge.“ Odvratio je.
Suze su mi krenule niz lice. Ja sam znala što se stvarno dogodilo, ali problem je bio što nitko drugi nije mogao potvrditi moju priču. Onaj dečko je imao pravo. Sve izgleda kao moja krivica. Držala sam je za ruku na rubu stepenica, a k tome sam joj i viknula da ću je slomiti.
Nisam znala što da radim. Učenici koji su bili u hodniku i dnevnom boravku su odmah otrčali do Alyson koja je nepomično ležala na podu. Kasnije bi samo podigli pogled prema meni i pogledali me ispod oka.
Otrčala sam u razred sva uplakana. Svi su me ispitivali što se dogodilo, ali ja nisam ništa govorila. Pokušavala sam, ali riječi jednostavno nisu izlazile. Nisam bila niti usredotočena na nastavu. Tko bi bio? Razmišljala sam o tome što će se sada dogoditi. Hoću li završiti u zatvoru? Do jučer je sve bilo savršeno. Ali danas je očito jedan od onih loših dana. Najgori do sada.
Usred matematike, u učionicu je ušla tajnica. Prozvala je moje ime. Ime osobe koja se mora pojaviti u ravnateljičinom uredu.
Dianne me zbunjeno pogledala, a ja sam samo odmahnula glavom. Nije bio trenutak za objašnjenje.
Izašla sam iz razreda i polaganim koracima otišla do dizala. Bilo me strah ponovo proći onim stepenicama koje su mi danas donijele veliku nesreću.
Cijelim putem sam razmišljala o tome hoće li mi ravnateljica povjerovati. Iako sam znala da će to biti teško. U tom trenutku, trenutku Alysinog pada, cijela škola je bila svjedok da sam kriva. Zahvaljujući mom dugom jeziku. Ravnateljica je mogla upitati bilo kojeg učenika što se dogodilo. Svi bi odgovorili isto. Ja sam kriva.
Ispred ravnateljičinog ureda ugledala sam lice koje mi je bar na trenutka popravilo raspoloženje.
Snažno sam zagrlila Davida, a on me utješio poljubcem.
„ Znaš što se dogodilo?“ upitala sam.
Potvrdno je kimnuo glavom.
„ Uđi unutra. Ja ću te čekati. Ne brini.“
Svojom rukom obrisao mi je suze na licu i još jednom me poljubio.
Osjećaj straha i nelagode je na tih nekoliko trenutaka nestao, ali se ponovo javio čim sam kročila u ravnateljičin ured.
U uredu su me čekale ravnateljica i Alyson. Spustila sam pogled prema njenoj nozi. Nosila je gips.
Bila sam unutra 10 minuta. Objašnjavala sam svoju verziju priče. Onu istinitu. Ali to je bila samo moja riječ protiv Alysine.
Nakon što je razgovor završio izjurila sam iz ureda.
Suza je ovoga puta na mom licu bilo više nego kad sam došla.
David mi se približio i blagim me glasom upitao što se dogodilo. Par puta sam otvorila usta kako bih nešto rekla, ali sam odustala.
„ Suspendirali su te? Pa nije to toliko strašno. Za 2 tjedna se vraćaš. Ti si pametna i lako ćeš sve nadoknaditi.“ Rekao je David.
Naslonila sam glavu na njegovo rame.
„ Nisu me suspendirali.“ Zaustila sam.
Maknula sam glavu s njegova ramena i pogledala ga u one njegove predivne plave oči. „ Izbacili su me iz škole.“
Post je objavljen 26.08.2009. u 19:44 sati.