ponedjeljak, 03.08.2009.

X. poglavlje

Evo i dugo očekivanog nastavka.... thumbupovaj je najzanimljiviji... hehe.. da biste se bolje uživjeli nemjte nono prekidati pjesmu koja svira.. pjesma vam možda natukne o čem se radi.... (zove se Por Besarte - ukoliko ne svira kliknite na MP4-u tipku next dok ju ne nađete... hvala )... hehe.... dobro slušajte riječi (iako su na španjolskom)... trebali bi skužit dvije najvažnije...hvala na strpljenju za nastavak...yesyes.dns me tek ulovila inspiration... hehe..sretansretan.



PLAŽA

„ Ben...“ počela sam se smijati, „ Što mi radiš, ljubavi?“
„ Jess, ne izbjegavaj temu. Izvoli mi odgovoriti na pitanje.“ Uporan je bio Ben.
Lijevom rukom sam prošla kroz svoju gustu, crnu kosu.
„ Pa... „ pokušavala sam odugovlačiti ne bi li za to vrijeme smislila neki dobar odgovor.
„ Jess?“ začuo se dubok Benov glas.
„ Znaš, svi iz razreda su se složili da organiziramo zajednički izlazak u kafić kako bi proslavili početak školske godine i što smo upali u takvu sjajnu školu.“
Ponovo sam zastala.
„ Jedan moj prijatelj se napio i počeo govoriti svakakve gluposti i besmislice. Čak je i vrijeđao neke osobe. Meni je toga bilo dosta pa sam izvrijeđala njega i zalila ga vodom.“
„ Nije li to malo preburna reakcija, draga?“ rekao je nakon produljene stanke.
„ Pa je. Zato sam ga odlučila nazvati i ispričati mu se. U tolikoj žurbi upisala sam krivi broj. Oprosti.“
„ Ako je tako, onda u redu. I ja sam malo preburno reagirao, čini mi se.“
Oboje smo se nasmijali.
„ Već je kasno. Ostavit ću te tako da možeš ići spavati. Volim te najviše na svijetu, znaš to?“ nastavio je Ben.
„ Da, znam.“ Rekla sam klimajući glavom iako sam znala da on to ne vidi.
Poželjela sam mu reći da i ja volim njega, ali riječi nisu mogle izaći iz mojih usta. Kao da su bile zaključane čvrstim lokotom. Nisam bila svjesna zašto.
Poklopila sam slušalicu i duboko udahnula. Ovo je bilo blizu, pomislila sam. Mogla sam reći istinu, ali nisam željela. Ne želim da se Ben previše brine i da bude bespotrebno ljubomoran.
Upalila sam televizor i sjela na krevet. Ubrzo je stigla Dianne. David joj je sve ispričao. Pocrvenila sam od srama. Toliko ga volim, ne znam čemu ona uvreda. Savjest me užasno pekla. Morala sam se Davidu ispričati i to osobno. Poslala sam mu poruku s mobitela da me čeka sutra poslije nastave ispred internata.
Mobitel sam stavila ispod jastuka, kao i uvjek. Ne mogu spavati znajući da njega nema. Uzela sam ukrasni jastuk u ruke i čvrsto ga prislonila uza se. U mislima mi se vrtila slika iz kafića. Njegova ruka na mom ramenu. Pitala sam se što bi bilo da sam mu dopustila da me poljubi. Bi li se nešto promjenilo? Sve te misli su me uspavljivale sve više. Dok konačno nisam zatvorila oči i krenula u svijet snova.

Sjedila sam za stolom i učila povijest. Ni jedna rečenica mi nije željela ući u glavu. Koliko god puta ju pročitala. Bilo to naglas ili u sebi. Jednostavno nije mogla. Okrenula sam stranicu i počela čitati dalje. Usred te užasno zanimljive rećenice prekinuo me zvuk glazbe. Nisam bila sigurna od kuda dolazi, pa sam polako otvorila vrata sobe i provirila na hodnik. Nije bilo nikoga, a glazba nije prestajala. Krenula sam prema stepenicama i spustila se na prizemlje. Ništa. Sve prazno. Shvatila sam da glazba dopire izvana. Laganim koracima približavala sam se ulaznim vratima. Čim sam ih otvorila našla sam se na prekrasnoj pješćanoj plaži. Sunca nije bilo, bili su samo tmurni oblaci na nebu. Odjednom su mi oči prekrili nečiji dlanovi. Munja je udarila u obližnje drvo pa sam od straha poskočila iz maknula dlanove s lica. Okrenula sam se i ugledala Davida. Bio je obučen u prekrasnu bijelu košulju koju nije zakopčao tako da su mu se vidjele njegove sjajne pločice. Nosio je bijele lanene hlače i crne tenisice. Malo luda kombinacija za ovakvo ružno vrijeme. Kiša je počela špeckati. Osjetila sam nekoliko kapljica na svom licu. Obrisala sam kapljice dlanovima,a zatim i one koje su pale na Davidovo toplo lice. Svojom rukom maknuo je moju s njegova lica. I dalje ju je držao. Nije ju želio pustiti. Polako me privukao k sebi. Sad su obje njegove ruke držale moje lice tik uz njegovo, a njegove usne lagano su dotakle moje. Nisam se oduprla. Toliko sam čekala na taj poljubac. Stavila sam svoje ruke oko njegova vrata i uživala u njegovom strastvenom poljubcu.

„ Jessica.“ Osjetila sam kako me nečije ruke guraju lijevo desno. Mislim da je namjera bila baciti me s kreveta.
„ Probudi se.“ Začula sam ženski glas.
Polako sam otvorila oči i u magli ugledala Diannino lice.
„ Zakasnit ćeš. Požuri.“
Pogledala sam na svoju plavu budlicu koja je stajala na noćnom ormariću. Pokazivala je 7:50. To je značilo da imam još 10 minuta do početka nastave.
Ustala sam iz kreveta, obukla svoje mekane, tigraste šlape i otrčala do ormara po uniformu. Brzinom svjetlosti sam izjurila iz sobe i otišla u razred. Danas smo imali samo 4 sata. Od toga prvi je bio Američka povijest.
Čim sam sjela na svoje mjesto i ugledala udžebenik sjetila sam se svog sna.
„ Otvorite stranicu 28.“ Čuo se profesoričin glas.
Listala sam knjigu dok napokon nisam stigla do 28. stranice. Ugledala sam žuti papirić zaljepljen na mjestu gdje se nalazio naslov lekcije. Na njemu je pisalo Jessica. Pažljivo sam uzela žuti papirić u ruke i otvorila ga.
Pisalo je:
Ako mi se želiš stvarno ispričati dođi na plažu. Tamo te čekam poslije nastave.
David.


U razredu je vladala velika tišina tako da se čuo moj uzvik ushićenja. Kelly me potapšala po ramenu i upitala što mi je. Pazeći da me profesorica ne vidi, pružila sam joj papirić. I ona je viknula od iznenađenja.
„ Dobro što se događa?“ upitala je profesorica.
„ Ništa.“ Ustala sam se i odmahivala glavom, „ Samo sam pročitala broj žrtava u ratu za neovisnost SAD-a.“ Nastavila sam.
„ U redu, ali smanji doživljaje, nisi sama.“
„ U redu.“ Odgovorila sam i ponovo sjela na stolicu.
Uskoro me pogodio novi papirić. Bio je od Dianne. Na njemu je pisalo da želi vidjeti papir od kojeg i ja i Kelly ispuštamo neartikulirane zvukove. Bacila sam joj žuti papirć i čekala njezinu reakciju. Kad je napokon pročitala sadržaj poruke, pogledala me i dobacila mi kratak smješak.
Ostatak sata sam se čak uspjela usredotočiti na nastavu. Ni sama nisam znala kako.

Tri sata što su mi preostala brzo su prošla. Pod odmorom bih ispred učionice pričala s Dianne i Kelly o tome zašto me David zove baš na plažu. Ispričala sam im i svoj san. One su uporno tvrdile da se snovi ostvaruju. Ja u to nisam vjerovala. Kad je napokon zazvonilo za kraj školskog dana, ostavila sam sve knjige u ormariću i potrčala prema plaži. Inače je zabranjeno izlaziti iz škole bez dopuštenja, ali ja sam uspjela pobijeći. Dianne je dobra sa ravnateljicom pa se odlučila zauzeti za mene u slučaju da nešto pođe po zlu.

Noge su me sve brže i brže nosile prema plaži. Pokušavala sam usporiti, ali nisam mogla. Nešto jako me vuklo prema Davidu.
Napokon sam stigla i na mjesto sastanka. David me čekao obučen u bijelo. Nasmješio mi se i rukom pokazao da dođem do njega. U glavi mi se vrtila slika mog sna. Što ako su Dianne i Kelly imale pravo?, pomislila sam, Što ako se snovi stvarno ostvaruju?.
Polako sam mu se približila.
„ David, stvarno mi je žao zbog onoga jučer. Bila sam totalno živčana.“ Započela sam.
„ PMS?“ upitao je.
„ Ne, budalice.“ Nasmijala sam se. „Nedostaju mi neke osobe iz NY.“ Nastavila sam.
David mi se približio još više.
„ Pogledaj gore.“ Rekao je. „Čini se da danas i nije najbolje vrijeme.“
Imao je pravo. Oblaci su kao i u snu bili potpuno crni. Dok sam gledala u nebo, kapljica mi je upala u oko. Kapljica, po kapljica i kiša je počela padati sve jače.
„ Nedostaje ti Ben, zar ne?“ upitao je David tužnim glasom.
„ Da.“ Odgovorila sam gledajući u pod.
David je svojim rukama primio moju glavu i podigao je gore. Moje oči gledale su izravno u njegove. Taj sjaj plavih očiju nikad nisam vidjela. Bile su toliko čiso plave, kao duboko more. Bez ikakvih mana. Savršene.
„ Želim da prekineš s njim.“ Rekao je nakon produljene stanke.
„ MOLIM?“ viknula sam.
„ Šššš.“ Naslonio je prst na moje usne.
„ Zašto?“ upitala sam ovaj put tišim tonom.
„ Jer.... jer...“ počeo je mucati.
Nije završio rečenicu već me primio za ruke i strastveno me poljubio. Na početku sam se odupirala. Odmicala lijevo-desno, ali nisam uspjela. Čvrsto me držao za ruke i nije mi dopuštao da se odmaknem. Svake sekunde ja sam sve više popuštala, dok nije došao trenutak kada sam se u potpunosti prestala izmicati. Pustio mi je ruke, ali ovog puta sam bila ja ta koja nije željela da ovaj poljubac završi.


00:32 | Komentari 12 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>