Evo ovo poglavlje će biti u dva dijela jer sam preumorna da pišem dalje.... Ne da mi se više... Sutra ide drugi dio...
P.S. slušajte pjesmu uz ovo.... zove se Afraid... skužit ćete zašto....
PRIVREMENI PREKID
Polako sam se izmakla iz njegova naručja. Još neko vrijeme gledala sam ga u te predivne plave oči, a onda sam se okrenula i potrčala na najbliži veliki kamen i sjela na njega. More je udaralo u obližnje stjene, a galebovi su letjeli iznad tihog oceana. Kiša je prestala padati. Uhvatila sam se rukama za glavu. U mislima mi se vrtjela slika poljubca. To je bilo pogrešno, to sam savršeno znala. Jedan dio mene želio se vratiti u Davidovo naručje, poljubiti ga opet, ali drugi dio mene je dobro znao što to znači. Ovo još nije bila prijevara. Samo poljubac, ali ipak, nešto u meni bojalo se da to ne prijeđe granicu. Ne bih voljela izgubiti Davida kao prijatelja. Tek sam ga upoznala.
Kraj sebe sam odjednom ugledala poznato lice.
„ Oprosti.“ Rekao je David slabašnim glasom.
Bilo mi ga je žao. Lice mu se potpuno promijenilo. Na njemu nije više bilo onog prelijepog smiješka, a njegove oči su izgubile onaj sjaj. To njegovo lice dobro mi je pokazivalo koliko mu je žao za to što je učinio.
„ Nema veze.“ Odgovorila sam tiho.
„ Ljutiš se?“ ponovo je upitao.
„ Ne.“ Odmahnula sam glavom, „ Samo, ti ne znaš koliko sam sanjala da te jednog dana upoznam. Bio si moj idol. Tvoja slika je uvijek bila kod mene, kuda god išla.“
David se nasmijao. Očito sam barem malo popravila atmosferu.
„ Ali..“ rekao je. „ Znam da slijedi ali...“
„ Ali, ovo što si učinio nije redu. To sam ti već rekla.“
„ Mogu li te nešto upitati, a da se ne uvrijediš?“ rekao je nakon produljene tišine.
„ Možeš.“
„ Da li ti se svidjelo?“
Raširila sam oči.
„ Budalice...“ lagano sam ga lupila po ramenu.
„ Odgovori iskreno i obećajem..“ podigao je desnu ruku, „ Da to više neću spominjati.“
Ugizla sam se za usnu.
„ Pa... iskreno... je. Iako je bilo pogrešno, svidjelo mi se.“
Oboje smo se nasmijali.
„ Kreni natrag prema internatu. Mislim da još nisu shvatili da te nema.“
Potvrdno sam kimnula glavom i ustala s kamena. Polaganim koracima krenula sam prema malenoj luci. Bilo je nekiliko usidrenih čamaca. Na jednom čamcu nalazio se dječak i njegov otac. Sudeći po ribarskoj mreži, upravo su se vratili s ribolova. Mahnula sam im i nastavila dalje. Nedaleko od luke nalazio se mali puteljak koji je vodio prema internatu. Nije bio ništa posebno. Šljunak između dviju strana šume. Staražar na kapiji šetao se lijevo desno. Nisam imala ideju kako da uđem, a da me ne primjeti. Posegnula sam u džep kako bih izvadila mobitel, ali nije ga bilo. Ostavila sam ga u sobi. Pokraj noge uočila sam kamen. Ništa drugo mi nije palo na pamet nego baciti ga. Bacila sam ga što sam dalje mogla, a kad se stražar napokon pomaknuo s vrata kako bi provjerio kakava je to buka, potrčala sam svom brzinom prema kapiji. Čim sam se našla u dvorištu internata srce mi je počelo ponovo kucati normalno. No ne zadugo.
„ Gdje si bila?“ začula sam ženski glas. O, ne. Ravnateljica. Sad sam gotova, pomislila sam. Duboko sam udahnula i okrenula se. Što bude, bude..., rekla sam sama sebi
„ Glupačo jedna.“ Počela sam vikati i udarati Dianne. „ Kako si mi to mogla napraviti? Umrla sam od straha.“ Dodala sam.
„ Oprosti... Mislila sam da će biti zabavno.“
„ E, pa nije.“ Prekinula sam je.
Krenula sam u internat, ali me Dianne zaustavila.
„ Samo da znaš...“ zakašljala se... „ Kod ravnateljice si sigurna.“
„ Hvala.“ Poljubila sam je u obraz. „ Najbolja si!“ viknula sam dok sam se trčećim korakom približavala internatu.
Ušavši u tzv. moj novi dom, ugledala sam Hayley i Jakea. Njih sam upoznala prvi dan. Sjedila sam neko vrijeme s njima i pričala o mojim dojmovima o školi, obitelji, svemu zapravo. Saznala sam da su sada oni skupa. Makar je meni to bilo očito odmah kad sam ih vidjela. Onaj njihov pogled nešto je govorio. Na trenutak sam se sjetila tog njihovog pogleda. Učinilo mi se kao da mi je taj pogled već poznat. Kao da je to onaj isti pogled koji sam doživljela s Davidom.
Polako se već spuštao mrak. Otišla sam u sobu i Hayley i Jakea ostavila same. Soba je bila prazna. Pitala sam se gdje je Dianne. Kao i obično, sjela sam na krevet i zatvorila oči. Ne s namjerom da spavam, već samo da se ponovo prisjetim onoga što se dogodilo na plaži. Nisam bila skroz iskrena prema Davidu. Poljubac nije bio dobar. Bio je savršen.
Dugo sam samo ležala i razmišljala o proteklom danu dok nisam donijela odluku. Možda bih Davidu trebala pružiti šansu. Ali ne na način da prevarim Bena. Odlučila sam biti potpuno iskrena.
Ustala sam se iz kreveta i u mobitel upisala Benov broj.
„ Ben...“ zaustila sam. „ Moram hitno razgovarati s tobom'“
„ Što je bilo?“ upitao je zabrinutim glasom.
„ Nisam bila potpuno iskrena s tobom.“ Udahnula sam. „ David i ja smo onaj dan bili vani... Na kavi, ali samo kao prijatelji.“
„ Ma, u redu je. Bitno je da nema ništa među vama, a da ja to ne znam.“
Nasmijala sam se. Ali to nije bio onaj smjeh kada je nešto smješno. Bio je to smijeh straha. Kako ću mu sad reći? Pomislila sam.
„ Da, u vezi toga...“ zastala sam na trenutak pa nastavila, „ David me danas poljubio.“
Nastala je velika tišina.
„ Osjetila si nešto?“ napokon je progovorio Ben. Već sam pomislila da neće htjeti razgovarati sa mnom. Mislila sam da će mi spustiti slušalicu.
„ Iskreno... Da... I više nego što sam zamislila.“ Tiho sam odgovorila.
„ Bilo je bolje nego kad smo se mi poljubili?“ ponovo se začuo njegov glas s druge strane slušalice.
„ Začudo, ne. Bilo je potpuno isto. Ne znam kako to. Žao mi je.“
„ I što sad?“ upitao je tužnim glasom.
„ Mislila sam na privremeni prekid.“
„ Privremeni što?“
„ Privremeni prekid. Da neko vrijeme budem s Davidom u vezi.“ Ponovila sam.
„ Ne znam, Jess. Volim te i ne želim te izgubiti.“
„ Ako neće biti ništa od te veze, znat ću da sam pogriješila i molit ću te na koljenima za oprost. Ali ako ne provjerim ovaj osjećaj koji se javio, zauvijek će me peći savjest.“ Rekla sam osjećajući se pomalo budalasto.
Opet je nastala tišina. Benov glas nisam čula, ali sam čula njegovo disanje. Duboko sam udahnula i rekla.
„ Ben, želim da prekinemo na neko vrijeme. Moram znati slažeš li se ili ne...“
S druge strane slušalice odjenom se začuo Benov glas. Odgovorio je...