"Nebeska bura" odnijela još jednog ličkog velikana U božićnim danima kad je Liku počela stezati prava zima, a s južne strane Velebita orkanska bura kategorije A1 zatvorila neke dijelove važnih prometnica, u Gospiću je umro još jedan veliki čovjek - prof. Grgo Rupčić. Grad na Novčici (za one koji ne znaju - to je Gospić!) oprostio se jučer (29. prosinca) na groblju Sv. Marije Magdalene od svojega uglednog sugrađanina - neumornog pjesnika, esejista, pripovjedača i dopisnika mnogih listova. Prof. Rupčić je nakon kraće i teške bolesti preminuo u 77. godini života. Toga je dana u Novom listu objavljen sljedeći nekrolog, kojemu dodajem pjesmu Grge Rupčića - fantastičan i jedinstven opis i oris našega hladnog, zdravog ali i neugodnog sjevernog vjetra. Grga Rupčić rođen je u Rastoki pored Smiljana, u težačkoj obitelji. U svojim je pjesmama ostavio vjeran zapis djetinjstva, rodne Like, obitelji, školovanja... Godinama je bio ugledni profesor na gospićkoj gimnaziji, a umirovljenje mu je, prema njegovim riječima, dalo vremena za najveću ljubav – pisanje. Iza njega su ostale brojne zbirke pjesama, pripovijesti, predgovori za brojna literarna djela drugih autora, novinski članci. Njegovi su "Lički divani" zaživjeli još 1986., ali ih je zbog negodovanja tadašnje lokalne politike završio i objavio prije četiri godine. Kao neumorni član Matice hrvatske sudjelovao je i u kreiranju časopisa "Lička revija" i bio je aktivan sudionik brojnih događaja. Teško je pronaći neki važniji kulturni i društveni događaj koji bi mogao proći bez prof. Rupčića. Bilo da je riječ o večeri poezije, promociji knjiga, koncertu, izložbi ili stručnom predavanju iz mnogih oblasti. Učenici osnovnih i srednjih škola zadnjih su ga godina često viđali jer im je rado dolazio u pohode, uvijek donoseći nove pjesme, pripovijesti i "divane". Gospić i Lika ovim su izgubili vjernog i marljivog kroničara, autora i intelektualca kojega vrijedi pamtiti. ZAPIS O BURI Rukne bura niz padine kroz proplanke niz bokove kroz klisure niz gudure kroz dubine niz doline drage, dolja i prodolja kroz dulibe i dromače prijevojima preko sedla... K moru juri strašno žuri od ushita divlje hita i luduje i mahnita Valovima krijestu resi pa se kesi u grive im čipke plete da polete poput ornih konja njište put obale jureć vrište propinju se kopitaju bijes pitaju... Senjska bura - lička cura za svatove dvore sprema sve posprema Trese biljce i kožune prazni škrinje i kasune grmovima krošnju češlja borovima brke čupa mukinjama gaće svlači pa se ači i prdači. Od te buke i od bruke hrast se bukvi ispovijeda prepun jeda. Ljuta bura šuri, šiba sve povija i sagiba ovdje virne ondje zirne lijeskom mahne hladno dahne pukotinu svaku nađe u nju zađe pa te draži pa te cima sad te ima... Razmrda ti svako udo čini čudo krv poteče mišić napne sijevne oko luk odapne... I tko nije mogo prije sad bi zera makar s vrha gleda more i valove sa obalom gdje se bore i romore Dođe l' srijeda il' subota bura brižno skute smota: strast joj splasla, snaga zgasla Ličanin je strašno psuje: vide bure ljute kuje, na suvo nas sve obrija... Eh što prija! Eh što prija! Grgo RUPČIĆ |