"Nebeska bura" odnijela još jednog ličkog velikana
U božićnim danima kad je Liku počela stezati prava zima, a s južne strane Velebita orkanska bura kategorije A1 zatvorila neke dijelove važnih prometnica, u Gospiću je umro još jedan veliki čovjek - prof. Grgo Rupčić. Grad na Novčici (za one koji ne znaju - to je Gospić!) oprostio se jučer (29. prosinca) na groblju Sv. Marije Magdalene od svojega uglednog sugrađanina - neumornog pjesnika, esejista, pripovjedača i dopisnika mnogih listova. Prof. Rupčić je nakon kraće i teške bolesti preminuo u 77. godini života. Toga je dana u Novom listu objavljen sljedeći nekrolog, kojemu dodajem pjesmu Grge Rupčića - fantastičan i jedinstven opis i oris našega hladnog, zdravog ali i neugodnog sjevernog vjetra.
Grga Rupčić rođen je u Rastoki pored Smiljana, u težačkoj obitelji. U svojim je pjesmama ostavio vjeran zapis djetinjstva, rodne Like, obitelji, školovanja... Godinama je bio ugledni profesor na gospićkoj gimnaziji, a umirovljenje mu je, prema njegovim riječima, dalo vremena za najveću ljubav – pisanje. Iza njega su ostale brojne zbirke pjesama, pripovijesti, predgovori za brojna literarna djela drugih autora, novinski članci. Njegovi su "Lički divani" zaživjeli još 1986., ali ih je zbog negodovanja tadašnje lokalne politike završio i objavio prije četiri godine.
Kao neumorni član Matice hrvatske sudjelovao je i u kreiranju časopisa "Lička revija" i bio je aktivan sudionik brojnih događaja. Teško je pronaći neki važniji kulturni i društveni događaj koji bi mogao proći bez prof. Rupčića. Bilo da je riječ o večeri poezije, promociji knjiga, koncertu, izložbi ili stručnom predavanju iz mnogih oblasti. Učenici osnovnih i srednjih škola zadnjih su ga godina često viđali jer im je rado dolazio u pohode, uvijek donoseći nove pjesme, pripovijesti i "divane". Gospić i Lika ovim su izgubili vjernog i marljivog kroničara, autora i intelektualca kojega vrijedi pamtiti.
ZAPIS O BURI
Rukne bura
niz padine
kroz proplanke
niz bokove
kroz klisure
niz gudure
kroz dubine
niz doline
drage, dolja i prodolja
kroz dulibe
i dromače
prijevojima
preko sedla...
K moru juri
strašno žuri
od ushita
divlje hita
i luduje
i mahnita
Valovima krijestu resi
pa se kesi
u grive im čipke plete
da polete
poput ornih konja njište
put obale jureć vrište
propinju se kopitaju
bijes pitaju...
Senjska bura
- lička cura
za svatove dvore sprema
sve posprema
Trese biljce i kožune
prazni škrinje i kasune
grmovima krošnju češlja
borovima brke čupa
mukinjama gaće svlači
pa se ači i prdači.
Od te buke
i od bruke
hrast se bukvi ispovijeda
prepun jeda.
Ljuta bura šuri, šiba
sve povija i sagiba
ovdje virne
ondje zirne
lijeskom mahne
hladno dahne
pukotinu svaku nađe
u nju zađe
pa te draži
pa te cima
sad te ima...
Razmrda ti svako udo
čini čudo
krv poteče
mišić napne
sijevne oko
luk odapne...
I tko nije
mogo prije
sad bi zera
makar s vrha
gleda more
i valove
sa obalom gdje se bore
i romore
Dođe l' srijeda il' subota
bura brižno skute smota:
strast joj splasla, snaga zgasla
Ličanin je strašno psuje:
vide bure ljute kuje,
na suvo nas sve obrija...
Eh što prija!
Eh što prija!
Grgo RUPČIĆ
Post je objavljen 30.12.2008. u 15:53 sati.