03.07.2008., četvrtak
ANTIKOMFAŠIZAM
|
ZAŠTO "ANTIFAŠIZAM" NIJE I ANTIKOMUNIZAM? Tužno je i žalosno što se moram(o) baviti stvarima iz povijesne ropotarnice kao da su nam "kruh svagdašnji"! A paradoks je da to doista - moramo. Evo, na primjer, ovogodišnji će takozvani (što samo znači da se "tako zove") Dan antifašizma ostati u Hrvatskoj "zabilježen" najjače po izjavama koje su preko medija odaslane s političkih vrhova u prigodama "obilježavanja" ne samo toga Dana, nego još više s proslave Dana državnosti. Na kraju je ispalo da su se u Hrvatskoj ljeta Gospodnjega 2008., u razmaku od samo tri dana, "obilježila" dva "dana antifašizma" i nijedan Dan državnosti!!! Naime, čak je i svečana sjednica Vlade RH u povodu toga nacionalnog državnog blagdana zloiskorištena za "čas historije" pa je "visoki gost" svima nazočnima i cijelom narodu "očitao bukvicu" rekavši (po stoti put u tjedan dana) da je "antifašistička borba imala važnu ulogu za nastanak hrvatske države". Dakle, moglo bi se karikirano reći, bez "antifašista" kneza Branimira i kralja Tomislava ne bi bilo ni Hrvatske u Austro-ugarskoj monarhiji, ni u kraljevini Jugoslaviji, ni u Titovoj Yugi. Jedino pitanje koje novopečeni "povjesničari" moraju "razriješiti" odnosno na nj odgovoriti glasi: Kako to da su se tzv. antifašisti u Drugom svjetskom ratu navodno borili za hrvatsku državu, a u Domovinskom ratu hrvatski branitelji su se morali boriti protiv (takvih) agresorskih "antifašista" sa zvijezdom petokrakom na kapi? Već sam o tome pisao u jednom prethodnom postu pa je to potaknulo jednog poznatog medijskog djelatnika (koji, siguran sam, poznaje povijest bolje od mnogih današnjih djelitelja povijesnih lekcija) da mi se javi pismom, u kojem među ostalim kaže: "Don Kaćunko, Znam da će Vam to pasti posebno teško, ali ne bi bilo zgorega napisati post motiviran sljedećom Vašom rečenicom: Povjesničari dobro znaju kad je nestala srodnost između nacizma i komunizma i kako je došlo do evolucije pojma 'antifašizam'.Čini mi se naime da je ta analiza, kao i ona, koja je srećom već izvedena, o antifašizmu koji u našoj povijesti nije i antitotalitarizam, presudna za razumijevanje navade ovdašnjih antifašista da ne govore o nacizmu, baš kao i za razumijevanje nevjerojatne histerije oko antifašizma koja danas vlada u Hrvatskoj." Nacizma i komunizma danas više nema. Prvi je uklonjen oružjem prije više od pola stoljeća, a drugi je istrunuo kao žrtva vlastite entropije, nakon što se desetljećima umarao nastojeći pridobiti zapadni svijet pomoću "loše kopije" (N. Berdjajev). I od jednog i od drugog ostale su, tu i tamo, samo puke natruhe. Ipak, dok se antikomunizam gotovo potpuno ugasio padom sovjetskog sustava, i dok su se fašizam i nacizam potopili puno ranije, "antifašizam" je i dalje na dnevnom redu – napisao je u 25. ogledu o totalitarizmu u XX. st. Alain de Benoist u sjajnoj analizi pod naslovom KOMUNIZAM I NACIZAM (Zagreb, 2005.). Zadaća koja je od mene zatražena preopsežna je i prezahtjevna za jedan blogerski post. Zato, onima koji doista žele o tim prijeporima više ZNATI, preporučujem čitanje navedenog djela, kao i ostale brojne literature koju autor navodi u bilješkama svojega znanstvenog djela. Svakako, da je mnogo toga trulo i u današnjoj antifašističkoj "državi Danskoj", kao što je bilo i prije, svjedoči ondašnja izjava Georgea Orwella da je ljevica postala "puno više antifašistička, nego antitotalitarna". A to je i tu je zapravo bit svega. Naime, antifašizam se predstavlja kao antinacizam i kao protivnik fašizma (po čemu nosi naziv). Zato ostaje nejasno zašto taj pojam ne uključuje i antikomunizam, kad se zna koliko je komunizam bio totalitaran i koliko je žrtava iza njega ostalo (po čemu je globalni rekorder u "svim disciplinama"). Sve je to lijepo dokumentirano i opisano – npr. u "Crnoj knjizi komunizma", koja je 1997. objavljena u Francuskoj (i prevedena na hrvatski) a uredio ju je bivši maoist Stephéne Courtois. Lako je razumljivo da antifašizam nije nikakva po sebi vrijednosna ideologija ni afirmativni pojam – jer je u biti samo "anti", tj. opredjeljenje PROTIV nečega (u ovom slučaju "fašizma"). Dakle, na oporbi se gradi sav njegov "vrijednosni sustav". Ako nema oporbe - sustav se ruši, postaje nepotreban. "Prefiks anti- daje sigurnost da se posjeduje ono što je najnužnije i najvrjednije za postojanje, za egzistenciju, za opravdanje vlastite egzistencije: pruža sigurnost o postojanju neprijatelja", točno je definirala Annie Kriegel. Međutim, tu se događa paradoks odnosno apsurd – ako ne postoji oporba, tj. ako neprijatelja nema u stvarnosti i u životu, onda ga "antifašisti" proizvode, kako bi njihov život imao smisla i njihova djelatnost bila društveno opravdana (što podrazumijeva i financijsku potporu istomišljenika, kao što je npr. Soroš & comp...). Zato se i ovakve tvrdnje proglašavaju "fašističkima". Ali to je ostatak staljinističke koncepcije antifašizma. Već je Hannah Arendt naglasila da se politički režimi ne dijele na fašističke i antifašističke, već prije svega na liberalne, demokratske, autoritarne i totalitarne. No ako neki samostalan vrijednosni sustav želi pokazati i svoje anti-opredjeljenje, onda se to može kazati, uvjetno rečeno, i za "kršćanski antifašizam". U tom smislu – prema ocjeni pape Ivana Pavla Drugog u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. da su nacizam, fašizam i komunizam tri golema zla koja su pogodila Europu XX. st. – on je nužno antinacizam, antifašizam i antikomunizam. Jednom riječju, to je – antikomfašizam! Međutim, budući da je to vrlo teška tema, neusporedivo teža od heavy-metala, mnogi se radije priklanjaju folskulama, krilaticama koje mediji svakodnevno serviraju u politikantske svrhe, a to nažalost čine i mnogi političari. Zato je i današnje služenje pojmom "antifašizma" – kao mantrom, gdje treba i ne treba – postalo doslovce znakom "političke korektnosti". A zapravo "novi antifašizam samo je jedno od mnogih sredstava, ali ne i najmanje, kojim se otvaraju vrata medija i televizijskih mreža", dobro je uočio Benoist. Ali, s druge strane, suvremeni antifašizam "zapravo otkriva, prije svega, intelektualnu lijenost". Zato je prof. dr. Josip Jurčević, komentirajući "antifašističku izjavu" još jednog visoko rangiranog hrvatskog političara također na Dan državnosti, s pravom istaknuo da je to sakrivanje koje govori o (ne)obrazovanju, koje političar na odgovornom mjestu ne bi smio sebi dopustiti. Jer riječ je o nerazumijevanju termina antifašizam – kaže Jurčević. On kao povjesničar ističe kako je pojam antifašizma ''teorijski besmislen'' ter da je tragično da nakon dubokih vrijednosti iskazanih u Domovinskom ratu državni dužnosnici drže do zastarjelih vrijednosti. U tom smislu potpuno stoji Benoistov zaključak da "fašizam i antifašizam, komunizam i antikomunizam danas proizlaze iz iste nostalgije i nemogućnosti raščlambe sadašnjosti". Ali također, budući da su i danas, na početku 21. st., i dalje prisutne iste napetosti koje su bile na djelu u totalitarizmima prošloga stoljeća, nije neumjesto upitati se je li sve to zamiješano u istoj kuhinji u kojoj su se nekad podgrijavale razne bljutave ideološke čorbetine, kako bi se svijet lakše pretvario u globalni Gulag? E. Nolte je ne tako davno primijetio kako se doista javlja stvarna globalna opasnost: "potpuno neobuzdani 'kapitalizam', koji upravlja cijelim svijetom, i koji dopušta da se praznina, koju povlači za sobom, ispuni 'antifašizmom' koji pojednostavljuje i nagrđuje povijest, upravo kao što gospodarski sustav uniformira cijeli svijet". A njegovo zaključno upozorenje vrlo je dramatično, i posebno aktualno za Hrvatsku: "Nema gore pogreške za promatrača nego biti u krivu glede svog vlastitog povijesnog trenutka!" U tom kontekstu izvrsno je podsjetiti na slično upozorenje filozofa De Rougemonta (u djelu "Udio đavla"): " Nikada čovjek nije u većoj opasnosti nego onda kad je obmanut glede pravca prijetnje, kad svoju energiju napreže u obrani koja je uperena u prazno, dok se Neprijatelj primiče s leđa." Dakle, zaključak je jasan - ništa se ne događa ni spontano ni slučajno! To dobro znaju svi "gospodari kaosa" odnosno ONI koji odlučuju o svemu bitnom pa tako i o definicijama pojmova... No ti najlicemjerniji širitelji dvostrukih mjerila žive i od ljudskog naivnog shvaćanja svega, kao i potpunog neznanja u okolnostima medijskog ispiranja mozga... |
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.