ZAŠTO "ANTIFAŠIZAM" NIJE I ANTIKOMUNIZAM?
Tužno je i žalosno što se moram(o) baviti stvarima iz povijesne ropotarnice kao da su nam "kruh svagdašnji"! A paradoks je da to doista - moramo. Evo, na primjer, ovogodišnji će takozvani (što samo znači da se "tako zove") Dan antifašizma ostati u Hrvatskoj "zabilježen" najjače po izjavama koje su preko medija odaslane s političkih vrhova u prigodama "obilježavanja" ne samo toga Dana, nego još više s proslave Dana državnosti. Na kraju je ispalo da su se u Hrvatskoj ljeta Gospodnjega 2008., u razmaku od samo tri dana, "obilježila" dva "dana antifašizma" i nijedan Dan državnosti!!!
Naime, čak je i svečana sjednica Vlade RH u povodu toga nacionalnog državnog blagdana zloiskorištena za "čas historije" pa je "visoki gost" svima nazočnima i cijelom narodu "očitao bukvicu" rekavši (po stoti put u tjedan dana) da je "antifašistička borba imala važnu ulogu za nastanak hrvatske države". Dakle, moglo bi se karikirano reći, bez "antifašista" kneza Branimira i kralja Tomislava ne bi bilo ni Hrvatske u Austro-ugarskoj monarhiji, ni u kraljevini Jugoslaviji, ni u Titovoj Yugi.
Jedino pitanje koje novopečeni "povjesničari" moraju "razriješiti" odnosno na nj odgovoriti glasi: Kako to da su se tzv. antifašisti u Drugom svjetskom ratu navodno borili za hrvatsku državu, a u Domovinskom ratu hrvatski branitelji su se morali boriti protiv (takvih) agresorskih "antifašista" sa zvijezdom petokrakom na kapi?
Već sam o tome pisao u jednom prethodnom postu pa je to potaknulo jednog poznatog medijskog djelatnika (koji, siguran sam, poznaje povijest bolje od mnogih današnjih djelitelja povijesnih lekcija) da mi se javi pismom, u kojem među ostalim kaže:
"Don Kaćunko,
Znam da će Vam to pasti posebno teško, ali ne bi bilo zgorega napisati post motiviran sljedećom Vašom rečenicom:
Povjesničari dobro znaju kad je nestala srodnost između nacizma i komunizma i kako je došlo do evolucije pojma 'antifašizam'.Čini mi se naime da je ta analiza, kao i ona, koja je srećom već izvedena, o antifašizmu koji u našoj povijesti nije i antitotalitarizam, presudna za razumijevanje navade ovdašnjih antifašista da ne govore o nacizmu, baš kao i za razumijevanje nevjerojatne histerije oko antifašizma koja danas vlada u Hrvatskoj."
Nacizma i komunizma danas više nema. Prvi je uklonjen oružjem prije više od pola stoljeća, a drugi je istrunuo kao žrtva vlastite entropije, nakon što se desetljećima umarao nastojeći pridobiti zapadni svijet pomoću "loše kopije" (N. Berdjajev). I od jednog i od drugog ostale su, tu i tamo, samo puke natruhe. Ipak, dok se antikomunizam gotovo potpuno ugasio padom sovjetskog sustava, i dok su se fašizam i nacizam potopili puno ranije, "antifašizam" je i dalje na dnevnom redu – napisao je u 25. ogledu o totalitarizmu u XX. st. Alain de Benoist u sjajnoj analizi pod naslovom KOMUNIZAM I NACIZAM (Zagreb, 2005.).
Zadaća koja je od mene zatražena preopsežna je i prezahtjevna za jedan blogerski post. Zato, onima koji doista žele o tim prijeporima više ZNATI, preporučujem čitanje navedenog djela, kao i ostale brojne literature koju autor navodi u bilješkama svojega znanstvenog djela. Svakako, da je mnogo toga trulo i u današnjoj antifašističkoj "državi Danskoj", kao što je bilo i prije, svjedoči ondašnja izjava Georgea Orwella da je ljevica postala "puno više antifašistička, nego antitotalitarna". A to je i tu je zapravo bit svega.
Naime, antifašizam se predstavlja kao antinacizam i kao protivnik fašizma (po čemu nosi naziv). Zato ostaje nejasno zašto taj pojam ne uključuje i antikomunizam, kad se zna koliko je komunizam bio totalitaran i koliko je žrtava iza njega ostalo (po čemu je globalni rekorder u "svim disciplinama"). Sve je to lijepo dokumentirano i opisano – npr. u "Crnoj knjizi komunizma", koja je 1997. objavljena u Francuskoj (i prevedena na hrvatski) a uredio ju je bivši maoist Stephéne Courtois.
Lako je razumljivo da antifašizam nije nikakva po sebi vrijednosna ideologija ni afirmativni pojam – jer je u biti samo "anti", tj. opredjeljenje PROTIV nečega (u ovom slučaju "fašizma"). Dakle, na oporbi se gradi sav njegov "vrijednosni sustav". Ako nema oporbe - sustav se ruši, postaje nepotreban. "Prefiks anti- daje sigurnost da se posjeduje ono što je najnužnije i najvrjednije za postojanje, za egzistenciju, za opravdanje vlastite egzistencije: pruža sigurnost o postojanju neprijatelja", točno je definirala Annie Kriegel.
Međutim, tu se događa paradoks odnosno apsurd – ako ne postoji oporba, tj. ako neprijatelja nema u stvarnosti i u životu, onda ga "antifašisti" proizvode, kako bi njihov život imao smisla i njihova djelatnost bila društveno opravdana (što podrazumijeva i financijsku potporu istomišljenika, kao što je npr. Soroš & comp...). Zato se i ovakve tvrdnje proglašavaju "fašističkima". Ali to je ostatak staljinističke koncepcije antifašizma. Već je Hannah Arendt naglasila da se politički režimi ne dijele na fašističke i antifašističke, već prije svega na liberalne, demokratske, autoritarne i totalitarne.
No ako neki samostalan vrijednosni sustav želi pokazati i svoje anti-opredjeljenje, onda se to može kazati, uvjetno rečeno, i za "kršćanski antifašizam". U tom smislu – prema ocjeni pape Ivana Pavla Drugog u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. da su nacizam, fašizam i komunizam tri golema zla koja su pogodila Europu XX. st. – on je nužno antinacizam, antifašizam i antikomunizam. Jednom riječju, to je – antikomfašizam!
Međutim, budući da je to vrlo teška tema, neusporedivo teža od heavy-metala, mnogi se radije priklanjaju folskulama, krilaticama koje mediji svakodnevno serviraju u politikantske svrhe, a to nažalost čine i mnogi političari. Zato je i današnje služenje pojmom "antifašizma" – kao mantrom, gdje treba i ne treba – postalo doslovce znakom "političke korektnosti". A zapravo "novi antifašizam samo je jedno od mnogih sredstava, ali ne i najmanje, kojim se otvaraju vrata medija i televizijskih mreža", dobro je uočio Benoist.
Ali, s druge strane, suvremeni antifašizam "zapravo otkriva, prije svega, intelektualnu lijenost". Zato je prof. dr. Josip Jurčević, komentirajući "antifašističku izjavu" još jednog visoko rangiranog hrvatskog političara također na Dan državnosti, s pravom istaknuo da je to sakrivanje koje govori o (ne)obrazovanju, koje političar na odgovornom mjestu ne bi smio sebi dopustiti. Jer riječ je o nerazumijevanju termina antifašizam – kaže Jurčević. On kao povjesničar ističe kako je pojam antifašizma ''teorijski besmislen'' ter da je tragično da nakon dubokih vrijednosti iskazanih u Domovinskom ratu državni dužnosnici drže do zastarjelih vrijednosti.
U tom smislu potpuno stoji Benoistov zaključak da "fašizam i antifašizam, komunizam i antikomunizam danas proizlaze iz iste nostalgije i nemogućnosti raščlambe sadašnjosti". Ali također, budući da su i danas, na početku 21. st., i dalje prisutne iste napetosti koje su bile na djelu u totalitarizmima prošloga stoljeća, nije neumjesto upitati se je li sve to zamiješano u istoj kuhinji u kojoj su se nekad podgrijavale razne bljutave ideološke čorbetine, kako bi se svijet lakše pretvario u globalni Gulag?
E. Nolte je ne tako davno primijetio kako se doista javlja stvarna globalna opasnost: "potpuno neobuzdani 'kapitalizam', koji upravlja cijelim svijetom, i koji dopušta da se praznina, koju povlači za sobom, ispuni 'antifašizmom' koji pojednostavljuje i nagrđuje povijest, upravo kao što gospodarski sustav uniformira cijeli svijet". A njegovo zaključno upozorenje vrlo je dramatično, i posebno aktualno za Hrvatsku: "Nema gore pogreške za promatrača nego biti u krivu glede svog vlastitog povijesnog trenutka!"
U tom kontekstu izvrsno je podsjetiti na slično upozorenje filozofa De Rougemonta (u djelu "Udio đavla"): " Nikada čovjek nije u većoj opasnosti nego onda kad je obmanut glede pravca prijetnje, kad svoju energiju napreže u obrani koja je uperena u prazno, dok se Neprijatelj primiče s leđa."
Dakle, zaključak je jasan - ništa se ne događa ni spontano ni slučajno! To dobro znaju svi "gospodari kaosa" odnosno ONI koji odlučuju o svemu bitnom pa tako i o definicijama pojmova... No ti najlicemjerniji širitelji dvostrukih mjerila žive i od ljudskog naivnog shvaćanja svega, kao i potpunog neznanja u okolnostima medijskog ispiranja mozga...
Post je objavljen 03.07.2008. u 01:54 sati.