Jedan od pojmova koji početkom ovoga stoljeća dominiraju medijima i javnošću jest MIR. Premda je MIR – shvaćen kao stanje u čovjekovu okruženju i njemu samome, u kojemu se osjeća sretnim – datost za kojom čovjek oduvijek čezne iz najveće dubine svoga bića, on je na jedinstven način postao "fenomen" početkom 21. stoljeća. Aktualizacijom jačanja tzv. terorističke djelatnosti mnogih (ne)skrivenih organizacija na globalnoj razini, čemu je svojevrstan pečat nakon famoznog "11. rujna" dala Clintonova izjava da će "borba protiv terorizma dati dušu 21. stoljeću", neorganizirani mir i organizirani nemir dvije su suprotnosti koje "razapinju" suvremenog čovjeka. Među takvim znakovitim pojmovima je i sintagma "mirovna misija". Taj novi pojam zapravo već gotovo cijelo desetljeće u čitavom svijetu, a poglavito u Hrvatskoj posljednjih godina, obilježava ne samo medijsku i političku javnost nego također svijest i podsvjest ljudi. Međutim, dok se današnje globalne strukture moći i njihovi javni protagonisti trude svijetu objasniti svoja nastojanja i teškoće u procesima nemirnog mira, biblijska teologija stalno ističe da čovjeku često nije poznata narav MIRA. Naime, on je dobro koje čovjek zaziva svim svojim željama, ali putovi kojima ga nastoji doseći nisu uvijek i Božji putovi. Zato bi bilo idealno kad bi i pojedinci, i narodi, i globalne korporacije išli prema miru istim putem. Odnosno, taj bi put bio sigurniji i taj cilj dostižniji kad bi od svete povijesti učili kako se traži istinski mir i kad bi htjeli čuti kako Bog obznanjuje dar toga mira u Isusu Kristu. A Isus je, kao jasan kriterij za "osvajanje" nebeskog kraljevstva, nasuprot luđakovoj gradnji kuće na pijesku farizejske isprazne brbljavosti i diplomatskih neplodnih diskusija o vrednotama i "standardima 21. stoljeća", istaknuo radikalno opredjeljenje za mudro utemeljenje i gradnju života na čvrstoj stijeni. Njegove jasne riječi istom dvomilenijskom snagom odzvanjaju i na početku ovoga tisućljeća: "Tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni" (Evanđelje po Mateju 7,24-25). Povijest Crkve i svijeta pokazuje nam da nema boljega "poučka" ni pouzdanije "diplomatske aktivnosti" od te avanđeoske, ako ne želimo iza sebe ostaviti "ruševinu veliku" (u što se pretvara svaka građevina dignuta na pijesku, pa i kada je projektiraju najstručniji svjetski arhitekti). Upravo je tu misao htio istaknuti i bečki nadbiskup kardinal Schoenborn u propovijedi na završnoj misi 50. jubilarnog vojno-redarstvenog hodočašća u Lurdu (u nedjelju 25. svibnja), koje je održano pod motom "Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem!" Tumačeći te Isusove riječi, obraćajući se nazočnima na francuskom, engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku i apelirajući za zaštitu života od rođenja do prirodne smrti i očuvanje njegova dostojanstva, kardinal je naglasio kako je braniti život velika čast za vojnika. Istaknuo je također Blaženu Djevicu Mariju kao majku života, jer je rodila Krista ter je pozvao nazočne da od Nje izmole da im dade hrabrost kako bi mogli pozitivno odgovoriti životu u svim njegovim segmentima. Marija nam je dala najdragocjenije, dala nam je Isusa, a On je sam za sebe mogao reći "Ja sam kruh života", rekao je kardinal zaključivši: "Želim vama, želim Europi, nove snage da izreče svoj 'da' životu kako bi i nove generacije živjele." Dakle, samo opredjeljenje za Život jest ostvarenje snova o MIRU! No kad god se o tome razmišlja kršćanski vjernik se sjeća i riječi Božje u biblijskom psalmu: "Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira. Kada o miru govorim, oni sile na rat" (Ps 120,6-7). O toj planskoj "zamjeni teza" plastično i drastično govori i zaključak trogodišnjeg rada skupine stručnjaka s američke Željezne planine (Iron Mountain), koja je 60-ih godina prošloga stoljeća u vrijeme predsjednika Kennedyja bila oformljena s posebnom zadaćom da "prouči mogućnost i poželjnost trajnog mira" (v. Deirdre Manifold, NOVI SVJETSKI POREDAK). Harvardski profesor John Kenneth Galbraith ("sasvim slučajno" s njim je u rodu nekadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj!) sadržaj izvješća, koji je trebao ostati tajan, sažeo je u sljedećih pet točaka: 1. Rat pruža jedini ovisni sustav za 'stabilizaciju i kontrolu' nacionalnih gospodarstava. 2. Rat je osnova koja vladi daje nužnu vlast za osiguranje političke stabilnosti. 3. Rat je sociološki nužan u svrhu kontroliranja 'opasne društvene disidencije i destruktivnih antisocijalnih tendencija'. 4. Rat služi nužnoj maltuzijanskoj funkciji reduciranja broja stanovnika u jednakim intervalima. 5. Rat je primarna motivacijska sila za znanstveni i tehnološki napredak. Da biste otkrili gdje se u tome zaključku spominje mogućnost i poželjnost trajnog MIRA – pročitajte ga još jednom ili po potrebi nekoliko puta! Zanimljivo i nadasve paradoksalno – točnost biblijske riječi potvrđuje i čovjek kojemu biblijski argumenti ne znače ništa. Suautor važne knjige IMPERIJ (objavljena je i na hrvatskom) u jednom intervjuu prije nekoliko godina odgovara na novinarova pitanja vrlo znakovito. "Priroda rata stalno se mijenja u 90-ima. Mnogi se pitaju jesu li sukobi od Zaljevskog rata pa do Afganistana još uopće ratovi. U knjizi kažete – a pisali ste je u drugoj polovini 90-ih – da IMPERIJ propovijeda mir, a krvi je na sve strane. Sada, pak – po vama – IMPERIJ kaže: rat!? Riječ 'rat' upotrebljava se danas za označavanje puno različitih stvari. U prošlosti je to značilo sukob između suverenih država. Premda se riječ rat ponekad upotrebljavala metaforički, da bi se označila unutrašnja politika i sl., to primarno ostaje konflikt između nacionalnih država, suverenih entiteta. Ono što se danas čini drugačijim, prihvatite li naše gledanje, jest da nacionalne države više nisu prvobitno suverene, bez obzira kako moćne i važne bile. Izumljen je novi oblik suverenosti, koji mi zovemo Imperijem. On u svoju strukturu moći uključuje nacionalne države. Ako je to točno, više nema mogućnosti da bi se sukobljavali suvereni entiteti. Postoji samo jedna suverena moć – Imperij. Zato više ne postoji ni rat u tradicionalnom smislu. Naravno, i dalje postoje oružani sukobi u svijetu. Negri (Antonio - suautor "Imperija"; m.op.) i ja predlažemo da te nove sukobe shvatimo radije kao imperijalni građanski rat. Drugim riječima: konfilkti u Imperiju nisu između suverenih identiteta. Vi ste optimist kada govorite o protu-Imperiju, njegovoj moći. Na čemu se temelji taj optimizam ako mnogi oko sebe vide samo krah demokracije, totalitarizam, rat? Više se nitko ne čudi što postoje toliki nedemokratski postupci, ratovi. Čudo bi bilo da su mir i sloboda još uopće mogući... Mnogi kažu da više nema demokratskog očekivanja. No mi moramo politički uskrisiti demokratsku želju, prije negoli pristanemo na cinizam i rezignaciju. Prije negoli pristanemo na tvrdnje da su naša društva naravno nedemokratska, da nema demokratskog izražavanja, sudjelovanja, radije razvijmo tu revolucionarnu demokratsku želju." (Michael Hardt, Feral Tribune, 23. ožujka 2002, str. 64-66) Međutim, već su se mnogo puta pokazale i jalove i slabašne sve inicijative za uspostavu nekakvog "protu-Imperija", jer nisu ozbiljno računale s Evanđeljem i globalnom snagom koju u sebi ima kršćanstvo. Zato je vrlo znakovito da se, nasuprot prividnim nastojanjima globalnih moćnika, upravo u Lurdu, najvećem marijanskom svetištu na svijetu, spontano oformila kršćanska inicijativa za stvaranje globalne mirotvorne anti(anti)terorističke koalicije. Taj neformalni ali stvarni "anti-Imperij", potpuno izvan medijske javnosti koja je u rukama globalnih moćnika, proslavio je svoj 50. rođendan upravo održano bogatim programima od 23. do 25. svibnja. Bio je to dvostruki jubilej: slavlje polustoljetnog molitvenog, kulturnog i društvenog susretanja kršćanskih vojnika cijeloga svijeta, u 150. godišnjici ukazanja Majke Božje maloj Bernardici Soubirous. Gospa je tada progovorila francuski. Osim značajnog otkrivanja svojega "imena" ("Ja sam Bezgrješno začeće!" – četiri godine nakon proglašenja te dogme!!!), bio je to ujedno svojevrstan odgovor govoru Francuske revolucije i njezina tzv. prosvjetiteljstva, čiji je duh i jezik danas najočitiji u globalnoj zabavnoj industriji koja je postala jedinstven svjetski poligon za širenje svih perverzija i obožavanje Zl(og)a. A taj se fenomen na konkretan način – gotovo kao paradigma – očituje u refrenu jedne potpuno banalne upravo francuske zabavne pjesmice: "Voulez-vous coucher avec moi ce soir?" (Hoćete li spavati sa mnom večeras?) Naravno, katolik nikada ne ostaje pasivan. On znade da se i molitvom (na koju je pozvala Gospa u Lurdu) može izmoliti mir, da se Krunicom (kako je Gospa naglasila u Fatimi) može zaustaviti i (duhovni) rat! Dakle, kršćanski je vjernik svjestan da je s Božjom pomoći i Marijinim zagovorom moguće kao David pobijediti suvremenog Golijata. Pa i kad se, sasvim zbunjujuće i neočekivano, čak i sam David pretvori u globalnog Golijata koji i dalje glumi Davida, darovi Duha Svetoga mogu nas tako ojačati da i "mala Hrvatska" dade velik doprinos globalnoj mirovnoj koaliciji. Nasuprot mnogim (i) jakim trovačima svjetskog mira, Biblija nam (v. 1. Poslanica Korinćanima 1,17-31) jamči snažnim auktoritetom, a primjera za to ima bezbroj, kako lako tzv. "ludo Božje" može poniziti sve (prozirne i zakulisne) trikove ljudske mirotrovne "mudrosti"! |