21.04.2008., ponedjeljak
JASENOVAC I BLEIBURG – NEPOMIRLJIVOST ŽIVIH KOSTURNICA?
|
U povodu jučerašnje komemoracije u Jasenovcu (63. obljetnica proboja iz logora) u svim su današnjim dnevnim listovima na naslovnim i unutarnjim stranicama osvanuli kričavi naslovi: Istinu o Drugom svjetskom ratu treba trajno ponavljati (VJ), Mesić: Gadovi tvrde da zločin nije bio tako strašan (JL), Mesić: Vrh Crkve treba ovamo doći (VL), Mesić: Bozaniću, dođite u Jasenovac! (SD), Mesić: I danas dosta gadova poriče zločin (NL), Fumić: Crkva zaobilazi Jasenovac. Osim navedenih koji su bili citirani, sve su novine objavile također dio izjava predsjednika Sabora Luke Bebića i podpredsjednice Vlade Jadranke Kosor. Međutim, najveću je buru komentara izazvao najoštriji među govornicima – očito, još uvijek na jedinstven način opsjednut mržnjom! – nekadašnji 'subnorovac' Ivan Fumić, čije su riječi bile praćene burnim odobravanjem. Prenosim ih prema izvješću Slobodne Dalmacije. "Žalosno je, ali istinito, da su ustaše imale izdašnu pomoć većeg dijela katoličkog klera koji i danas, kao posljedni bastion brani taj poredak. Mnogi svećenici su unutar ustaškog pokreta organizirali ustaše, vršili pokatoličenje pa i sami sudjelovali u raznim akcijama likvidacije Srba i Židova. Zato svećenici u velikom luku zobilaze Jasenovac, a odlaze u Bleiburg. Mora se znati da su u Jasenovcu i drugim logorima ubijani ljudi samo zato što su druge vjere, nacije, rase, bez obzira na dob i spol. Ovi ljudi ni na koji način nisu bili odgovorni za Bleiburg, ali je ogromna većina ubijenih nakon Bleiburga itekako odgovorna za desetke tisuća ubijenih po logorima, zatvorima, naseljima u akcijama 'čišćenja terena'. Nakon Bleiburga, u najvećem broju, ubijani su zločinci, vojnici i civili koji su činili pokolje ili su ih organizirali, mada je u toj masi bilo i nevinih. Želim istaknuti kako Narodonooslobodilačka vojska nikog nije ubijala zbog nacionalne pripadnosti već iskuljučivo zbog počinjenog zločina." Komentirajući pak izjavu bivšeg logoraša Ivana Fumića predsjednik Mesić kazao je kako je "bilo katoličkih svećenika koji su okrvarili ruke, pa bi bilo dobro da u Jasenovac dođe i vrh Katoličke crkve". Zanimljiv je komentar pod naslovom SPIRALA OSVETE napisao o tome Tihomir Dujmović u VL-u, ističući na početku da normalan čovjek sa zdravstvenom potvrdom da nije umno poremećen uz pojam logora Jasenovca može osjećati samo duboko poštovanje prema žrtvi i prezir prema krvniku! Naime, što se može misliti o logoru u kojem je zločinački mozak čekićem, batom, plinom i ne znam kako sve ubijao ljude osim poštovanja i pijeteta prema žrtvama i neprekinute osude zločinca? "No, kad se spomene jedan drugi zločin koji niti je istražen, niti je priznat, niti se radi na tome da se dozna istina, niti je na vidiku kakva pravna istina, a riječ je o Bleiburgu, počinje zavjera šutnje! Neki je dan Slavko Goldstein rekao da je mimo pameti tvrditi da Tito nije znao za Bleiburg... No, teza kojom predsjednik Mesić strasno barata, a čini se da Goldstein s njom ozbiljno koketira, jest teza da nitko tko je poginuo u Jasenovcu nije učinio ništa nažao nekome tko je stradao na Bleiburgu, ali da ne vrijedi obratno! Dakle, Bleiburg je uvjetovan Jasenovcem, o čemu otvoreno zbori Mesić, a akademski uvijeno progovara Goldstein. Nije li to potraga za alibijem? Ako prigrlimo tezu da je Bleiburg uvjetovan Jasenovcem i ako sa stanovitim razumijevanjem moramo uzimati poratni bijes, povijesnu uvjetovanost, shvatiti, razumjeti, uživjeti se u mržnju, razumjeti da su neki izgubili živce, mi zapravo šetamo po minskom polju. Čak i ako misao završite tezom da se, bez obzira na sve, zločin ne može opravdati, ukupna je teza pedagoški opasna. Jer, ako treba honorirati bijes, osvetu i potrebu za odmazdom partizana za ustaška zlodjela, onda ništa neće moći zaustaviti tu teoriju kad uzmemo u obzir poslijeratne partizanske zločine. Zašto se po toj logici ne bismo trebali obračunati sa zločincima koji su nakon rata ubijali nevine fratre, civile i sve kojima krivnja nije dokazana? Zašto bismo honorirali bijes i potrebu za odmazdom samo jednih? Ako pristajemo i zagovaramo tezu da je Bleiburg uvjetovan Jasenovcem, nesvjesno zagovaramo spiralu osvete. Kamo nas to vodi? U istrebljivanje! Ako je Bleiburg logičan, shvatljiv odgovor na Jasenovac, ne bi li se moglo reći da su zločini u Oluji uvjetovani ranijim srpskim zločinima?... Objašnjavanje zločina pod egidom jedan je uvjetovan drugim čita se na terenu kao lozinka za nove zločine! Zašto antifašistička misao ne nalazi objašnjenje za, primjerice, zločine nakon Oluje, već traži sud za te zločine?... Zašto se uz tezu da je Jasenovac neoprostiv zločin ne prizna da je i Bleiburg barbarstvo i zločin? Zašto samo taj zločin nema kazne?" Jasno je i posve normalno da se u povodu teških kleveta na račun Katoličke crkve i njezinog djelovanja kako u prošlosti tako i danas, koje su iznesene u službenim govorima na jasenovačkoj komemoraciji, konačno čuo i glas iz Crkve. Danas se priopćenjem, kako prenosi IKA, oglasio Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije. Umjesto polemike s izrečenim optužbama u priopćenju se podsjeća na riječi kardinala Josipa Bozanića, izrečene na Bleiburgu 13. svibnja 2007. godine, kako "ljudi koji su pripadali komunističkomu režimu ili ostali zaslijepljeni njegovom propagandom, i koji ne žele biti oslobođeni istinom... prozivaju Katoličku Crkvu, njezine pastire i vjernike na sličan način na koji su to činili i u ono doba". "Na svu sreću, kaže se nadalje u priopćenju, istinu o djelovanju Katoličke Crkve u Hrvatskoj u doba II. svjetskog rata više ne 'propisuju' državne vlasti i ideološke strukture, nego je ona predmet slobodnoga znanstvenog istraživanja. Stoga se svi dobronamjerni tražitelji istine o tome vremenu imaju mogućnost na relevantnim izvorima upoznati s istinom. A stav Katoličke Crkve u Hrvatskoj prema jasenovačkom logoru još u ratno vrijeme jasno i nedvosmisleno izrekao je blaženi kardinal Alojzije Stepinac kad je u veljači 1943. taj logor nazvao 'sramotnom ljagom', a ubojice u njemu 'najvećom nesrećom Hrvatske'. Isti je stav, podsjeća se nadalje u priopćenju, ponovljen u više navrata pa tako i u Pismu HBK o pedesetoj obljetnici završetka II. svjetskog rata od 1. svibnja 1995. godine, koje se u našoj javnosti prešućuje. U njemu biskupi, između ostaloga, ističu: 'Pravo na život i dostojanstvo svake osobe pod Božjom je zaštitom. Stoga svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. Temeljna jednakost u dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same naravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju. Pojedinačne i osobito masovne likvidacije, bez ikakva suda i dokaza krivnje, uvijek su i posvuda teški zločini pred Bogom i pred ljudima. Stoga ćemo se kod svetoga oltara spomenuti žrtava hrvatskoga naroda i Katoličke Crkve. Spomenut ćemo se žrtava srpske nacionalnosti i Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj. Spomenut ćemo se žrtava: Židova, Roma i svih kod nas ubijenih u II. svjetskom ratu samo zato što su druge nacije, druge konfesionalne pripadnosti ili drugoga političkog uvjerenja'. Nakon svega spomenutoga postavlja se pitanje kome je u interesu da se i danas pojavljuju tvrdnje o Katoličkoj Crkvi kao posljednjem bastionu ustaškoga poretka?, navodi se u priopćenju Tiskovnog ureda HBK." Nakon svega želim istaknuti kako je žalosno također što nitko u Jasenovcu nije poslušao riječi deklaracije mira koju je odaslao predstavnik Roma Stevo Đurđević: "Poruka rođena iz agonije danas treba biti tračak svjetla humanijem svijetu u kojem prestanimo biti nacionalni, povijesni i osobni egocentrici". On smatra da "bol jasenovačkog cvijeta treba pretvoriti u razlog djelovanja, ne izazivati nove nepravde, uspostaviti vjeru u pobjedu čovječnosti unatoč povremenim uspjesima divljaštva". Na kraju valja također izraziti opću žalost što i dalje živi kosturi ne daju mrtvim kostima da počivaju u miru ter stalno izazivaju nove razdore ne želeći da zacijele rane prošlosti i novi se naraštaji bez opterećenja okrenu prema budućnosti. Možda će se pozitivan pomak dogoditi tek kad neumitna smrt pozove k sebi one koji su je tako zdušno sijali oko sebe. Nama ostaje zadaća suzbijanja mržnje širenjem ljubavi, promicanjem istine i poglavito praštanjem! Drugog puta nema(mo)!! |
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.