Nedjeljno razmišljanje Presuda kardinalu Stepincu - koju je, na montiranom sudskom procesu odmah u djetinjstvu sada već pokojne države, "Revolucija koja teče" nasilno donijela pod plaštem prozirnog auktoriteta "u ime naroda" (koji je svojega nadbiskupa već tada štovao kao sveca) – imala je cilj opće obeznađenje vjerničkog puka. Ipak, to se nije dogodilo. Štoviše, nada je porasla a štovanje Stepinčeva lika i djela nastavilo se još jače i s još većim žarom. Stoga je u demokratskim okolnostima Hrvatski sabor 14. veljače 1992. izglasovao deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu Stepincu s obrazloženjem da je "nepravedno osuđen, čime je nanesena nepravda i uvreda hrvatskom narodu". Zato ga je i Papa Ivan Pavao II prije 10 godina uzdigao cijeloj Crkvi na čast oltara, istaknuvši da "svojim ljudskim i duhovnim životnim putem Blaženi Alojzije Stepinac svojem narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati". Taj "stepinčevski kompas" hrvatski je vjernički puk uvijek doživljavao i kao svjetionik, a nakon Alojzijeve dvostruke "rehabilitacije" još ga je jače prihvatio kao nadonosni svjetlokaz u osobnim i narodnim olujama. Baš kao što je Isusovim učenicima značilo njegovo Preobraženje (Mt 17,1-9). Isus, u zajedništvu s Mojsijem i Ilijom, preobrazbom na visokom brdu, daleko od mase, čini gotovo upravo ono što je Napasnik od njega tražio kao vještu cirkusku točku radi osvajanja publike: pokazuje izabranim učenicima buduću slavu. Opijeni blaženom ljepotom oni zaboravljaju na stvarnost i životni poziv. "Premješteni" u budućnost izgubili su osjećaj za realnost pa Petar predlaže da tu sagrade vikendice i ostanu trajno. A kad su čuli glas s neba srušili su se prestrašeni na zemlju. No "ljubljeni Očev sin" poziva ih da ustanu. Čim ustadoše shvatiše da nije riječ o ustanku ni pozivu da budu ustanici i uskoci, nego svjedoci i širitelji Radosne vijesti. Ali ne "ognjem i mačem", već samo poticajnim riječima Oca nebeskoga - koje su i sami čuli: Isus je Spasitelj, njega slušajte! - kao i svjedočanstvom svojega života. Taj "rajski" susret s glavnim predstavnicima Staroga zavjeta u društvu s Isusom, davao je Njegovim učenicima snagu i krijepio im nadu i u onim gorkim trenutcima kad su prolazili križni put progona. Posebno u vremenima vladara koji su smatrani božanstvima iako su bili odgovorni za mnoge tisuće ubijenih bez suda i presude te zasijanih po brojnim masovnim grobnicama širom kršćanskoga svijeta. Unatoč svim otporima radosna je Riječ Božja nezaustavljivo "trčala" kroz prostor i vrijeme tijekom dva tisućljeća, osvajajući uvijek nove svjedoke koji, Duhom Svetim preobraženi, nikada nisu klonuli iskazujući djela milosrđa svojim bližnjima, jer im je orijentir bila svjetlost ponuđene Nade. Na njoj je i kardinal Stepinac napajao svoje duhovne baterije za ulogu svjetionika. A ona i nama svijetli dvomilenijskom snagom "kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, kamo je kao preteča za nas ušao Isus" (Heb 6,18-20). |