SPOLNI ODGOJ - MORALNI ASPEKTI (3. dio) PROBLEMI MORALNOGA PONAŠANJA NA SPOLNOM PODRUČJU Samozadovoljavanje ili masturbacija je uporaba vlastitog tijela za sebične ciljeve tjelesnog užitka. Samozadovoljavanje je nedopustivo i stvara težak nered u osobi, naučava papa Ivan Pavao II. u svom dokumentu pod nazivom "Ljudska spolnost: istina i značenje". Prema psihologu Ignacu Leppu: "Pravi trajni uzrok masturbacije jest narcizam, te se mladom čovjeku može djelotvorno pomoći ako mu se olakša njegova likvidacija. Otkrivanje svijeta i drugih, uživanje u akciji, eto, toga treba da bi se mogla povesti borba protiv 'samotnoga grijeha'. Potrebno je, naime, da se osjećajnoj energiji koja je blokirana u 'zloj navici' pruži pozitivnija upotreba. Dok potiskivanje te energije pod zahvatom moralnih zabrana može stvoriti pogodne uvjete za neurozu, njezina će sublimacija pospješiti normalni osjećajni rast mladog čovjeka." Također i crkveni dokument "Persona humana" ističe da "nezrelost u doba sazrijevanja, koja se kadikad može protegnuti i preko te životne dobi, potom nedostatak psihičke uravnoteženosti i stečena navika mogu utjecati na ponašanje, umanjujući slobodu čina tako da subjektivno nije riječ uvijek o teškom grijehu". U svakom slučaju mladima treba pomoći da prevladaju takva očitovanja nereda koja su često izrazi unutarnjih sukoba u psihi mlade osobe. Drugi problem s kojim se susreću mladi u procesu svoga spolnog dozrijevanja jest homoseksualnost. Prema Katekizmu Katoličke Crkve, "homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv". Spomenuti Katekizam naglašava da treba razlikovati nagnuće koje može biti urođeno i homoseksualne čine koji su "u svojoj biti neuredni" i suprotni moralnom zakonu. Mentalitet današnjeg društva koji se velikim dijelom nameće preko sredstava javnog mišljenja (medija) teži niveliranju razlika među spolovima te tako pogoduje širenju homoseksualnosti. U nekim državama homoseksualne zajednice se već mogu civilno registrirati poput heteroseksualnih brakova. Crkva kao najjači moralni autoritet mora braniti istinu koju je Bog objavio, a ona glasi: "U početku stvori Bog čovjeka, muško i žensko stvori ih." Nije rečeno "muško i muško" ili "žensko i žensko" stvori ih, nego "muško i žensko" stvori ih. Međutim, Crkva treba imati suosjećanja za osobe koje su opterećene tim problemom. Katekizam Katoličke Crkve traži da se takve osobe prihvaćaju s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. "Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svojem životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova Križa sjedine teškoće koje mogu susresti zbog svojega stanja" (br. 2357). ČETIRI DJELATNA NAČELA I NJIHOVA POSEBNA PRAVILA Odgoj za ljubav može se ostvariti u četiri djelatna načela: 1) Ljudska je spolnost sveto otajstvo koje se mora predstaviti prema doktrinarnom naučavanju i ćudoređu Crkve, uvijek vodeći računa o učincima istočnoga grijeha. U poučavanju katoličkog nauka i ćudoređa glede spolnosti treba voditi računa o dugotrajnim učincima istočnoga grijeha, tj. o ljudskoj slabosti i o potrebi Božje milosti kako bi se prevladala iskušenja i izbjegao grijeh. 2) Djeci se i mladeži trebaju predstaviti samo obavijesti koje su razmjerne svakom razdoblju njihova osobnog razvoja. U svjetlu tog načela mladima u kasnom mladenaštvu treba pomoći da upoznaju prirodnu regulaciju plodnosti, i to samo u ozračju odgoja za ljubav, bračne vjernosti i Božjeg plana s obzirom na rađanje i poštivanje ljudskoga života. 3) Djeci ili mladima bilo koje dobi ne smije se predstavljati nikakav materijal erotskoga obilježja, bilo pojedinačno bilo skupno. To načelo pristojnosti treba spašavati krjepost kršćanske čistoće. Pouka o spolnom odgoju mora uvijek biti pozitivna i razborita te jasna i delikatna. 4) Neka se nitko nikada ne poziva, a još manje obvezuje na djelovanje koje bi na bilo koji način moglo objektivno povrijediti skromnost ili subjektivno ozlijediti vlastitu istančanost ili smisao za privatnost. To načelo poštivanja djeteta isključuje sve nepripadne oblike umiješanosti djece i mladih. ČISTA MLADOST – NADA BUDUĆNOSTI "Čovjekova seksualnost ima svoj smisao u Božjem planu da kroz ljubav bude u službi života u zakonitim odnosima muža i žene. Seksualnost nije sama sebi svrha da bi služila samo neodgovornom uživanju. Tako shvaćena ona je samo grubi egoizam koji drugu osobu iskorištava, izrabljuje za sebični interes." Da se to ne bi dogodilo, potreban je zdrav odgoj na području ljudske seksualnosti. Budući da je i seksualnost od Boga željena i stvorena, ona će pridonijeti ostvarenju osobe samo onda ako se bude pokoravala Božjoj volji, odnosno njegovim zapovijedima. "Blago čistima srcem, oni će Boga gledati", kaže Isus u Matejevu evanđelju (Mt 5, 8). Čisto srce može imati samo slobodan čovjek. A slobodan je onaj tko raskine u sebi okove triju požuda: požude očiju, požude tijela i oholosti života. To je sloboda novoga čovjeka u kojem je uspostavljeno kraljevstvo Božje. Slobodan čovjek gospodar je svojih čina, pa tako i svoje spolnosti. "Nevinost! Čistoća! Čednost! Uzdržljivost! To su vrijednosti životnog stava u odnosu prema ljudskoj seksualnosti. To je poštovanje tijela; to je vodstvo duha, razuma i savjesti u sferi seksualnosti. Samo tako i nikako drugačije se spašava dostojanstvo same seksualnosti i dostojanstvo ljudske osobe." Dr. Mijo Nikić (vidi: Glas Koncila, broj 4, 28.1.2007. i broj 5, 4.2.2007.) |