Don Blog

19.12.2007., srijeda


"MORAM DA KAŽEM...": "DOLJE IZDAJNICI!"

"Moram da kažem...!"
Upravo su tim riječima – MORAM DA KAŽEM – gotovo svi sportaši, a posebno nogometaši (točnije – fudbaleri!) u nekadašnjoj satrapskoj državi Yugi-tugi započinjali odgovore na novinarska pitanja.

"Što možete reći o današnjoj utakmici?" – pitao bi novinar. "Pa moram da kažem..." – krenulo bi genijalno opisivanje... Onda je novinar inzistirao na detaljima: "Šta vi lično smatrate...?" A fudbaler bi opet počeo: "Moram da kažem da je situvacja... da je sudija..." (neki i u Hrvatskoj nikad nisu naučili da se kaže - SUDAC)!
Posebno je bilo zanimljivo čuti ih kako spominju REPRNTACIJU – tj. reprezentaciju... Itd.

Tih sam se bisera sjetio kad sam neki dan u radio-vijestima čuo našega mladog nogometaša kako pučanstvu priopćuje svoju (necenzuriranu) ispriku – po njegovu to je bilo IZVINJENJE! Naime, nakon što je 'mali Rakitić' – pošto je s još dvojicom klupskih jarana, zaružio do kasnih jutarnjih u nekoj njemačkoj "fontani" na koncertu turbo-folk-ekstra-genijalno-neviđeno-sv(j)etske-zv(ij)ezde Mile Kitića – bio od kluba kažnjen, među ostalim je rekao:

"Moram da kažem da mi je jako žao... i želio bi da se izvinem svima... i želim da kažem da se to neće da se ponovi..."

Eto tako otprilike, zapravo gotovo doslovce (u novinama je to bilo lektorirano i sređeno). Što sam htio reći? Znam da mnogi naši kao i svjetski nogometaši (sportaši) nisu akademici ili barem ljudi s fakultetskim diplomama (premda ima i takvih – pa opet ne znaju složiti pametnu rečenicu, jer i to valja vježbati!), ali bi ipak – budući da javno nastupaju odnosno daju izjave u medijima – trebali NAUČITI HRVATSKI JEZIK! Barem onih osnovnih TRI STOTINE i nekoliko riječi nužnih za osnovnu komunikaciju (uključujući "stručne" izraze kao što su lopta, napucavanje, zaleđe, slobodni udarac... te "čistohrvatske" pojmove kao što su gol, korner, penal, faul, indirekt... itd.).

A to bi u prvom redu trebali shvatiti (ili: trebalo bi da shvate; ali ne: trebali bi da shvate!) sportaši koji igraju za hrvatsku nacionalnu izabranu vrstu, tj. reprezentativci. Ako im klubovi plaćaju tečajeve za komunikaciju s novinarima, onda bi oni sami morali zaključiti kako je važno da se i na materinskom jeziku korektno izražavaju, a ne da i kod tzv. običnih ljudi izazivaju podsmijeh.

Jasno je da za to veći trud trebaju uložiti igrači rođeni izvan Hrvatske. Ali najvažnije je da shvate činjenicu da je to doista važno, jer oni (i sebe) i NAS (RE)PREZENTIRAJU pred cijelim svijetom – i kad napuhanu mješinicu udaraju točno na određeno mjesto, i kad se kulturno ponašaju (fair-play), i kad se raduju uspjesima, i kad...

Oni koji kulturu u sportu smatraju nevažnom ostaju vječiti "reprntativci" – primitivci. Gotovo da mi se gadi i njihova vještina, kad ispada da više mozga ima u lopti nego u njihovoj glavi! Ispričavam se...!

PS: Sinoć kad sam po povratku iz Njemačke, sišavši s autoceste na čvoru Lučko, ušao u Zagreb s juga, spazio sam ružnu "dobrodošlicu" svima koji autocestom iz smjera Karlovca, Krapine ili Sl. Broda ulaze tuda u grad. Odmah nakon nadvožnjaka iznad kanala Sava-Sava sve goste – strane i domaće – dočekuje predizborni jumbo plakat: DOLJE IZDAJNICI!
Potom slijede reklamni jumbo plakati: MERKATOR, OŽUJSKO, Pobjeđuje SDP-Tim, itd...
Čovjek koji se ne snalazi u našim prilikama teško može znati na koga se onaj prvi plakat odnosi...!
PSS: Osim toga izbori su prošli i sve slične rugobe već je trebalo ukloniti! Jer to nam je svima, a poglavito gradu ZAGREBU, zbilja vrlo ružna "REPRNTACIJA"!



- 22:13 - Komentari (36) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.