DR. DON IVAN GRUBIŠIĆ, SVEĆENIK I SOCIOLOG, O FENOMENU MEĐUGORJA

17.07.2007., utorak

Fenomenom međugorskih ukazanja, dnevno, mjesečno, godišnje redovitih i predvidivih već četvrt stoljeća, kao i jednako tako predvidivih mjesečnih Gospinih poruka, konačno mnogo čime što je u Međugorju i oko toga hercegovačkog sela izraslo u zadnjih 25 godina bavili su se stručnjaci različitih profila i raznih interesa. Prvo, 1981. godine na svoj način i za potrebe tadašnjeg sustava ondašnja milicija, potom sociolozi, teolozi, psiholozi, crkvena hijerarhija i komisije...

Od službene Crkve nepriznato kao svetište, nepriznato kao mjesto ukazanja i izvanrednih, nadnaravnih događanja, Međugorje je od nepoznatog hercegovačkog mjestašca ipak izraslo u svjetski poznatu hodočasničku destinaciju, u svetište, mjesto koje ima svoju sadašnjost i povijest čuda.

O mnogo čemu što se u Međugorju i oko njega isplelo, slično kao i oko drugih velikih svetišta, o prijeporima koji su također dio međugorskoga identiteta i atraktivnosti, općenito o suvremenim masovnim hodočašćima razgovaramo s dr. don Ivanom Grubišićem (DIG), splitskim svećenikom i sociologom religije.

DIG: Fenomenu Međugorja pristupam kao i svakom drugom društvenom fenomenu. Fenomeni "ne padaju, s neba", njih proizvodi društveni kontekst u najširem značenju riječi. Jer, s jedne strane, iz religije upoznajemo jedan narod, s druge strane, kroz kulturu jednog naroda upoznajemo i njegovu religiju. U tom vidu Međugorje je također društveni fenomen s religijskim hodočasničkim obilježjima. Upisano je Međugorje u svjetska hodočasnička mjesta. Razlog i povod su, kako određeni krugovi tvrde, ukazanja Blažene Djevice Marije. Drugi pak tvrde, među njima i oficijelna Crkva, da ukazanja nema, da se radi o čistoj manipulaciji.

Kad se radi o kršćanskom vrednovanju "ukazanja" – viđenja, onda posebno treba biti oprezan, jer, treba imati na pameti, među ostalim, dvije Isusove eksplicitne izjave – stava: "Boga nikada nitko nije vidio" i druga: "Blago onima koji vjeruju, a ne vide". Također i s filozofsko-kritičkog i logičnog razmišljanja, ni Bog ne može, uvjetno rečeno, učiniti vidljivim što je po sebi nevidljivo, jer se radi o kontradikciji u samoj stvari. Zato je Bog predmet naše vjere, kao i svi sadržaji vezani uz metafizičku i ontološku stvarnost.

U kršćanskom vjerovanju samo je jedan sišao s neba, "hodočastio" među nas ljude, postao čovjekom. Određenu uloga ima i filozofija, jasno i subjektivni doživljaji, koji vrijede samo za one koji te doživljaje imaju. Oni ne spadaju u objavu. Biblija također tvrdi da je Bog ondje gdje je ljubav, a ne gdje se događaju "ukazanja", a ljubavi, nažalost, među protagonistima za i protiv te ljubavi nema baš na način da bi bila znakovita za Božju pa i Gospinu nazočnost.

NL: Službena Crkva negira Međugorje kao mjesto ukazanja – žestoko je to i nedavno u samom Međugorju opetovao tamošnji biskup Ratko Perić.

DIG: Zapreka da Međugorje sa strane službene – hijerarhijske Crkve ne bude "prihvaćeno", leži u latentnom sukobu mjesnog biskupa i franjevaca oko drugih problema, koji su onda reflektiraju i na tzv. "ukazanja" u Međugorju. Da nije toga sukoba, mišljenja sam da bi se međugorska "ukazanja" lakše prihvatila.

NL: Međugorje će i na ovu obljetnicu posjetiti deseci tisuća ljudi, jednako kao i ranijih godina, štoviše godišnje njime prođe više od milijun hodočasnika. Kako tumačite suvremena masovna hodočasnička okupljanja, ne samo međugorska – vjerski turizam razvijen uz velika i razvikana svetišta?

DIG: Sva svetišta, kroz dugu ljudsku povijest, bilo koje vjerske provenijencije, prate masovna hodočašća. Danas vjerski turizam. Svetišta su zapravo mjesta komercijalizacije, veoma velikog biznisa, samog interesa. S jedne strane čovjekova žeđ za čudesnim događajima, a s druge strane instant rješenja organizatora hodočasničkih povorki. Ljudi danas recimo, "hodočaste" u Njemačku na Svjetsko nogometno prvenstvo. Poruka, skoro nikakva, a mase se pokreću.

Duh koji mase pokreće jest neka nada, ispunjenje brojnih, uglavnom iracionalnih želja. Magijskog, praznovjernog, čak banalnog ima i previše, ljudi bježe iz loše stvarnosti u zamišljeno mjesto sreće, mira, ispunjenja želja. U svetištima kao i u suvremenim supermarketima svega ima i sve se plaća. U prirodno religijskoj paradigmi ako od bogova nešto tražiš, pa i preko svetaca, moraš nešto i dati samom svetištu.

U kršćanstvu pak, Božja se ljubav izlivena i neprestano izlivana po Duhu ničim se ne plaća. Bog Isusa Krista ljubi čovjeka ni zašto. Kad ne bi bilo milodara, i to izdašnih, pitanje je koliko bi se svetišta održala. Kad sam hodočastio u Lourdes s vjernicima istaknuo sam tri razloga našega hodočašća: rekreativni, kulturni i duhovni.

Možemo reći da je i Bog u Isusu Kristu bio hodočasnik u našu ljudsku zbilju. Bog utjelovljenjem u čovjeka, postavši čovjek, objavljuje u čemu bi trebala biti bit kršćanskog hodočašća – ne mjesta, predmeti, slike, kipovi, nego živ čovjek – susretišta čovjeka s čovjekom i čovjeka s Bogom u Duhu Svetom jest euharistija. Bojim se da su mnoga svetišta, pa i kršćanska, u raskoraku s izvornom kršćanskom porukom objavljenom u Isusu Kristu. Mogu biti i zapreka istinskijem življenju kršćanstva. Često je kršćanstvo u tim svetištima samo etiketa za prirodno-religijsko praznovjerje.

DIG: Ljudi redovito svjedoče o pozitivnim plodovima svojih hodočašća.

NL: Sigurno da se na mjestima velikih okupljanja, vjerničkog zanosa, velikih očekivanja događaju "čudesni" događaji, jako intenzivni, ali ne baš na dugi rok. Svetišta su mjesta okupljanja, s puno sadržaja – za svakoga ponešto. Posebno dobro idu suveniri. Nešto konkretno, osim u srcu, treba ponijeti i kući: sliku, kipić, malo vode ili kamen s Križevca. Praznovjerje cvjeta upravo u hodočasničkim prostorima. Misle ljudi da Bog djeluje ovisno o prostoru i vremenu, a ne o čovjeku i njegovim potrebama, pa sa sobom treba ponijeti nešto što sigurno donosi sreću. Sreća je – kad se o kršćanskoj poruci radi – u susretu i u ljubavi kako za nas same tako i za one kojima dolazimo.

NL: Međugorje je sociologiji, kao i druga velika kršćanska hodočasnička odredišta, zasigurno zanimljivo i po svojim financijskim efektima za lokalnu zajednicu, a možda i šire?

DIG: Svetište u Lourdesu ili Fatimi, kod nas u Sinju ili na Trsatu, donose sa sobom značajna materijalna dobra. Negdje sam pročitao da je svetište u Lourdesu po financijskim prihodima u Francuskoj na trećem mjestu u državi. Što bi Izrael bez kršćanskih mjesta hodočašća kao što su Nazaret, Betlehem, Jeruzalem itd.? Ili Italija bez Rima, Asiza, Padove itd.? Nema straha da bi bilo koja vlast zabranila takva hodočašća! To su činjenice, protiv njih se nema smisla boriti, ali ja ih osobno ne smatram preduvjetom ili uvjetom da bi mi Bog samo na tim mjestima uslišio prošnje ili molitve. Hodočasnička mjesta bude nadu u izgubljeni raj na zemlji koji se ipak, misle i vjeruju neki, mogao naći upravo na tim "svetim" mjestima.

NL: Sociološka istraživanja pokazuju da su doživljaji i ponašanja hodočasnika uvijek i neizostavno pozitivni, bez obzira u koje svetište hodočaste. Kako to tumačite?

DIG: Sigurno! Bez obzira o kojim se mjestima hodočašćenja radi. Meki ili Medini, Lourdesu ili Fatimi, doživljaji hodočasnika uvijek su pozitivni, božanstva različita, čak suprotstavljena, uslišanja za one koji vjeruju, uvijek uslišana. Čovjek najviše čezne za ostvarenjem svojih iluzija, želja, bilo da su realne ili skroz neutemeljene. Jer, nikad se ne zna, misle ljudi, kad će i mene Bog pogledati. Kad se čovjek preda zanosu mase, teško može ostati bez osobnog duhovnog doživljaja, ili čak i "viđenja".

NL: Kako gledate na fenomen međugorskih ozdravljenja; navodno ih ima i više stotina dokumentiranih?

DIG: Posebno pitanje su dokumentirana "ozdravljenja". Ozdravljenja se mogu dogoditi bilo stvarno trajna, bilo psihološka prolazna, što može biti povezano s vjerom dotičnog čovjeka, a ne prvenstveno sa samim mjestom ukazanja ili čudesnih djelovanja svetih osoba. U kršćanstvu, kao usporedbu možemo reći, Bog je duhovna Centrala, i ako želimo da živimo i opstojimo, da možemo u životu funkcionirati moramo biti priključeni molitvom, vjerom i nadom na tu "Centralu" koja djeluje po svome Duhu i u svome Duhu, gdje hoće i kada hoće. Isus će reći: "Neću vas ostaviti siročad, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta". Zanimljivo da se Isus manje "ukazuje" nego Gospa ili sveti Ante, recimo.

Bog koji bi čudesno djelovao samo na određenim mjestima, a ne ondje gdje je čovjek kao najsvetije mjesto, za mene nije kršćanski Bog. U euharistiji je uskrsnuli Isus uvijek s nama, uvijek je s nama i po prisutnosti drugoga čovjeka. Tražiti ga u čudesnosti ukazanja, a ne u redovitom i realnom življenju života veliki je promašaj. Ljudi vole masovna okupljanja, sportske događaje, glazbena događanja itd. Vole i šou programe s religijskim sadržajima. Isus je bježao ako je masa diktirala sadržaj, pa i kad su ga htjeli proglasiti za kralja.

NL: Međugorje ima i svoje paradokse, kako kaže sociolog dr. Srđan Vrcan, jedan je vezan za univerzalnost pacificirajućih Gospinih poruka i s druge strane kritičnu crkvenu situaciju u dijelovima Hercegovine. Kako to tumačite?

DIG: Blizu Međugorja je bio i logor Dretelj, mjesto mučenja, silovanja, itd. Oni koji su to radili često su bili viđeni i u Međugorju. Svetišta su uvijek, kad se radi o kršćanstvu u velikom raskoraku sa bitnim kršćanskim porukama, a ne samo u odnosu na zločine koji su se događali za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ili na Bliskom istoku, u svetoj Zemlji.

Hodočasnička mjesta ili svetišta zapravo su mjesta gdje je upitna vjera u samog Boga i njegova djelovanja u Duhu Svetom. Za neke, nazovimo ih vjernike kršćane, važniji je zagovor nekog sveca nego ljubav Božja očitovana u Isusu Kristu. Ta ljubav bi danas trebala biti prepoznata po vladanju samih kršćana, načinu njihova života. I to bi bilo najveće i najvažnije čudo za život svijeta.

razgovarala mirjana grce

NOVI LIST, 24.06.2006.

- 22:47 - Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	srpanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!

DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!

Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko

Free Counters

RADOSNA VIJEST

Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)

Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)

Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)

Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)

Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)

A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)

Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!

(F. S. Collins, Božji jezik)

PSALAM 37

Sudbina pravednika i bezbožnika

Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!

Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.

Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.

Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.

Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.

Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.

Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.

Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.

Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.