17.03.2007., subota
Corneliusu & Wayneu - posveta prva!
|
»KULTURA« PSOVANJA: POSLATI NEKOG »U RODNI KRAJ« ILI MU OPSOVATI MAJKU OPĆENITO SE SMATRA ODRAZOM NEKULTURE, DOK JEZIČARI I KOMUNIKOLOZI DRŽE KAKO VELIKA FREKVENCIJA PSOVKI UPUĆUJE NA MANJAK KVALITETNE KOMUNIKACIJE MEĐU LJUDIMA Tehnološki napredujemo, kulturno se vraćamo – u rodni kraj! Premda je uvriježeno mišljenje da su psovke odraz niske razine kulture, od njihove uporabe u govoru nisu imuni ni neobrazovani, kao ni visokoobrazovani ljudi. Često se potvrđuje da psovka ne ovisi o čovjekovom društvenom položaju, već o njegovom karakteru. Psovke se u pravilu »vežu« uz bahate, agresivne i bezobrazne ljude. Svi će se ipak složiti kako ima trenutaka u životu, i to jako mnogo, kada je nemoguće zadržati psovku u ustima... Ima li ikoga tko nikada nije opsovao, pa makar i u sebi? Nekoga tko nije drugoga poslao u »rodni kraj«, spomenuo nekome »bližu rodbinu« ili preko usana prevalio bar ono najčednije »jexiga«? Jexiga, nema takvog! Psovki ima bezbroj i one su vjerojatno najživlji dio nekog jezika. Nije teško pretpostaviti kako se njihova količina svakodnevno množi u najnevjerojatnijim kombinacijama, a u pravilu s popularnim glagolom koji označava spolno općenje, s kojim se veže gotovo sve i svašta: od Boga do krvi mlade rode za koju je pritom uistinu teško reći »što je Bogu skrivila« da se često nađe u psovkama. A koliko psovki, toliko i njenih tumačenja. Jedno od uvjerljivijih dao je Jean-Jacques Rousseau rekavši kako je psovka »argument onih koji nisu u pravu«. sve po spisku Psovanje se smatra odrazom nekulture, a jezičari i komunikolozi običavaju reći kako velika frekvencija psovki najbolje ukazuje na nedostatak kvalitetne komunikacije među ljudima. Također, oni koji se bave živom materijom materinjeg jezika reći će kako su u današnjem govoru izrazi poput »jexiga« ili »kuxac« postali nadomjestak zarezu, odnosno dramatskoj stanci u rečenici kada se nešto želi posebno naglasiti. Dok neki »kočijaše« nekontrolirano, gotovo do granice auditivne iritacije ili posve neprimjereno svojem javnom statusu, dotle je nekima psovka naprosto neodvojiva od imidža. Ružno je, a i teško čuti svećenika za oltarom ili profesora za katedrom kako psuje, kao što je nezamislivo ne čuti rappera da psuje na koncertnoj pozornici. Svi će se pak složiti kako ima trenutaka u životu, i to jako mnogo, kada je nemoguće zadržati psovku u ustima. Malo je onih koji će, kada ih jureći automobil zašprica vodom iz lokve na cesti, pomisliti u sebi: »Ah, kakav nevaljali čovjek«, umjesto da sruče bujicu najžešćih psovki, naglas ili u sebi. »Masna« psovka, odnosno »spominjanje rodbine«, »slanje u rodni kraj«, »skidanje svih svetaca« i »nabrajanje svega po spisku« (kakva impresivna niska eufemističkih izraza za psovanje!) očito je jedan od najčešćih načina izražavanja bijesa, jada i razočaranja. poplava psovki Premda je uvriježeno mišljenje da su psovke odraz niske razine kulture, od njihove uporabe u govoru nisu imuni ni neobrazovani, kao ni visokoobrazovani ljudi. Često se potvrđuje da psovka ne ovisi o čovjekovom društvenom položaju, već o njegovom karakteru. Psovke se u pravilu »vežu« uz bahate, agresivne i bezobrazne ljude. Prema Anićevom »Rječniku hrvatskoga jezika«, psovke su »nepristojne riječi koje se komu upućuju u gnjevu, kojima se što izvrgava ruglu ili koje se upotrebljavaju kao poštapalice u neuglađenom razgovoru«, dok psovač, prema istome izvoru, nije samo »onaj koji govori nepristojne riječi« već i »onaj koji žestoko grdi, gnjevno napada pojave u javnom životu«. U tom smislu nije isto kada, primjerice, Edo Maajka bijesno urla »Mater vam j..em« u istoimenoj pjesmi, ili već spomenuti Zdravko Mamić poruči isto, samo u jednini, Zlatku Kranjčaru pred televizijskim kamerama. Psovka je ista, no njezin smisao je različit. Na istom se primjeru potvrđuje kako psovka u jednom slučaju služi za vrijeđanje, a u drugom za naglašavanje izraza. Psovke su naprosto riječi za koje nema mjesta u bontonu, ali ih sve više ima u rječnicima, jer se više ne može ignorirati njihova poplava u jeziku i svakodnevnom govoru. iz pakla izašla Ako se želimo uvjeriti u tu »poplavu psovki«, nije nam potrebno naručivati neka velika istraživanja i ankete. Dovoljno je nasumce proći ulicom, zastati na trgu ili sjesti u kafić. Pritom najviše iznenađuje (ako više ikoga to može iznenaditi) koliko psuju djeca. Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, istaknuo je u jednoj od svojih poslanica kako se psovka sve češće može čuti i iz »nevinih dječjih usta«, dok je samu psovku nazvao »zlom kojim su zatrovani i stari i mladi, obrazovani i neuki«. Psovanje je kao izraz ljutnje ili želje da se nekoga uvrijedi staro koliko i sam čovjek. Nema društva ili naroda koji bi bili imuni od psovanja, samo je pitanje mjere s kojom se to u kojem podneblju čini. Neka su istraživanja pokazala kako među europskim narodima u psovanju prednjače Talijani, Mađari i Hrvati. O tome je dr. Stipe Botica, profesor usmene književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, jednom prigodom ustvrdio kako su najveći psovači izrazito katolički narodi koji živu na jugu Europe. Riječ je o paradoksu jer Hrvati formalno drže do vjere i svetinja, a spremni su ih psovkama obezvrijediti na sve načine. No, po pitanju stereotipa, stvar još nije otišla tako daleko da se za nekoga kaže kako »psuje k'o Talijan« (i dalje je u našem jeziku prisutan izraz »psuje k'o kočijaš«) kao što postoji izraz »puši k'o Turčin«. Dok se za Mađare, ali i za slavenske narode tvrdi kako u psovkama najviše »spominju svece«, Amerikancima i Englezima se najviše pripisuju psovke na tzv. seksualnoj osnovi. Isto tako se najviše suzdržanosti od psovanja pripisuje Nijemcima i Japancima. u rodni kraj Proces stjecanja javnog legitimiteta psovke i psovanja u Hrvatskoj bio je dugotrajan, ali – rekli bi okorjeli psovači – isplativ. Bilo je pritom svega, od pokušaja »gušenja« psovke poznatim televizijskim »bipom« do komičnih prijevoda u titlovima koji bi općepoznati glagol »fuck« pretvarali u hibridne izraze tipa »hebem« ili »jesem ti...«. Danas je sve manje toga. Psovka, a već otprije i javna uvreda, probila se u udarne termine, zahvaljujući umnogome i »simpatičnim« narodskim likovima poput Ćire Blaževića, pokojnog Stjepana Spajića-Rođe ili već spomenutog notornog Zdravka Mamića, ali i Gorana Ivaniševića čije smo najsočnije psovke pročitali s usana, ali mu ih u navijačkom zanosu odmah i opraštali. Psuju i političari, doduše mnogo lukavije i opreznije, bojeći se da im se neki »kočijaški« izraz ne omakne pred uključenim kamerama i mikrofonima. U daljnjem nezaustavljivom širenju psovačke kulture na ovim prostorima (i šire) revolucionarnu ulogu odigrao je i Internet. Bez obzira na upozorenja i administriranja vulgarnosti, internetski forumi pravi su raj za psovanje i vrijeđanje. Drukčije rečeno, dok tehnološki napredujemo, kulturno se vraćamo – u rodni kraj. Iako se smatra kako se psovkom oduzima dostojanstvo onome kojeg se opsuje (zato je u psovanju onih koji nas ražeste, protivnika i neistomišljenika, najomiljenija uporaba majke), psovanjem se zapravo čast i dostojanstvo oduzimaju sebi. Na žalost, u psovačkom okruženju to se više gotovo i ne primjećuje... piše miroslav filipović Novi list – Pogled, 17.03.2007. |
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.