Ti pijuckaš konjak, a ja domaće vino iz bačve. Vrijeme sporo prolazi. Tišinu razbija zvuk klepetuše (o koliko dugo nisam čula taj zvuk), a onda se oglašava ulični prodavač lubenica sa kamioneta.
Vruće je.
Kažem, bilo bi dobro da oblaci prekriju sunce, pa da možemo plivati cijeli dan. Nećemo moći, kažeš, popodne moramo gledati nogomet. A da, danas se ni sa kim ni o čemu drugom ne može pričati, nisu interesantni li leptir ni cvijet, ni vatra u njemu.
U uglu usana lebdi smješak, poljubac je njihov najljepši omotač. Kazaljke su razbacane, šutiš o onome što treba biti riječ - meč.
Cijela zemaljska kugla se pretvorila u nogometnu loptu.
A ti ispijaš konjak, namještaš moje uvojke i smješak sa tvojih usana postaje omotač mojih.
Oznake: more, mi
|