srijeda, 20.06.2018.

"Eto tako"



Put.
Trava je zelena, a put je tamna krivudava linija koja nestaje na horizontu, postaje daljina u kojoj oko bludni kroz prostranstva i s vremena na vrijeme odjekne koji glas ili zvuk zvona, pa se izgubi.
Sutra.
Sutra je jedno "nestrpljivo danas".
Juče
Juče je korak kašnjenja za vremenom. Napuštamo ga tihim koracima koji iza sebe ostavljaju vidljive tragove.
Sudbina.
To je nešto što ne postoji. Bila bi to isuviše krupna riječ za situaciju na koju ne možemo uticati i koja ne zavisi od nas. To je situacija u kojoj život kaže:"Eto tako", a ti klimneš glavom i zoveš to na svoj način.
Danas.
Danas sam dovoljno iskoraknula i ostala strpljiva, zagledana u visinu neba i daljinu horizonta. Nije to rijeka da uzvrati pogled i nije eho da vrati glas, to je trenutak kada ne propuštamo priliku da ubijedimo sebe kako će sutra biti bolje. Ili, kako će "nestrpljivo danas" biti bolje?

Oznake: mi
16:02 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>