Zemlja i nebo i ništa više. Krajolik posmatram "ružičastim" naočalama pa mi boje izgledaju intenzivnije i ljepše, zemlja crvenija a nebo prekrasni plavo, a fotke nakon škljockanja me razočaraju, kao i sam krajolik kada skinem te sunčane naočale. Ali oskudno rastinje se ne mijenja, sa naočalama i bez njih izgleda isto. Ovo je prostor gdje caruju vjetrovi i svo bogatstvo kraja je u njima, pa su ljudi odlučili da hvataju njihovu snagu i koriste. Pet vjetrenjača me uvijek iznova oduševi. Postavljene su na jednakim rastojanjima ali je svaka postavljena pod drugim uglom da bi se vjetar "uhvatio" sa koje god strane puhne, a puše uvijek sa neke druge strane, snažan i nepredvidiv. Dok sam fotkala okretala se samo jedna vjetrenjača, ona prva. Ostale su mirovale.
Koristi se i energija sunca. Veliki paneli preko kojih se akumulira energija postavljeni su na goloj zemlji, ali njih nisam stigla uslikati. Prošli smo.
Oznake: putovanje
|