PAPRIKE PUNJENE GRAHOM

12 paprika babura,
250 g graha (može iz konzerve)
1 veza peršina
5 glavica crnog luka,
2 češnja bijelog luka,
mljevena crvena paprika,
sol, papar
ulje.

Priprema:

Grah potopite u mlaku vodu, pa kuhajte i prvu vodu bacite (ako nije konzervirani). U drugu vodu dodajte sjeckani peršin i dvije glavice crnog luka da se kuhaju sa grahom

Na ulju propržite tri glavice crnog luka, dodajte mljevenu papriku, umješajte procjeđen grah i peršinov list.

Posolite, pa ovim nadjevom punite paprike i poredajte ih u podmazanu vatrostalnu posudu.

Prelite vodom u kojoj se grah kuhao i preko svake paprike prelite malo ulja. Stavite u zagrijanu pećnicu i pecite na 200 stupnjeva oko 40 minuta.

ovaj tekst sam kopirala jer obožavam eurokrem, a znam da većina ne može odoljeti čokoladi i njenom okusu, a tako fini okus čokolade možete napraviti i sami koristeći ovaj recept koji sam pronašla na netu


150 ml mlijeka
250 g šećera
200 g margarina
200 g mlijeka u prahu
100 g čokolade
1 vanili šećer
Priprema:

1. Stavite mlijeko, šećer i margarin na laganu vatru da se istope i sjedine. Kada se prokuha, sklonite sa šporeta, umiješajte vanili šećer i mlijeko u prahu. Miješajte žicom ili mutite mikserom i pazite da ne bude grudvica.

2. Smjesu podijelite na 2 dijela. Prvi treba da ostane bijeli, a u drugi ubacitečokoladu i miješajte da se istopi (dok je smjesa još vruća). U neki dublji sud sipajte obje smjese odjednom (jednu držite u lijevoj, drugu u desnoj ruci) i ostavite da se ohladi.

3. Domaći eurokrem nije mnogo gust, ali ne smije da bude rijedak. Umjesto da sve sipate u jednu posudu, možete i u nekoliko manjih.

Draga Lastavice, hvala ti na ovom divnom blogu jer volim slova pa mi je drago svakodnevno vidjeti novo slovo, riječi i slike

A- Aerodrom, Avion, Autobus, Artičoka, Apoteka, Analgetik
B- Balon, Baloner, Bunda, Bačva, Bićerin
c- Ciceron, Cezar, crv, cvrčak, crvendać, crna
D- Dunav, Drava, Dinar, Dolar, dolje, daleko, deblo, debelo
E- Eukaliptus, Epruveta, Ergela, Epiteti
F- Fikus, Fagot, Folklor, Fazan, Feder
G- Galeb, Goblen, Gumb, Grlica
H- Hulahupke, Hidrant, Haljina, Hmelj
I- inje, Igla, Iglu, Imenik
J- Jakna, Jagoda, Jabuka, Jugo
K- Kofer, Kotač, Kovač, Kugla, Krigla
L- Lupa, Lakat, Lavor, Lovorov list, Lisica, Licitar
M- Medenjaci, Med, Mladenci
N- Novine, Novac, Novčanik, Nokti
O- Okruglo, Olovo, Otorinolaringolog, Ortoped, Ovalno
P- Pero, Peraja, Prepelica, Pepeo, Pelerina
R- Rukavice, Rudar, Rubin, Roman
S- Sanjke, Skije, Sjekira, Sajam
Š- Škare, Štuka, Šišmiš, Štule, Šator
T- Tvrđava, Top, Trokut, Tigar, Tajfun
U- Uvez, upitnik, uskličnik, Umirovljenik
V- Visibaba, Vir, Vrtlog, Vrt, Vaga, Vrag
Z- Zeleno, Zlato, Zobene pahuljice
Ž- Žica, Žlica, Živica, Žeravica

nadam se da sam ti pomogla za nekoliko tvojih slova

Nikako mi nije jasno koliko moraš imati srdžbe u sebi da imaš volje otvarati stalno nove stranice blogova kako bi vrijeđao ljude koje uistinu ni ne poznaješ drugačije, nego po načinu njihovog pisanja teksta. Zar se takvim osobama ne može stati na kraj?
Te osobe su čini mi se totalno usamljene jer zbog svoje zlobe su vječito sami sa sobom, a sami sebi ne mogu ispijati mozak, sami sebe ne mogu vrijeđati , pa onda na ovako gnjusan način sa svojim bolesnim lažima vrijeđaju osobe koje to nisu zaslužile.
Žao mi je što nisam završila medicinu i postala psiholog jer njima je potrebna psihološka pomoć s obzirom da ne znaju normalno komunicirati niti sa ljudima iz okoline, niti sa osobama koje ne znaju osobno.
Ta osoba je bolesna totalno jer tako nešto raditi svakodnevno može netko tko treba stručnu pomoć.

i ovo sam jednom napisala

U polumračnoj sobi, sjedio je pedeset godišnji muškarac zamišljenog pogleda gledao negdje u daljini, tek sada kada je vidio njenu poruku ispisanu drhtavom rukom shvatio je da je izgubio nešto što vrijedi, da je njegovoj laži došao kraj. "Znam da se mjesecima dopisuješ s njom, da s njom provodiš vrijeme razgovarajući na mobitel kada ja nisam u blizini, znam da ste i jednu noć proveli zajedno jer sam te vidjela, ali nisam imala ni snage ni volje da ti se približim. Gadiš mi se, moram otići od tebe jer ne želim nju u svojoj blizini, ne želim više spavati pored tebe znajući da si bio s njom." Tupim pogledom, potpuno blijed gledao je u komad papira. Nije se nadao da će ona ikada saznati za njegovu drugu vezu, vezu koja ni nije u njenoj blizini, vezu koja je doputovala samo na jedan jedini dan jer ju je on svojim porukama zaveo, ne razmišljajući da će jednog dana ona s kojom živi u nevjenčanom braku osam godina saznati za vezu koja je započela preko interneta. Izgubio je svoje blago zbog njemu beznačajne avanture, prevario je ženu koja ga je iskreno voljela sve do spoznaje njegove prijevare, a ona nikada njega prevarila nije. Mislio je da je muškarcima dozvoljeno sve, ali se sada uvjerio da griješi i da laž i prijevara imaju bolan kraj. Zbog svoje nepromišljenosti ostao je potpuno sam, a bez nje koja ga je pismeno ostavila, uzevši sve svoje stvari, otišla bez pozdrava, bez razgovora on ne zna i ne može živjeti punim plućima.

Hodao je polumračnom ulicom, promatrajući svoju sjenu i razmišljao o prošlim danima, danima sreće. Tek sada kada je otišla bez pozdrava shvatio je da je ona bila ona prava. Uništio je nju, uništio je sebe, tražio u svojoj sjeni povratak na staro, svjestan da povratka više nema. Pored nje živio je kao princ, ali ta lagodnost života nije mu bila dovoljna u jednom trenutku, prevario ju je, a nije bio svjestan što radi i zašto kada je s njom imao sve u jednom, prijateljicu, ženu i ljubavnicu. Ostao je sam, potpuno sam. Povratka k njoj više nema, prevara košta i nikada mu više neće biti, neće se više nikada osjećati poput princa. Hodao je polako gledajući u svoju sijenu, osjećajući kako mu suze klize niz obraze, kako mu vjetar svira tihu glazbu, ali on je ne razumije jer sa svojom sjenom traži nju, ali nje nema niti će ikada više nje pored njega biti. Nije joj mogao niti je htio da joj brani sve pogrdne riječi, nije mogao prijevaru objasniti sam sebi, a njoj pogotovo jer podarila mu je svoje najbolje godine života, podarila mu je dušu i srce, on je to znao, a ipak ju je samo iz sebi poznatih razloga prevario. Kako dalje, kuda, s kim? Zašto sam je prevario? Gdje mi je pamet bila? Oprosti mi molim te, vrati mi se jer bez tebe živjeti ne znam i ne mogu. - glasno je izgovarao sam sebi, a vjetar i lišće svirali su svoju melodiju koju on nije razumio. Sjena je postojala sve manja i manja, nebo prekrili kišni oblaci, a u njegovim prsima bol postala bolnija jer živjeti bez nje nije znao i ne zna kako da je vrati, gdje da je traži, život za njega više nije imao smisla. Boljelo ga je sve jače i jače. Jeste li ikada vidjeli muškarca da iskreno plače?

Ovaj sam tekst napisala prije nekoliko godina kako bih sama sebe nasmijala.

Snenog pogleda, razbarušene kovrčave kose, ustala je gledajući nesvjesno u daljinu, pipkajući prstima po malom stolu da pronađe kutiju omiljenih cigareta. Zapalivši cigaretu, osjetivši miris dima osjetila je lakoću, smirenost, nakon groznih noćnih mora, približila se kuhinjskom ormariću i primijetila da u maloj staklenci nema ni mrvice mljevene kave koja joj zajedno sa cigaretom zamjenjuje doručak. Pospana u kućnom ogrtaču izašla je iz stana kako bi iz obližnjeg kafića uzela šalicu kave, ali umjesto u kafić otišla je u dućan. -Susjeda draga, vama je čini mi se bila noćas burna noć kada se niste stigli izvući iz kućnog ogrtača. - obratila joj se prodavačica s osmjehom na licu. Je, je, tako je napravite mi kavu s mlijekom molim vas, ali požurite jer se moram razbuditi i prestati sanjati te grozote. Ne mogu vam skuhati, ali vam mogu prodati deset deka mljevene kave, pa si je sami doma napravite po vašoj želji u ovom kućnom ogrtaču. - nakon tih riječi prodavačice shvatila je da se nalazi polu gola u trgovini punoj pogleda tek probuđenih susjeda i usputnih prolaznika koji imaju radno mjesto tik uz njezin ulaz.

Na pultu pored blagajne ostavila je deset kuna – zadrži ostatak – izašla je iz dućana praznih ruku, okrenula se naglo shvativši da nije uzela naručenu kavu s mlijekom, naglo se okrenula da ponovno uđe, ali od tog pokreta kućna haljina se rastvorila na nezgodnom mjestu, kada je začula glasan smijeh blagajnice i vapaji uzdah jednog penzionera shvatila je gdje se nalazi polugola. Oprostite mi ja još uvijek spavam, stvarno mi je potrebna kava. Sada ću je ja skuhati draga moja susjedice i donijeti vam domeka, vama je potreban topli muški zagrljaj i ja vam stojim na usluzi sada sam sretan jer sam vidio kakvo zanosno tijelo imate. Sada ću stići, čekajte me, nemojte se oblačiti, možete me čekati u papučama bez kućne haljine, bio bih vam zahvalan. Znala je da mami poglede mnogih, ali sada je tek shvatila da svakog jutra radi istu grešku, te da bi je netko mogao proglasiti ludom, jer dopusti sebi samo kućnu haljinu, bez donjeg rublja može osoba kojoj nisu sve daske u glavi na broju. - Oprostite susjed ali nije potrebno, uostalom vaša supruga bi me grdila jer sam joj na nekoliko sati oduzela njezino blago. Ugodan dan svima koji se nalazite ovdje, sada ste barem imali besplatno kino, a ja i dalje nemam svoju prvu jutarnju kavu.

Imam volju pisati ali nemam kome, pa ću pisati sebi iako to zvuči narcisoidno. Naime kada je osoba sama često se dogodi da u mislima popriča sama sa sobom, jer jedino sama sebe vidi i čuje.
U mislima mi je lik osobe koju sam davno trebala pokopati i zaboraviti, ali dobro znam da se pojedine osobe ni tada kada ih pokopaš ne odvoje od tebe, pa tako se ni od mene nije odvojio netko koga bih trebala mrziti. S obzirom na to da nikada nisam mogla a ne mogu ni sada ja mrzim samu sebe i nemam volje krenuti dalje jer znam da će me sjećanje na prošlost vratiti nekoliko koraka unazad.
Imam volju vikati na sebe samu jer nisam dovoljno jaka da potisnem nešto što je vraćeno na površinu zahvaljujući nepoznatoj osobi koja uistinu ne zna detalje sjećanja prava su pored mene, sa mnom i ja razgovaram sama sa sobom nadajući se da će prošlost ponovno biti tamo gdje je bila godinama.

Zamrzila sam samu sebe jer drugo nisam ni zaslužila.

Potrebno je tako malo da možeš uhvatiti sreću i reći joj "hvala".
Potrebno je zaboraviti prošlost i dane vezane uz nju.
Potrebno je izgovoriti "mrzim te, odlazi", jer jedino tada sreća ostaje,
jedino tada možeš ponovno zavoljeti sebe.

Godinama, danima, satima čekaš, a sada je došlo vrijeme da me pogledaš jer razumijem te i znam da ti je potreban prijatelj. Da, potreban ti je prijatelj koji zna svu tvoju prošlost i usprkos njoj ti si osoba koja zna voljeti, osoba si koja se zna nasmijati, koja zna pred drugima sakrivati bol i ja te molim nauči mene da zavolim sebe, jer ja uistinu ljubavi nemam.

Subotnja večer neka ti bude najdivnija večer

Imala sam danas objavljen jedan tekst ali sam ga izbrisala jer ne volim vrijeđanja ni jednog blogera ni sebe na svom blogu jer meni su svi blogeri koje rado čitam i one koje komentiram i one ne komentiram drage osobe.
Tekstom sam htjela pomoći blogerima oko zamršenih pitanja koji se nalaze u editoru bloga.
Nisam to napravila zato da bih dokazala koliko imam znanja u glavi koja je šuplja nego s toga što vidim da se mnogi muče sa pojedinim odgovorima ali vidim da moja pomoć smeta nekome jer misli da sam glupa i da ništa ne znam.
Ja nisam pametna, ja sam glupa, ja sam nepismena, ja sam osoba koja samo zna kukati, a kada napišem nešto pametno ili pomognem nekome onda ili nema komentara ili se u komentarima vrijeđa druge što nikako ne volim.

Voljela sam i dan danas volim učiti pogotovo gramatiku s toga mi nije teško odgovoriti na zaštitna pitanja koja su vezana uz to područje, ali ja sam glupa pa moj post koji sam napisala jutros nije potrebno da bude tu.

pokoj duši tvojoj anđele lijepog glasa nedostajati će mi tvoj osmijeh jutrima, tvoj pozdrav kada si pio kavu u kafiću pored mog ulaza ali tvoje pjesme će ostati pored mene kao i tvoj nježan glas
sućut njegovoj obitelji.

ima netko tu na blogu koga želim oraspoložiti

jednom će mi se želja ispuniti, a ja imam snage i vremena čekati jer nada umire posljednja i nada nikada nikoga napustila nije

život je divna čarolija, treba ga voljeti sa svim tugama i svim radostima jer svaki dan je čarolija

čudim se sama sebi što sam napisala jučerašnji tekst samo zato što na njemu tuđih komentara nema ali tako valjda mora biti jer znam da većina vas misli da sam glupa pa taj post nije interesantan bio nikome.

Gospođo Opačić

Moram Vam priznati da mi je drago što vam klauzule novog Obiteljskog Zakona nisu prošle jer po svim pravilima taj Zakon i ovakav kakav je ima dosta nedostataka i manjkavosti i Vi i svi oni koji rade u Vašem uredu to jako dobro znate.
Lako je nešto dodati ne razmišljajući o primjeni istog jer papir sve trpi pa tako i nedorečene klauzule zakona.
Vaš resor se bavi najosjetljivijom skupinom stanovništva. Zakon ima dosta manjkavosti ali lako se te manjkavosti prikriju kod pojedinaca koji znaju koliko Zakon ima NEPRAVILNOSTI jer isto tako postoji interni Zakon Socijalnog rada koji se primjenjuje za pojedince dok se za druge striktno drže Zakona koji je dobio zeleno svijetlo za provođenje.

Ima mnogo osoba koje bi voljele posvojiti dijete koje su roditelji napustili ali procedura posvojenja za pojedince ide brzo a za pojedine sporo i dođu do dobne granice kada više ne mogu posvojiti dijete koje bi u njihovoj obitelji imalo sretno odrastanje, a isto tako kada dijete navrši 14 godina ne spada u sustav za posvojenje te život do punoljetnosti provede u domu ili obitelji koje plaćate iz proračuna a ni uvjeti nisu sukladni Zakonu.
Roditelji koji nisu izgubili roditeljsku skrb jednom mjesečno imaju pravo posjetiti svoje dijete u ustanovi ili udomiteljskoj obitelji a to nije dovoljno jer dijete ima osjećaje koje gubi jer mu biološki roditelj zbog glupe klauzele Zakona postaje stranac a kada dođe tim biološkim roditeljima sa 18 godina jer po Zakonu je tako dijete je zbunjeno i (biološko roditelji) pojedini imaju problema a socijalni radnik tu ništa pomoći ne može jer dijete odlučuje po Zakonu samo a roditelji nemaju zaštitu od nikoga.

Dijete je dijete i ima svoja prava ali isto tako i roditelji imaju svoja, dijete treba zaštiti od fizičkog i psihičkog maltretiranja, da slažem se s tim potpuno ali isto tako Zakonom treba zaštiti roditelje i profesore od nasilnog djeteta a ta klauzula Zakona nikada nigdje nije donesena pa ni u internom Zakonu socijalne skrbi.

Poštovani gospodine Josipoviću

Drugi krug izbora niste izgubili radi sebe nego zbog načina vođenja politike naše Vlade i Premjera i njegovih ministara koji koliko god dugo su na vlasti nisu ništa napravili, a Vi se niste potrudili sazvati sjednicu Vlade i svima njima reći da moraju raditi za narod koji ih je izabrao, a tu mogućnost sazivanja sjednice po Ustavu Vi kao Predsjednik ste imali i niste ni jednom tu mogućnost iskoristili.
Da, mi imamo parlamentarni sustav ali imate po Ustavu pravo okupiti Vladu i reći zastupnicima da moraju raditi i zastupati narod zbog kojih sjede u Saboru.
Vi ste gospodine Josipoviću dobar glazbenik, pravnik i političar te se nadam da ćete kada se vratite u stranku krenuti u borbu da budete predsjednik stranke koja treba dobrog vođu da bi ponovno postala kvalitetna stranka jer naš Premjer se riješio svih kvalitetnih ljudi u stranci a ostavio i postavio oko sebe podanike koji rade onako kako on želi.
Znam da ste sposobni podići stranku na razinu na kojoj treba biti i zato se potrudite postati Predsjednik SDP-a.

Toliko toga mi se vrti u zbrkanoj glavi od kada sam ustala iz toplog kreveta ali pokušavam ne gledati sjenu prošlosti ispred sebe jer od te sjene koristi nemam. Sada tek shvaćam da sam od njega mogla dobro naučiti lagati jer lagao je neprestano svaki dan, a koliko znam laže i dan danas i sretna sam što ne laže mene.
Žalosno je što je upropastio nekoliko života i što živi tako kako živi jer sreću koju ima nije zaslužio ni malo.
Žalosno je što mi je jedna osoba vratila gada u misli i što me sjena tog gada ne napušta i što ja tog gada moram a ne mogu zamrziti iz meni poznatog razloga.

I dok čitam omiljenu knjigu ili gledam na netu seriju koje nema na tv osjećam njegovu blizinu i čujem riječi koje mi je izgovorio davno, to je ludo znam ali tako je već dosta dugo vremena jednostavno njegova sjena ne dozvoljava da ga zatvorim na mjesto gdje je bio godinama sve dok ga nije kreten vratio na površinu svojim porukama koje su neke istina, a više su laž jer ta osoba voli ženu od gada a nema muda ni njemu ni njoj to priznati pa mene napada jer jedino tako može priznati svoju grešku.

Pitam se danas
dali ima netko tko bi me volio naučiti lagati, bila bih mu jako zahvalna na toj poduci.
Primjećujem da već nekoliko godina bolje prolaze osobe koje lažu, da su te osobe sretnije i imaju više prijatelja.
Volim učiti pa znam da neću biti loš učenik.

Poštovani predsjednički kandidati

Svjesna sam da ovo pismo neće nikada doći do Vas ali ja Vam moram napisati nekoliko riječi prije izborne šutnje. Slušam Vaša sučeljavanja već dvije večeri za redom i jednostavno mi nije jasno zašto se prepucavate oko donacije gospodina Mamića kada je osuđeni gospodin Ježić još uvijek Predsjedniku Josipoviću isto dao donaciju a te novce trebao je uplatiti u proračun jer je dokazano da ih je stekao na nezakoniti način.
Zanimljivo mi je kako ni jedan kandidat nije dao konkretni odgovor na postavljeno pitanje o civilnim osobama sa invaliditetom imam osjećaj da niste razumjeli postavljeno pitanje.
Ja Vas sada pitam ponovno jedno pitanje iako znam da odgovor dobiti neću.
Hoćete li Vi kao Predsjednik ili Predsjednica izboriti da Predsjednik Sabora i Zastupnici u saboru promjene Zakon i da mi civilni invalidi imamo normalna prava i adekvatne naknade vezane uz stupanj našeg invaliditeta? jer i mi trebamo tuđu pomoć i njegu a naše naknade nisu ni za pola mjeseca života.

Lako je obećati ali je teško obećanja ispuniti jer po Ustavu Vaše ovlasti su samo jake u vanjskoj politici i vojsci, te Sigurnosne službe a o ostalom odlučuju osobe u Saboru tako da se ni malo ne čudim što oboje niste razumjeli postavljeno pitanje.

s poštovanjem Andrea

Pokušaj shvatiti da te ja ne mogu voljeti, da te ne mogu željeti jer moje srce je u okovima zahvaljujući osobi koja ga je porukama vratila u moje misli, u moju dušu.
Da, drag si mi prijatelj i hvala ti što si uz mene kada mi je teško jer znaš da ne mogu dugo zaspati, znaš da osjećam blizinu svoje prošlosti koja je zaslužila da pati toliko godina koliko patim ja.
Zaslužio je i gore jer je uništio još života i što i dalje uništava zato što time hrani svoj ego, ali nije svjestan da uskoro može izgubiti sve što ima i ostati ništa jer on i je ogromno ništa, on je čovjek koji podnosi samo sebe i vara osobe koje ga vole jer njemu varanje teče venama.
Kada bih mogla rekla bih mu da još uvijek volim gada a ničiju ljubav zaslužio nije, zaslužio je da mu se vrate slike prošlosti i da ga te slike unište kao što je on uništio mnoge da bi bio sretan.

Znam sada ćeš mi reći nemoj tako biti ohola jer ti to nisi. Reći ćeš mi da znaš da mi ne možeš narediti da ga ne volim, jer i ti voliš nju koja pripada njemu.

Pitao me jučer prijatelj - svima je hladno! A što je sa srcem?! i dao mi povod da napišem nekoliko slova ponovno na posuđenom kompjuteru (sreća moja što postoji osoba koja mi može posuditi komp da ne poludim od dosade)

Srce je moje puno rana ali još uvijek ispravno kuca iako je bol neizdrživa ja sama sebe tjeram dalje jer moram dalje. Samo što me nešto uvijek povuče nazad i vrati na mjesto i vrijeme koje je davno prošlo jer ja ne smijem još uvijek osjetiti sreću s obzirom da je kletva izgovorena od strane osobe koja me iskreno voljela a ja se nisam htjela pristati na uvijete te osobe iako sam mu podarila srce i dušu.
Srce moje još uvijek ispravno kuca iako rane ne zacjeljuju i čini mi se nikada zacijeliti neće ma koliko god se ja trudila krenuti dalje uvijek se pojavi početno slovo njegovog imena da mi nanese novu ranu i postavi je tamo gdje još uvijek na srcu ima mjesta.

U posljednje vrijeme sam zimogrozna i nikako da se ugrijem iako mi grijanje radi cijeli dan, s druge strane ponovo mi riknuo komp pa ne mogu gledati ni svoje omiljene serije i obnavljati znanje engleskog jezika. Brojka 5 je moja sretna brojka ali počela mi godina nizbrdo, ali nadam se da će uskoro krenuti ispravno jer tek je sedmi dan godine nove.
Moram Vam priznati da sam se nadala da će moj mezimac završiti na foto blogu, ali izgleda da nije dovoljno fotogeničan, zahvaljujem svima umjesto mog mezimca na lijepim komentarima.

Svim svojim prijateljima s bloga želim lijepe i mirne snove, a osobama koje me ne podnose želim da im uđem u snove i preko snova shvate kakvu imam dušu. Ja nikoga mrziti ne znam ali lako to mogu naučiti.

Stvarno mi je dosta da me stalno netko vrijdja i da se to tolerira dozvoljavajuci tekst na blogu koja je ubiti privatna poruka. U ostalom spominju ime i prezime osobe koja ima svoj zivot i bio je dio mog zivota jednom.
BOLESNIKA TAKVIH MI JE DOSTA
VOLJELA BIH DA IMA MUDA RECI MI SVE TO U LICE, ALI NE MOZE JER ZNA DA ON ILI ON IZNOSI LAZI.

Ja nisam bolesna u glavu i nisam ishlapila a ta osoba teba pomoc strucne osobe jer zabadati nos u tudje je bolesno, pljuvati po nekome a ne gledati i maknuti svoje smece isto tako.

Ako ikada budem krenula s pola puta, a krenuti cu jednom izgovoriti cu njegovo ime naglas jer njegovo slovo imena prati me godinama i ne ne mogu ga ni sanjati vise jer nemam ni snage ni volje jer on nije zasluzio nista osim da ga prati patnja barem pola godine.
Znam da ce mi sada pojedinci reci da to ne smijem zeljeti jer se to vraca nazad, ali nista me moze srusiti jer je kod mene i onako sve sruseno dugi niz godina i hvala mu sto je bio i ostao dio mog zivota.

Evo pokusala sam ostaviti odgovor blogeru na komentar u zadnjem postu ali on vjerojatno ne zeli moj odgovor
Ne, ja ne kukam za novcima ja kukam za svojom proslosti jer bih zeljela zavrsiti poglavlje mog sretnog dijela zivota i dok to nezavrsim pisati cu osobi koju nisam niti cu prestati voljeti i sanjati.

Od kada sam se probudila ne mogu shvatiti da je danas počela 2015 godina jer ja već mjesecima čekam jutra da svanu pa je meni za sada isto kao i dani prije, jedino što sam provela noć u smirivanju svog mezimca koji se boji pucnjave pa mi noć nije bila ni malo dosadna.
Znam da će mi i ova godina biti ista kao i sve već posljednjih tridesetak godina tako da me ništa dobroga ne čeka iako imam samo jednu malu želju. Možda mi se bar ona ostvari, pa će mi ova godina biti sretnija no ijedna godina u zadnjih trideset godina.
Znam da su moji anđeli tu pored mene i da će mi pomoći da mi se želja ostvari, a isto tako znam da još moram čekati i da imam snage za sve što će doći ove 2015 godine.

Hvala svima Vama prijatelji moji što ste svojim iskrenim riječima uz mene i neka Vam ova 2015 bude puna ispunjenih vaših želja


vaša ja