Ako ikada budem krenula s pola puta, a krenuti cu jednom izgovoriti cu njegovo ime naglas jer njegovo slovo imena prati me godinama i ne ne mogu ga ni sanjati vise jer nemam ni snage ni volje jer on nije zasluzio nista osim da ga prati patnja barem pola godine.
Znam da ce mi sada pojedinci reci da to ne smijem zeljeti jer se to vraca nazad, ali nista me moze srusiti jer je kod mene i onako sve sruseno dugi niz godina i hvala mu sto je bio i ostao dio mog zivota.
Post je objavljen 02.01.2015. u 18:41 sati.