Godina stara odlazi, a Nova mlada dolazi
svima Vama prijatelji moji, želim zdravlja, sreću, ljubavi i poštovanja

a posebno osobi koja već godinama uz sebe ima moju dušu

Nazdraviti ću u ponoć ali samo ću natočiti jednu čašu pjenušca u nadi da će mi doći u san ali prije no što me zagrli ispiti pjenušac koji će ga čekati kao što ga čekam ja

Mirče ja sam tvoju pjesmu spremila u dokumente
nije mi jasno zašto si se zamjerio pojedinim blogerima ali meni je bocacciozg i još neki blogeri s kojima ti nisi iz njima poznatih razloga u dobrom odnosu drag
s druge stane rado čitam tvoje stihove na tvom blogu i često nemam ni komentar jer stihovi su posebni tako da je moj komentar suvišan, možeš se ljutiti na mene koliko hoćeš ali ja ne želim da se bilo tko pa i ti ljutite na mene
ova dva komentara sam ostavila jer ti možda ti blogeri kada pročitaju komentar odgovore bilo ovdje bilo na tvom blogu

ps nije mi jasno zašto ne mogu ostaviti odgovor u komentarima, pa stoga moram odgovor postaviti kao post

Moram priznati da mi je drago za ulazak gospođe Kolinde u drugi izborni krug i bilo bi mi još draže da dobije pobjedu u drugom krugu.
Nisam neki fan niti znalac politike, ali ova sadašnja politika i sadašnje vodstvo nas nikuda ne vodi no samo u propast.
Proizvodnja, raspodjela i potrošnja su osnove ekonomskog rasta, a mi od toga navedenoga imamo samo potrošnju, a više nemamo ni što trošiti.
Znam da sam glupa ali ovakav način vođenja politike po mom mišljenju nikuda ne vodi jer svatko mijenja zakone onako kako njemu paše, a mi moramo "jesti crni kruh rezan na tanke šnite" s time da je osoba koja je to izjavila zaboravila da je crni kruh ubiti najzdraviji kruh.
Promjene su nužne, ali koga birati da nas zastupa u Saboru kada su stalno jedni te isti već dugi niz godina tako da ih možemo samo rotirati a oni će se prepucavati pred kamerama a nama će biti isto, neće biti posla, neće biti povećanja plaća (onima koji je dobivaju) neće biti ničega samo ćemo imati još veći dug, mladi, sposobni će odlaziti van gdje je bolji standard i ostati ćemo mi stari, a stare nitko zaposliti neće.

Znam da će se sada naći netko tko će mi reći da sam luda i da nisam u pravu ali svi mi imamo svoje demokratsko pravo i slobodu mišljenja.

Mirče kada bi mogao doći tu vidio bi koliko uistinu gladnih u Hrvatskoj ima čak su gladni i ljudi koji rade a ne primaju plaču, šteta što ne živiš tu NEGO U Njemačkoj koja ima bolji standard i za socijalu
godišnje preko socijale se može dobiti 500 eura a najveća socijalna pomoć je 1200 kuna a toliko iznose mjesečne režije kućanstva ako se može živjeti od te socijalne pomoći rado bih je nekome poklonila
tebi to nije jasno ali tako je ako ne vjeruješ meni pitaj dalje

ps nije mi jasno zašto ne mogu ostaviti odgovor u svojim komentarima

toliko me ovaj snijeg razljutio da bih sada da mogu otputovala na Filipine gdje lijepo grije sunce

samo da ispišem nekoliko riječi

U divnoj Božićnoj noći anđeli Vam svima podarili ono što želite i neka svatko od Vas uzme dio srca mog

U Božićnoj noći ispod ukrašenog bora pronađite zdravlje, sreću, ljubav i poštovanje, te neka Vas anđeli čuvaju 2015 godine

Žao mi je osobe koja svojim neistinitim komentarima maltretira druge blogere i mene jer u biti maltretira samu sebe s obzirom da joj ni njena istina nije laka. Žao mi je što me može prihvatiti svoju istinu, pa ni moju, a čak ni tuđu istinu. Žao mi je što joj istina moja nanosi bol isto kao i njezina s toga joj želim svu sreću i radost te da bude ponosna jer postoji netko tko je razumije samo treba početi normalno komunicirati a ne tuđu istinu pretvarati u laž jer tako nikada neće pronaći svoj mir.

Stigla je s posla kući, napunila kadu toplom vodom jer željela je umor izbaciti iz sebe s obzirom da predvečer morala vratiti na posao zbog preuzimanja robe. Topla voda joj je godila, razmišljala je o sutrašnjem testu uronjena u kadu punu mirisne kupke. Bila je svjesna da mora ponoviti gradivo za sutrašnji test jer inače neće moći upisati fakultet koji želi.
Nakon sat vremena legla je na trosjed u dnevnom boravku uzela knjigu iz biologije, bilježnicu, tehničku olovku jer voljela je pisati zabilješke o svemu što je pročitala u udžbeniku (ne da bi napravila šalabahter nego da brže zapamti sve podatke koji su joj potrebni). Dok je tako učila zazvonio je telefon.
- evo ti broj gradske kavane pa me nazovi za dvadesetak minuta jer na porti radi jedan jako zgodan frajer pa bih voljela biti u njegovoj blizini, molim te, molim te nazovi me.
- dobro nazvati ću te za dvadeset minuta ako će ti taj poziv pomoći. znaš da moram učiti i nakon škole ići raditi ali malo predaha nikome nije na odmet.
- stvarno je super tip šteta što ne možeš doći da ga vidiš, ja ću čistiti blizu porte pa kada na zoveš pričaj bilo što desetak minuta i za račun ne brini nadoknaditi ću ti kada dobijem plaču.

Poznavala je dobro svoju susjedu i znala da joj mora ispuniti želju jer inače ako to ne napravi susjeda će biti ljuta poput djeteta koje nije dobilo čokoladu koju najviše voli. Susjeda je bila veliko dijete koja je živjela s majkom i toliko je bila razmažena da si se njenim postupcima uvijek mogao slatko nasmijati.

(NASTAVAK SLIJEDI ... STIGAO MI JE DRAGI GOST)

ps

stvarno je interesantno kako zbog pojedinaca koji mrze sve oko sebe ne smiješ nigdje priznati svoju istinu jer za te zlobnike si lud i lažljivac s obzirom da ne mogu podnijeti ni svoju a kamoli tvoju ili tuđu istinu

Anđele moj, tako je divno znati da nekome pripadaš, da si nekome drag iako ga ti zavoljeti ne možeš, ne zato što ne želiš, nego ne znaš voljeti, jer ta mogućnost u tebi je davno ugašena te nikako do nje ne možeš doći ma koliko god truda uložio. Teško mi je da se toliko trudiš i da imaš volje biti dio mog života ali ja te volim kao prijatelja a to nije niti će ikada biti dovoljno.
Želim da iduće godine nađeš srodnu dušu i budeš sretan onako kako zaslužuješ jer ja ti nikada ništa neću i ne mogu uzvratiti a ti zaslužuješ više od prijateljstva žene koja nikoga već godinama ne može voljeti niti zavoljeti.

Idemo molim te do Kustošijskog placa jer moram nešto kupiti za doma s obzirom da mama radi. - zamolila me Nataša. Naravno pristala sam jer sam imala dovoljno vremena do početka posla, a kada smo došle tamo i kupile sve naručeno krenule smo prema autobusnoj stanici za doma ali....
Andrea. Andreeeeeeeeeeeaaaaaaaaaaaaaaaa začula sam dobro poznati glas ali se nisam okrenula sve dok nisam osjetila dodir na ramenu, kada sam se okrenula ugledala sam dobro mi poznato lice
Što ti radiš ovdje? - pitala sam gledajući divne oči. Otvorio sam danas pečenjaru i molio bih te da dođeš na piće.
Oprosti ali žuri mi se moram na posao stvarno ne mogu, nemam vremena.
Nataša me tada zamolila da idem zbog nje -Ajde jedno piće te neće toliko zadržati a i sada više nisi s njim a znaš koliko se meni on sviđa i preko mene si ga i upoznala pa ti sada meni ispuni želju da ja njega gledam, možda odluči biti sa mnom sada kada nije s tobom.
Zbog Nataše sam popustila i dok smo pile piće ušla je jedna gospođa i napala me, a moj odgovor je bio ovakav
-Na tabli pečenjare piše njegovo ime a ne ime vaše kćeri on me zvao da dođem i ne idem van dok ne popijem piće, urlala je a zatim je on njoj rekao da izađe i da ne smeta nikome.
Izašla je bez riječi, a ja sam Nataši rekla da mi ta neugodnost uopće nije bila potrebna i da je mogla ići tamo bez mene.

Sama sam kriva što imam fotografsko pamćenje i što svaki detalj pamtim do najsitnijeg detalja i slike mi ne blijede, pa tako mi isto ne blijedi pa tako mi ponuda za posao mom sinu ne izlazi iz glave od jedne osobe jer je ponuda posla bila gnjusna i ne bih pisala detalje jer bi mnogi mogli povraćati a to ne bi s moje strane bilo fer prema svima koji čitaju moj blog.
Moj sin radi u građevinskoj firmi i sretan je s osobom s kojom živi.
Ja uživam čitajući knjige i pišući.
Živim kako živim i dobro mi je jer uživam sanjajući ono što želim a znam istinu svoju i od istine ne bježim, te se nadam da ću iduće godine dovršiti svoju autobiografiju u kojoj je napisano sve do najsitnijeg detalja ali o tome ćete biti obaviješteni na vrijeme, pa ćete onda shvatiti da i sa vama dijelim svoju istinu koja nekima smeta jer istina nanosi jaku bol svima koji se u njoj nađu.

Molim sve blogere da mi oproste za ovaj post ali morala sam ga napisati jer mi je dosta osobe koja me blati po tuđim komentarima

Stvarno si turbo bolesna osoba kada toliko laži možeš napisati u komentarima blogera a moram vam svima koji ćete čitati ovaj tekst da mi nije bila namjera uopće bolesnoj pisati ali moram jer mi je dosta njegovih laži po komentarima blogera.
Kao prvo bila sam ljubavnica osobi prije 23 godine a ne prije 35 kako ta bolesna osoba piše i ne nisam išla njegovoj supruzi na vrata reći da ga mora napustiti zbog mene i da sam trudna s njim nego sam njemu rekla da se vrati svojoj ženi i sinu a mene zaboravi. Kao drugo ja njega nisam proganjala nego sam ga slučajno srela na placu kada sam Kikiju kupovala čokolade tri za deset kuna i onda mi je moj bivši ljubavnik ponudio piće za mog sina i mene, kao treće nisam imala puno muškaraca kako taj bolesnik piše jer dovoljan mi je bio moj ljubavnik s obzirom da sam s njim provodila i noći i dane, kod mene doma ili kod njega na poslu jer tada je bio portir u jednoj banci. četvrto moj pokojni brat toj bolesnoj osobi nije mogao ništa poručiti jer ga već godinama nema među živim osobama.
Kao peto bilo bi bolje da se bavi svojim životom i svojim prljavim smećem a mog bivšeg ljubavnika i mene ostavi na miru jer ja ni od njega ni od bivšeg ljubavnika ništa ne tražim (mislim materijalno).

Tko god da si imaj muda pa me pogledaj u oči i reci mi u oči sve te laži koje pišeš u komentarima o meni ali s obzirom da si bolesna osoba bolje bi bilo da se da pogledaš sebe i svoje smeće.

ps molim sve koji su u komentare dobili gnjusni tekst o meni od bolesne osobe da te komentare skinu jer ti komentari nisu vezani za tekst na njihovom blogu

Ove nadolazeće blagdane ću dočekati spavajući jer bolovi od upale sinusa su toliko nesnosni da bih najrađe lupala glavom od zid (ni maxflu) ni bilo što drugo mi ne pomaže, a što je još ljepše biti ću sama a ni na tv neće biti ništa pametno osim filmova koje svake godine puštaju iste za Božić i Novu Godinu.
Ima li tko kakav recept da mi prestanu bolovi?

Umalo zaboravih, zahvaljujem se od srca blogeru koji mi je donio prvi domaći blagdanski kolač.

Pokušaj me razumjeti ako ikako možeš i ako imaš vremena. Znam da se uzalud nadam bilo čemu jer moja sudbina je ispisana nečitkim slovima, neki redovi nemaju početak, neki nemaju sredinu, a poneki nemaju kraj. Koliko god se trudim ići naprijed ja ili zastanem ili idem korak dva unazad. Kod mene je ponekada gorko, ponekada bez okusa, bez mirisa ali ja sam tu i smijem se sama sebi se smijem jer jedino tako mogu proći sa krivo napisanom sudbinom koja dobro zna da se ja volim igrati pa se ona igra sa mnom jer zna da se ne volim igrati sama sa sobom.



samo za ANNABONI

Voljela bih da vratim nekoliko godina unazad ali to je nemoguće, jer da se i vrate znam da bi sve bilo isto s obzirom da je sudbina zapisana svakome istog trena kada se plod stvori u majčinoj utrobi. Možda i griješim, možda se sudbina piše kasnije ali sigurno znam da u mojoj ispisanoj sudbini ima puno pravopisnih grešaka i neispisanih redova ali ja imam snage i volje čekati da se pojavi moja pravilno napisana sudbina.

Izgleda mi da sebe nesmijem nazvati kretenom jer odmah će jedna osoba otvoriti blog kako bi mene vrijeđala jer nije dobro pročitala moj napisani tekst.
Želim se zahvaliti uredništvu bloga što je uklonio taj uvredljivi post, a toj osobi koja mene toliko mrzi želim da bude sretna i da je vole svi, da je poštuju jer onda će i ona naučiti nadam se poštivati druge i naučiti će se baviti sobom a ne tuđim životima jer njezin život je ljepši i pun ljubavi koju zaslužuje.

Totalni sam kreten jer stalno se nadam da ću uspjeti barem nešto malo sreće pronaći za sebe, što se nadam da ću u totalnoj neimaštini uspjeti barem nešto fino staviti na blagdanski stol i da kreten sam jer znam da dosta ljudi isto tako razmišljaju u ovim blagdanskim danima.
Voljela bih da su oni sretni, da imaju sve ono što žele a ja ću biti sretna zbog njihove sreće jer ja neću i ne mogu dobiti ništa što želim jer sam totalni kreten.

Rado bih sada popila čašu vina jer tako bih zaboravila sve vezano uz tebe, ali ja ne podnosim miris te žarko crvene tekućine koja liječi sve boli.
Trčala bih ulicama grada da me hladan vjetar miluje, ali to već godinama ne mogu iako bih stala pored svih mjesta gdje sam bila sretna s tobom koji si me lagao a ja sam ti podarila dušu.
Rado bih vratila vrijeme u nazad i pripadala ponovno tebi samo još jednu noć, ali to vrijeme ne mogu vratiti isto kao što bih rado da te zamrzim ali ja mrziti nikada nikoga naučila nisam osim što mrzim sebe jer sam ti vjerovala, jer sam te zavoljela a ti ljubav nisi zaslužio.
Rado bih sada dotaknula tvoje ruke, pogledala te u oči i šutjela jer moj pogled bi govorio umjesto mene, vidio bi u pogledu da mrzim sebe zato što tebe nikada neću i ne mogu prestati voljeti.
Rado bih sada popila čašu otrova jer jedino tako te bih mogla zaboraviti.

Pokušavam već pola sata da napišem nešto ali čini mi se da taj tekst jednostavno ne želi biti objavljen pa stoga ostavljam ovo

Voljela bih da ti smijem reći koliko te želim, koliko te volim sve ove godine ali ne smijem. Voljela bih da se mogu vratiti nekoliko godina u nazad jer znam da ne bih napravila takvu grešku kao tada. Još uvijek čujem tvoje riječi, osjećam miris kojeg više nema na tržištu, čekam te jer voljela bih pogledati tvoje oči.
Žao mi je što te svih tih godina nisam zamrzila, što te nisam prestala voljeti, što sam se udala iz inata i u njemu tražila tebe.
Voljela bih da te sretnem, da uistinu ponovno čujem tvoj glas, da mi ti kažeš sve ono što si mi davno trebao reći jer toliko zaslužujem jer volim te i želim iako ne smijem.

ps sve vas molim da posjetite ovaj link http://andrea-bosak.blog.hr/2014/12/1631902969/lijepo-vas-molim.html

Pitam se sada ima li koga da mi donese malo domaćih kolačića da imam za blagdane jer ni se neda raditi kolačiće za samu sebe, a jako volim slatko i voljela bih na blagdanskom stolu imati nekoliko vrsta domaćih kolačića. Znam da će mi sada pojedinci reći da ima kolača po tržnim centrima ali meni se ne jedu ti kolači nego pravi domaći i nadam se da će me bar nekoliko osoba razveseliti sa domaćim kolačićima kao poklonom za blagdan.
Molim sve koji su iz Zagreba da mi dostave domaće kolače (bar po 30 dkg) a ja ću ih čekati na trgu kod knjižare naprijed od 10,15-17 sati i podariti im osmijeh i veliko hvala jer su me usrećili sa domaćim kolačićima.

Znam da ti nije lako i ne bih volio da živim tvojim životom ali kada god sam pored tebe vidim koliko volje i snage imaš da se boriš sa vjetrovima koji uvijek pušu u krivom smjeru te te pokušavaju srušiti, ali ne mogu jer imaš jačinu, imaš volju, imaš snagu.

Hvala ti prijatelju za te divne riječi kojih se često sjetim i ne nemoj misliti da sam te zaboravila, ti si jedini uvijek bio uz mene kada mi je bilo najteže, jedini si me razumio i pokušavao mi pružiti ruku kada sam padala, kada sam dozivala ime koje nikako zaboraviti ne mogu a trebala sam i trebala bih jer on nije zaslužio ništa a ima sve. Znam da si tu, da si uz mene, da me vodiš jer ja više snage nemam.
Smijem se sebi jer jedino tako mogu dočekati noć u kojoj ću biti u snu pored osobe koja nije zaslužila ništa, a ima sve.

Nisam te zaboravila iako ti dugo nisam pisala, sada ti moram napisati samo da se nadam da ti je Krampus ostavio šibu jer ti si šibu zaslužio.
Ti si zaslužio da ostaneš bez ljubavi, bez poštovanja, da ostaneš sam, zaslužio si da čekaš da te netko pogleda, da ti pruži utjehu, da zaslužio si sve što nije dobro jer ti nemaš dušu, zaslužio si da ostaneš sam, da te slike prošlosti proganjaju, da provodiš noći bez sna i da danima razgovaraš sam sa sobom jer sve što imaš nisi zaslužio.
To su moje iskrene želje prema tebi i neka ti cijela iduća godina ide niz brdo jer jedino tako ćeš shvatiti koliko si nekome tko te iskreno voli nanio boli.

Dragi djedice,
nadam se da će ova moja poruka do tebe stići na vrijeme jer bih voljela da svima koji su meni dragi (ima ih podosta) pod njihov okićeni bor postaviš i ono što ću ti sada prišapnuti, a znam da to neće biti niti malo teško
bolesnima želim da im ostaviš zdravlje, sretnima još više sreće, tužnima ostavi topao zagrljaj i osmijeh, onima koji nemaju krov nad glavom podari ga, nezaposlenima pomogni da dobiju posao i reci im svima da ih volim.
Znam da ćeš se čitajući pitati dali imam želju i za sebe, ali ja ću ti sada odgovoriti da nemam jer sve ovo što ćeš ostaviti svima koji su mi dragi meni je najdivniji poklon.

Nisam osoba kojoj treba mnogo da bi stavila osmijeh na lice, na kojem se vidi umor od turobne svakodnevice ili kako moj blogerski brat pablon piše u komentaru "dosta te šibaju svakodnevno". Moram sama sebi, a i Vama prijatelji moji dragi priznati da sam navikla na sve i da se usprkos svemu rado volim nasmijati i zabavljati ali grozno je kada se smijem sama a zabave nema jer mi nedostaje za zabavu nekoliko osoba barem da igramo čovječe ne ljuti se.
Vjerujte mi i sada se smijem svom tekstu koji pišem je... (pročitajte naslov)

Ovaj mjesec je mjesec darivanja, radosti, veselja ali to se nigdje ne vidi (mislim na radost) i zato Vam svima ostavljam jedan topao zagrljaj i osmijeh jer drugo nisam u mogućnosti da vam poklonim i ne nemojte odmah pomisliti da ću Vas tražiti nešto za uzvrat jer ja imam samo jednu želju koju mi može ispuniti jedna divna osoba.
Poklanjam Vam svima osmijeh jer osmijeh liječi sve.

Divno je što je organizirano druženje blogera u Svetom Martinu ali mi je žao što nitko od odabranih ne može ići stoga molim urednika bloga da javi leeloo u sobici na facebook da ide ona jer dobro bi joj došlo malo bazena i vježbi zbog bolnog koljena, te da nam ona prenese slikom i riječju svoje doživljaje, a znam da će urednik ići i uživati u finom jelu i piću pa nam te okuse postaviti slikom i riječju na svoj gastro blog.
sretan ti put leeloo i uživaj.

Natječaj za put u Međimurje je završio i moram vam svečano izjaviti da mi je drago što je annaboni odabrana da se lijepo provede u tom divnom kraju jer ona je bila moj favorit. Njoj i drugom pobjedniku želim divan provod u radišnom kraju , te bi ih samo htjela na ovaj način nešto naučiti da bi lakše razumjele pojedine riječi
štamprl- čep, fretun- pregača, orehi- orasi, hurmak- bedak, kupica- čaša, cokule- cipele, klajda- haljina, kiklja- šos, škornje- čizme, kalamper- krumpir, coprnica- vještica, ftrči- otrgnuti, cujzek- konj, tancanje- plesanje, a ostalo budu navčile- naučile tamo slušajući Međimurce i Međimurke.

Lijep i veseo provod pobjednicama.