Pitao me jučer prijatelj - svima je hladno! A što je sa srcem?! i dao mi povod da napišem nekoliko slova ponovno na posuđenom kompjuteru (sreća moja što postoji osoba koja mi može posuditi komp da ne poludim od dosade)

Srce je moje puno rana ali još uvijek ispravno kuca iako je bol neizdrživa ja sama sebe tjeram dalje jer moram dalje. Samo što me nešto uvijek povuče nazad i vrati na mjesto i vrijeme koje je davno prošlo jer ja ne smijem još uvijek osjetiti sreću s obzirom da je kletva izgovorena od strane osobe koja me iskreno voljela a ja se nisam htjela pristati na uvijete te osobe iako sam mu podarila srce i dušu.
Srce moje još uvijek ispravno kuca iako rane ne zacjeljuju i čini mi se nikada zacijeliti neće ma koliko god se ja trudila krenuti dalje uvijek se pojavi početno slovo njegovog imena da mi nanese novu ranu i postavi je tamo gdje još uvijek na srcu ima mjesta.