30.05.2005., ponedjeljak
Predizborne jagode
Ona česta pomalo već izlizana uzrečica (Arena ju je čini mi se koristila) da život piše romane pokazala se zaista točnom. Nemam roman (zapravo imam, ali nije za javnost) pa evo jedna kraća priča.
Negdje s dolaskom proljeća na blogu jagode onaj tko se javio mogao je dobiti jednu lijepu razglednicu s motivom Zagreba (ban Jelačič) i ukomponiranim jagodama. Budući da volim i Zagreb (ili barem sliku koju nosim o njemu) i jagode, javila sam se i tražila jagodičastog blogera da mi pošalje jednu od svojih kreacija. A da ne troši novce za slanje u inozemstvo, poslala sam adresu u Zagrebu. I veselila se razglednici koja će me čekati kada dođem u domaju.
Ali eto, sudbina se poigrala mojom kartolinom...
Došavši u svoj rodni grad baš u vrijeme lokalnih izbora, nismo se mogli ne baviti tom temom za vrijeme jela okupljeni oko stola s familijom. I tako jedan dan stigne neko pisamce od nekog političara koji se, eto, sjetio svojih birača i tim pomalo intimnim načinom oslovljavanja familije pismenim putem, pa se dobiva dojam kao da je baš ta familija vrlo bitna kandidatu, pa se on sjetio baš njih i javio, iako ih se više neće na taj način sjetiti, barem ne do slijedećih izbora.
I komentiraju tako ukućani kako im već na živce idu ti političari i njihove predizborne fore za vabljenje glasova i kako već jedva čekaju da ti izbori prođu (koja zabluda, tek je nakon izbora nastala trakavica o postizbornim koaliranjima)... no dobro.
I udre oni u smijeh sjetivši se najnadobudnijeg takvog ovogodišnjeg kandidata za gradonačelnika koji je na prezime familije posalo razglednicu (vjerujem da pogađate) s motivom Zagreba i jagodama i potpisao se pravim političkim rječnikom, nešto u stilu s jagodama i proljećem i u potpisu Vaš .... (ime jednog od kandidata). Ja, od urnebesnog smijeha izazvanog maštovitošću političkih spisateljskih kreacija, ne uspijevam doći do riječi, pa čekam da se gomila stiša i na kraju još ponekog preostalog hihota, bojažljivo pitam gdje je sada ta razglednica.
Budući da ima i neobičnih primjeraka ženske vrste koje ne vole kupovinu odjeće i ne čuvaju takve sitnice, doznah da je razglednica, upućena baš meni (i nadam se ne od političara) završila u košu s ostalim predizborno-vabljujućim materijalom.
Šmrc, smrc, tužan pogled, a onda i objašnjenje da je to bilo za mene od nekog s Interneta (da ne objašnjavam što je to blog), ali očito nije bilo naslovljeno na moje (blogersko) ime... izazvalo je još veću lavinu smijeha, pa onda prisjećanje na rekaciju jedne druge članice familije, koja je zaključila kako ju takva razglednica uopće ne čudi, jer je od tog kandidata sve moguće očekivati... i tako unedogled.
Ja sam se pokupila, nisam znala bi li se smijala, za plakanje ipak nije (iako su neki plakali od smijeha), ali mi je baš bilo nevjerojatno da se meni, koja sam opako lijena za pisanje razglednica iako ih jako volim dobivati, dogodi takva slučajnost.
I sad pouke:
Zgrabi sve što ti život (drugi) daju i ne budi obziran prema davaocu
Ako si već obziran, budi i inteligentan i navedi i svoj neki podatak
Ne pretpostavljaj da će drugi razmišljati kao i ti i navesti podatak raspoznavanja (blogersko ime)
Ne dogovaraj slanje razglednica svojih virtualnih kompanjona u predizborno vrijeme
Ako imate još koju, samo udrite...
Ja se idem ubiti u jagodama...
|
- 12:19 -
Komentiraj (8) -
Isprintaj -
#
25.05.2005., srijeda
Rušitelji tabua - bečki hedonizam
Neku večer sam upala u jednu kasniju emisiju HTV-a (mislim da se zove Drugi format) s voditeljem Draženom Ilinčićem i gostima, filmskim kritičarom Tomislavom Gotovcem, Vedranom Rudan i još jednim hrvatskim piscem iz područja seksa, erotike ili kako god već hoćete, kojem eto nisam zapamtila ime.
I pričali su oni o licemjerju na temu seksa, posebno u umjetnosti (književnost i filmska posebno s obzirom da su to njihova područja), ali i općenito u društvu i svim segmentima javnog života.
I dobro, činjenica je da je to područje života koje je zaista uvijek nekako nezgodno za ozbiljnije rasprave i smješteno nekako uvijek u te kasnije noćne termine kada dječica i ostali pošten puk već spava, ili prakticira isto, ali ne javno.
Ni ja ne volim licemjerje i bježanje od tih neprimjerenih tema. Ali ne kužim isto tako kada ti borci za rušenje tabua na temu seksa u svojim izlaganjima imaju nevjerojatnu potrebu u što kraćem vremenu izgovoriti što više riječi kojima će vam dati do znanja kako nemaju problema s njihovim izgovaranjem, pa sve pršti od pičaka, kuraca, ševe, tucanja i sl. Od ova tri gosta, jedino je gospon filmski kritičar dao primjer o licemjerju u seriji Duga mračna noć, gdje se u jednoj sceni osim negativaca, ubije i jedna (hm, neću reći nevina zbog teme) nedužna osoba samo zato jer je bila u jednom intimnom sendviču, pa ju onda kao neku nemoralnu osobu stiže isto tako sudbina krivaca. I to je lijepo gospon ispričao bez da je upotrijebio razne verbalne mogućnosti kojima naš lijepi jezik obiluje, a koje obično koristimo u psovkama i sl.
I da se razumijemo, i ja opsujem ponekad i to znam učiniti prilično kreativno, ali nisam ponosna na to niti to smatram cool. Iako mi nekada pomogne da izbacim razne frustracije. Dakle, ne govorim o tome kada ljudi izgube kompas, pa kažu i ono što inače ne krasi njihov rječnik. Već o tome da se netko baš fura svjesno na takav način izražavanja ne bi li pokazao svoje vrlo široke vidike i osvještenost koju ima u tom području života.
Pa sada ako vi nemate tu potrebu za psovačinama na svakom koraku kao što ih ima gospođa Rudan, onda ste ili zatucana i ograničena budala opterećena vjerskim (najčešće) katoličkim odgojem ...ili???
Ili je možda gospođa Psovačica jedna isfrustrirana osoba u klimakteriju koja možda i sama u praksi pati od manjkavog seksualnog života, pa to mora nadoknaditi tim verbalno-spisateljskim psovanjem? Ili je možda nešto treće ili četvrto na stvari.
U svakom slučaju nedosljedna je njezina izjava u toj emisiji kako je seks precijenjen. Pa onda ona, pretpostavljam, sa svojim izrazima spušta na zemlju nas kojima je seks jako bitan kao dio emocionalnih i duhovnih vrijednosti, tako da nam objašnjava kako je to neka sasvim obična radnja koju treba do krajnosti banalizirati i ogoliti .
Kaže se da su muškarci u tom pogledu malo drukčiji i da njima seks zaista može biti potpuno odvojen od nekog emocionalnog uloga, što je opet, kažu neki tabui, kod žena rjeđe... Tko će ga znati, ali po društvancu u emisiji gledajući, očito je da su nekom nezrelošću ili vječnim pubertetom pogođeni i muškarci i žene. Tako je gospođa Rudan s priličnim nezadovoljstvom psovala i objašnjavala pravo stanje stvari dok je zaboravila-sam-ime-pisac zadovoljnim smješkanjem i pogledima uperenim prema Psovačici pokazao da zna uživati u svojim fantazijama. Gospon kritičar i gospon voditelj bili su u ulozi zrelijih (mame i tate?) koji mogu razgovarati bez ograničenja, ali i bez nepotrebnih krajnosti koje bi trebale onda valjda ukazati na društvenu žabokrečinu.
Ali nije ovo jedini primjer koji krajnostima i slobodoumljem pokazuje kako izvorno dobre ideje ili kritike na neku konzervativnu ili nedosljednu pojavu mogu i same postati suprotna krajnost koja opet izaziva odbojnost.
U Beču je prošli vikend održan Life Ball, veliki društveni događaj izvorno zamišljen kao (najprofitabilniji) događaj udruge Aids Life osnovane 1992. čiji glavni cilj je financiranje i potpora oboljelima od AIDS-a. Hvale vrijedna akcija koja je s godinama u suradnji s Elton John Aids Foundation prerasla u prepoznatljivi bečki i najpoznatiji europski događaj godine u borbi protiv AIDS-a u koji se uključuju poznata internacionalna imena iz svijeta mode, glazbe, gospodarstva, medija. Događaj je isto tako popraćen mnoštvom domaćih i inozemnih medija.
I sve je to, kao što rekoh, plemeniti cilj i sigurno da je potrebno javnosti stalno osvješćivati problem te opake bolesti koja još uvijek hara svijetom i odnosi veliki broj ljudskih života. I tako sam ja potaknuta tim ciljem prošle godine odlučila u cijelosti pogledati televizijski prijenos događaja. I osim modne revije koja je bila interesantna i nekoliko gostiju (prošle godine je bila Nena, ove godine Liza Minelli, Nina Hagen dođe kao neka maskota svake godine), sve ostalo se svodilo na to kako se u što šokantnijim kreacijama, što otkačenije ponašati u javnosti. Propagira se sloboda u seksualnom ponašanju, istospolna ljubav (koju inače mogu prihvatiti), ali to sa ljubavlju nekako kao da nema puno. Jer tako izraženo naglašeno seksualno ponašanje bez ikakvih granica se čini da dobiva neki čudan smisao u sablažnjavanju pred kamerama. Mislim, sablazniti me mogu jednako tako i ljudska glupost, ograničenost i neprihvaćanje drugih. Ali me isto tako sablazni kada tu ljudsku glupost i nezrelost vidim predstavljenu kao nešto vrlo slobodoumno samo zato jer ide do krajnosti.
Usput, kladim se da sam baš zbog svoje ograničenosti da svoj seksualni život podijelim s nepoznatima, puno spontanija i maštovitija po tom pitanju od mnogih tamo koji se kočopere u kostimima i prezentiraju svoju intimnu stranu u javnosti, ali dobro ako netko ima potrebu to tako pokazivati, njegov izbor. Smeta me samo onda kada se ti isti ljudi jako ljute na ostatak licemjernog društva (jer tko nije s njima je automatski zatucan i licemjeran) koje ih teško ili nikako ne prihvaća. Pa da ne bi ispao jako licemjeran i da pokaže kako se treba ponašati na Life Ball-u i sam voditelj televizijskog prijenosa je prošle godine na kraju jednog vrlo umnog razgovora bez ikakve veze s temom zažvalio jednu djevojku??? I to je prenosio ORF na svom prvom programu (daj zamislite Duška Ćurlića da učini tako nešto). Događaji kao Life Ball umjesto razumijevanja prema drukčijima kao da želi samo učvrstiti taj nesretni jaz i nerazumijavanje. Ovako to izgleda kao kad srednjoškolac ne smije izaći van, pa se onda na slijedećem tulumu iz protesta (valjda prema starcima) oblije, drpa sa svima i sl. ne bi li on pokazao tko je tu gazda i kako ga ne dira što će netko misliti o njemu jer je on cool.
Evo, pitam jednu našu Rvaticu u Beču koja je bila na u subotu na vanjskom dijelu događaja (izvan Rathausa-Gradske vijećnice) kako joj je bilo i kaže ona otprilike kako je to sve tako super, puno glamura, ali kako nisu ulazili jer nisu bili dovoljno otkačeno obučeni.
Pa ako iduće godine vidite posrnulu katolkinju u krizi identiteta kako gola ulazi na Life Ball (to je valjda dosta otkačeno), znajte da sam to ja. Ako je u svrhu rušenja tabua, sve je dopušteno, zar ne?
|
- 10:17 -
Komentiraj (10) -
Isprintaj -
#
19.05.2005., četvrtak
Eurosong
Evo, baš sam odgledala Borisov Vuk-song s golotrbušastim raspjevanim Ladaricama i uvijek odličnim Tržanom. I odlučila se malo okladit. Naime, kada se birao ovaj Papa, ja sam Mr. Perfectu rekla kako mi se čini da će biti izabran Ratzinger, a on mi je odgovorio kako vjerojatno neće, jer je jedan od najspominjanijih, pa onda kao to ne prolazi u Crkvi. I tako sam i ja onda pomislila da možda ima pravo, a na kraju se otkrilo da sam pogodila (ipak ja znam malo bolje tu, danas priličnio omraženu, instituciju od Savršenog -hi-hi).
Nego, htjela sam se okladiti da će hrvatska pjesma biti među bolje plasiranima, a slušajući ostale, ima šanse i za pobjedit (nadobudno, ha?).
Opet mene na zemlju vraća Savršeni i kaže kako sve ovisi o profilu publike koji gleda (da,da), ok ... Ali imam neki osjećaj unatoč odjevnoj neusklađenosti Borisa, Ladarica u nekim kvazi-modernim nošnjama i urbano odjevenog bubnjara. Ali u odnosu na druge, sve je to mila majka ... Scenski nastupi su uglavnom totalna koma. Meni su super bili predstavnici Andore (jel netko snimio one momke u pratnji?).
I tko se hoće kladiti sa mnom i u što?
|
- 22:32 -
Komentiraj (15) -
Isprintaj -
#
18.05.2005., srijeda
Priča iz Hrvatske
Ulaze u dućan s tehničkom robom u srcu Metropole Savršeni i djevojčica. Prodavač poslužuje jednu mušteriju ispred njih, koja se žali da kupljena roba ne funkcionira u potpunosti. Prodavač bahatim tonom i iznerviran takvim slijedom događaja, pomaže mušteriji tako da joj objašnjava kako kod njega u dućanu sve funkcionira. Ne pada mu na pamet predložiti mušteriji da donese svoj uređaj, pa da isprobaju u dućanu funkcionira li kupljena roba ili ne ... On je popio svu pamet svijeta i tonom sveznalice daje do znanja kako je mušterija neuka budala, koja zbog svojeg neznanja ima probleme.
Mušterija se pokunjeno kupi u nevjerici, a na red dolazi Savršeni, koji ima sličan problem kao i mušterija prije njega. I nakon svih upita od gospona Sveznajućeg i odgovora Savršenog, te tvrdnje gospona Sveznajućeg da Savršeni priča "najobičnije bedastoće", scenarij odozgora se trebao ponoviti. Ali problemčić je nastao kada je Savršeni rekao kako bi on vratio dijelove koji mu ne odgovaraju i uzeo novce natrag. I onda je razgovor otprilike tekao ovako:
Prodavač: "Molim??? Ne mogu ja sada stornirati ovaj vaš račun. Pa kako vi to sebi zamišljate da biste novce natrag? "
Savršeni: "Pa lijepo, u svim boljim dućanima, gdje sam do sada kupovao, bi mi zamjenili robu za nešto drugo ili vratili novac, ako mi roba ne bi odgovarala."
Prodavač: "Što, želite reći da mi nismo dobar dućan?"
Savršeni šuti i čeka...
Prodavač iznervirano: "Dobro, evo, sada ću vam ja iz svoga džepa vratiti novce!"
... i počne vaditi novce iz džepa i brojati svotu, malo zastajkujući, pretpostavljajući da će Savršeni reći kako to ipak nije potrebno, okrenuti se i otići. Ali Savršeni stoji, djevojčica cendra, što još više pospješuje nervozu prodavača i on daje novce Savršenom uz komentar: "Ovo nema nigdje na svijetu ..."
Savršeni mirno odgovara: "To vam je najnormalnija i učestala pojava u Austriji."
Prodavač ne zna što bi na to odgovorio...
Savršeni pita: "Onda vam račun ne treba, kada se ionako ne može stornirati?"
Prodavač: "Ne, ne, samo mi dajte račun, naravno da treba."
|
- 13:20 -
Komentiraj (9) -
Isprintaj -
#
05.05.2005., četvrtak
Kraj svijeta?
Zadnjih dana sam, onako u prolazu uz povremeno zaustavljanje i praćenje teveja, čula nekoliko vrlo crnih i zastrašujučih informacija o budućnosti života na Zemlji. Uglavnom zbog neprestanog iskorištavanja prirode i uništavanja njezine ravnoteže, ne piše nam se baš neka lijepa budućnost. I to danas uglavnom veliki broj ljudi zna, ali nemam baš dojam da se isto toliki broj informiranih nekako posebno brine o tome. Meni takve informacije izazovu veliku nelagodu, iako ne znam točno što bih trebala napraviti, ima li smisla što neke sitnice radim kako bih barem malo pridonijela tom očuvanju, ako to ne rade ogromne tvornice i postrojenja i drugi mali korisnici prirodnih resursa.
I tako će nas dugoročno gledano najvjerojatnije opet zahvatiti neko ledeno doba, klimatske promjene su već nastupile, poplave, potresi suše... Ostajem samo na području prirode, a o raznim proročanstvima duhovnog sadržaja ne bih, iako mi se čini da ove klimatske promjene daju zamah i takvima... Dobro, ratova i ubijanja je uvijek bilo, a sasvim je očito da civilizacijski napredak ne pogoduje njihovom smanjenju, dapače, samo se povećavaju načini i mogućnosti da se u što kraćem vremenu potamani što više ljudi.
U svom malom svijetu, ja sam optimist, ne gledam stvari crno i uglavnom smatram da su naši životi i odraz naših pozitivnih i negativnih misli.
Ali problem mi se javi kada moram biti dio nekog većeg svijeta, u ovom slučaju ljudskog roda koji definitivno ne vraća prirodi onoliko koliko uzima. A opet ako sam u tom pogledu optimistična, ispada da sam neka naivna budala jer idem protiv već postojećih činejnica... Naravno, nadam se da ipak neće biti tako crno kao što neki znanstvenici predviđaju, ali...
Nešto slično mi se događa i na drugim područjima života. Stvari na koje ja mogu utjecati mi nisu toliki problem, ali ako ocijenim (naravno po svojoj procjeni) situaciju u društvu ili neke pojave, ispadam negativna. Ili jako kritična, ne vidim i dobru stanu i sl...
Evo, tako sam neki dan gledala nekog dečka-vidovnjaka na HTV-u koji je rekao kako će se Hrvatska iz gabule izvući za nekih sedamdesetak godina. I meni ta procjena zvuči skroz realno. Kada sam prije koju godinu prognozirala kako nećemo ući u ovom krugu pregovora među zemlje kandidatkinje za EU, ljudi su me u sumnjičavo gledali... ono u stilu: "Pa kaj ti to ne želiš?" (danas to pitanje i nije nešto tako ludo, jer se situacija glede toga izmjenila). Iako sam to željela, jednostavno sam zaključila da to nije realno zbog svih problema...
Jesam li neprilagodljiva pripadnica nekog kruga (obitelji, familije, društva, nacije) ako vidim neke loše stvari, svjesna sam ih i ne opravdavam ih, iako ih mogu donekle razumjeti?
|
- 23:28 -
Komentiraj (14) -
Isprintaj -
#
02.05.2005., ponedjeljak
Praznik sporta
Ne znam kako vama, ali meni je Praznik rada prošao više radno nego kao praznik. Ali sam uspjela ušičariti jednu vožnju biciklom, dok je moj dvojac pod nazivom Savršeni i djevojčica odvozio dvije vožnje jučer i jednu prekjučer (htjeli su oni još jednu, ali ja nisam dala, neka dijete malo i hoda i igra se po parku). Nego, Beč sa dolaskom proljeća postane pravi grad sporta. I dok se moj dvojac vozio biciklom još u kasnu jesen i početak zime (neke bečke bakice - obično s cigaretom u zubima - su se zgražavale nad slikom djevojčice stare 7-8 mjeseci zabundane u sjedalici s kacigom na glavi i jurećim tatom za guvernalom), s prvim ljepšim vremenom čitav grad se počne kretati.
Tako nekako i glasi moto Bečke toplane (Wien Energie bewegt) koja je i pokrovitelj Sportskih tjedana (Wien Energie Sportwochen). Naime od 24. travnja do 22. svibnja je službeno razdoblje tih sportskih tjedana koji započinju s malim maratonom (Halbmaraton) s oko 4.000 laufera (trkača) i završavaju s drugim datumom i sa velikim već svjetski poznatim Vienna City maratonom koji skupi oko 25.000 sudionika - od najpoznatijih svjetskih maratonaca do obične raje. O ovim poznatima i svemu vezanom uz Maraton se možete informirati na Webu, a ja bih se zadržala na ostalim sudionicima. Fantastično mi je kako se ljudi ovdje rado uključuju u takve sportske manifestacije. Naime već se danima mogu u Prateru, oko Dunava i svugdje gdje ima nekih staza za trčanje, vidjeti mladi i stari, mršavi i debeli, kako treniraju ne bi li uspjeli na dan D doći do cilja. Ima onih koji se jedva kreću, idu sporo i stižu satima nakon starta, ali ne odustaju. Kasnije se vjerojatno napapaju bečkog šnicla i udre po pivari ... ali uspjeli su pretrčati maraton.
Naš jedan bivši kolega iz domaje je došao iz Zagreba sa svojom ekipom iz firme (čiji vlasnici su naravno Austrijanci) i otrčao štafetu. Eto dobre ideje za možda još nekoga tko trenira ili se rekreativno bavi trčanjem u domaji, a nema možda mogućnosti uplatiti si sudjelovanje i smještaj, a možda bi volio sudjelovati u jednom takvom zaista prekrasnom sportskom događaju, na koji su bečlije ponosni i dolaze bodriti sve natjecatelje. Pa malo umjesto balkanske varijante team buildinga na kojima se koliko čujem uglavnom provodi dernek i opijanje, evo malo sporta, a onda i dobre zabave u jednoj metropoli koja zna živjeti s kulturom, prirodom i sportom. A motiv ili neko drugo objašnjenje koje možete pružiti svom šefu ili upravnom, nadzornom i sl. odborima (koji obično lovu za iće i piće, pardon, prezentaciju, za svoje guze uvijek opravdaju) je vrlo jednostavno formulirati. Ako radite u nekoj od hrvatskih banaka ili osiguravajućem društvu ili ne znam ja gdje već ne, velika vjerojatnost je da su vam vlasnici Austrijanci. Pa u svrhu bolje suradnje, timskog rada i blablablablabla, neophodno je da posjetite svoje kolege u Austriji i spojite ugodno s korisnim.
Od sportova na tlu osim trčanja, rolanja, vožnje biciklom, bečlije vrlo rado prakticiraju nordic walking i vožnju s konjem u jednopregu (kak li se to zove??), a na aleji u Prateru se mogu vidjeti najraznoraznije kombinacije mladih roditelja, koji s kolicima rolaju ili trče, vidjeli smo jednom i mamu koja je na rolama vukla na uzici dvoje djece na malim autićima, pa postoje jako zgodni bicikli – četverosjedi za čitavu obitelj ... ma stvarno fešta od sporta.
Moja mala djevojčica ipak ostaje najvjernija biciklu i kao prava mala dugoprugašica odvozi s tatom svaki vikend puno kilometara (u autu se zato ne može ni vidjeti), ima kacigu, posebno projektiranu stolicu, malu sportsku bočicu za vodu (jedino iz nje pije vodu, koju inače ne podnosi - ali kad je probala iz tatine bočice - to je sada glavna fora), a iz vožnje se vraća sretna, lagano umorna i opijena zrakom... uostalom što da vam pričam, evo, poklanjam jednu slikicu male biciklistice....
A svima vama želim lijepe dane proljeća i ljeta ispunjene nekim sportom i zadovoljstvom.
|
- 15:40 -
Komentiraj (11) -
Isprintaj -
#
|
