22.06.2005., srijeda
Sitne duše slovenske
Dok MonoperajAnka uživa na moru, netko mora za to vrijeme i nofce zaradit :-). Budući da imam njenu dozvolu za podijeliti slijedeći događaj s vama, krenimo redom ...
Radi se o graničnom prijelazu Macelj tj. Gruškovje kako ga zove druga strana. Taj prijelaz su susjedi dugo gradili i konačno su ga dovršili godinu dana nakon ulaska u EU.
Tih godinu dana (koliko su kasnili sa završetkom radova) je prijelaz više sličio na jedan prijelaz u bivšoj Jugi, kojim sam 80ih godina putovao u Bugarsku, nego na ulaz u veliku i sjajnu EU.
Dakle, kamionski kaos posvuda, noćno osvjetljenje nikakvo, rupe po cesti ... sve prema standardima EU, naravno.
I dočekali mi, česti putnici ondje, završetak tog famoznog projekta i mislimo si: "super, sad ćemo napokon prolazit granicu kao ljudi"
ALI (naravno da ima ALI) evo što sam doživio prošlu nedjelju na novom prijelazu putujući s mora u Beč.
Na ulazu u susjednu nam državicu stvorila se kolona vozila, uostalom kao i svaku nedjelju kada mi, gastići putujemo u naša zapadna odredišta.
Otvorena su bila dva ulaza i na blještavim novim semaforima jedan je ulaz imao oznaku EU - CH , a drugi ALL PASSPORTS.
Budući da se stvorila poveća gužva, vozači su logično formirali dvije kolone. Pravi problem je nastao kada su slovenski carinici počeli vraćati sve aute s neodgovarajućim putovnicama iz kolone EU - CH u kolonu ALL.
Ubrzo se stvorio kaos pred ulazom ALL dok je drugi ulaz zjapio prazan - sve prema standardima EU, naravno.
Nadalje, pri kontroli dokumenata gospon carinik uopće mi nije pogledao dokumente nego me nervozno upitao: "ste dolgo čakali?"
Nakon mojeg iznenađenog "molim" izderao se ponovno: "ste dolgo čakali?"
Na moje mrtvo-hladno "ne" samo je odmahnuo da prođem - sve prema standardima EU, naravno.
Prolazeći kroz rampu vidio sam par nesretnika koje su zadržali na prijelazu, vrlo vjerojatno jer su pogrešno odgovorili na ključni odgovor za ulaz u Uniju.
Prošao sam granicu praktički bez ikakve kontrole, sve je trajalo možda pola minute, a zašto gazde treniraju strogoću nije vrijedno daljnje rasprave.
Eto, samo toliko da znate u koji red stati pri idućem ulasku u Uniju.
Pozdrav.
Mr.Perfect
|
- 16:50 -
Komentiraj (8) -
Isprintaj -
#
02.06.2005., četvrtak
Odoh ja ...
škvadro na more, u mjesto mojih predaka, u staru-preuređenu kuću u kojoj se rodio moj djed. More, sunce, hladovina, dobra knjiga, roštilj, zalasci sunca, kokteli koje mućka Savršeni, druženje s dragim ljudima, plivanje monoperajaom (i ronjenje s ribama u jatu), cjelodnevno igranje i promatranje kako djevojčica uživa na moru i blagodatima morskog zraka...jedino je što me trenutno zaokuplja i čemu se neizmjerno veselim.
Ne vjerujem da ću se uspjeti javljati ili pisati blog kao do sada, jer priključka nemam, a net-kafići su bezobrazno skupi, a iz iskustva znam da sam u domaji prilično lijena za pisanje, jer sam navikla na brže veze i komp mi je ovdje stalno on-line i sve se vrlo brzo otvara... Ipak vjerujem da ću se povremeno zaletiti unatoč malo većem trudu za to.
Čini mi se da će mi i odmor od ove moje blog-ovisnosti isto dobro doći, naročito sada kada čitam da će se kandidati za liste birati tako da se plaćaju sms poruke... budući da mi je mozak već na moru, nemam snage za komentiranje. Pa podzravljam sve kulere, olmost kulere, osvježene i manje svježe, drage i one druge... pišite i dalje, bez obzira na liste i stavljanje ovdje ili ondje. Kvaliteta uvijek izbije na površinu kad-tad, jednako kao što se i kuleri-pozeri s vremenom razotkriju, ali osjećaj djeljenja svojih misli i kreacija, informacija, komentari, rasprave, podrške i sve ono što je dobro na blogu, vrijedniji su od svega manje dobrog.
Mah-mah perajom,
MonoperajAnka
|
- 15:05 -
Komentiraj (15) -
Isprintaj -
#
|