škvadro na more, u mjesto mojih predaka, u staru-preuređenu kuću u kojoj se rodio moj djed. More, sunce, hladovina, dobra knjiga, roštilj, zalasci sunca, kokteli koje mućka Savršeni, druženje s dragim ljudima, plivanje monoperajaom (i ronjenje s ribama u jatu), cjelodnevno igranje i promatranje kako djevojčica uživa na moru i blagodatima morskog zraka...jedino je što me trenutno zaokuplja i čemu se neizmjerno veselim.
Ne vjerujem da ću se uspjeti javljati ili pisati blog kao do sada, jer priključka nemam, a net-kafići su bezobrazno skupi, a iz iskustva znam da sam u domaji prilično lijena za pisanje, jer sam navikla na brže veze i komp mi je ovdje stalno on-line i sve se vrlo brzo otvara... Ipak vjerujem da ću se povremeno zaletiti unatoč malo većem trudu za to.
Čini mi se da će mi i odmor od ove moje blog-ovisnosti isto dobro doći, naročito sada kada čitam da će se kandidati za liste birati tako da se plaćaju sms poruke... budući da mi je mozak već na moru, nemam snage za komentiranje. Pa podzravljam sve kulere, olmost kulere, osvježene i manje svježe, drage i one druge... pišite i dalje, bez obzira na liste i stavljanje ovdje ili ondje. Kvaliteta uvijek izbije na površinu kad-tad, jednako kao što se i kuleri-pozeri s vremenom razotkriju, ali osjećaj djeljenja svojih misli i kreacija, informacija, komentari, rasprave, podrške i sve ono što je dobro na blogu, vrijedniji su od svega manje dobrog.
Mah-mah perajom,
MonoperajAnka
Post je objavljen 02.06.2005. u 15:05 sati.