Ne znam kada smo zadnji put svjedočili ovolikoj ispiračini mozgova, svesrdno podržanoj od svih velikih medija, u kojoj predsjednici (vlade, sabora, države, pa valjda i mjesnih odbora, kućnih savjeta) svečano i s uvjerenjem poručuju i uvjeravaju kako nam je "mjesto u Europi" i kako tome nema alternative, i kako je to jasno i prejasno i samo po sebi, samo oni ipak, eto, za svaki slučaj, svim silama upinju da to što je jasno samo po sebi uguraju u glavu baš svakome tko i na trenutak upali ili otvori bilo koji medij. Toliki milioni potrošeni na uvjeravanje u nešto što se samo po sebi razumije. Vrlo neobično.
Ja ću glasati PROTIV.
Ne vjerujem hrvatskim aktualnim političarima (ni lijevima ni desnima) ni jednu jedinu riječ. Još manje se može vjerovati europskim političarima, kojima smo zadnja rupa na svirali. EU nije ni zajednica ljubavi, ni socijalna organizacija. Ništa nam nitko neće dati, bez da nam to prije (ili poslije) višestruko uzme. Ulaskom u ovakvu, debelo birokratiziranu organizaciju, praktički se predaje pravo donošenja odluka nekom drugom. To je slično kao kad se pojedinac odrekne svog prava odlučivanja (ili mu se ono otme) i umjesto njega odlučuje skrbnik. Ako se radi o pojedincu bez puno mozga, a pametnom i dobronamjernom skrbniku, to može biti dobra stvar. Ako se radi o zdravom pjedincu, a skrbniku kojeg boli lijevo uho za tog pojedinca i gleda isključivo svoj interes, jao si ga tom pojedincu. Slično je i s državom. Pogotovo ovako malom, a očito i bez puno pameti.
Kada uđemo u EU, ovakvu kakva je, u slučaju da se u Hrvatskoj s vremenom pojave pošteni i dobronamjerni političari, ti političari će praktički imati vezane ruke, jer će bitne odluke donositi tatice i mamice (ili bolje da kažemo: očusi i maćehe) iz nekog jako udaljenog ureda, od strane nekog birokrate koji o ovdašnjoj situaciji nema puno veze. To je ona tragična stvar u cijeloj priči. Ali ni to u krajnjem slučaju nije toliko bitno, ako uzmemo u obzir među kolikim seljačinama i primitivcima, usred kakvog bijednog mentaliteta (koji samo čeka prvi praznik ili blagdan da se dobro najede i napije) živimo. EU ili ne, u onoj krajnjoj analizi, gotovo da je svejedno. Pojedinac će i dalje biti jebena stranka i morat će se pobrinuti, kako zna i umije, za sebe.
|