Put your hand on my head, baby,
do I have a temperature ?
I see people who are supposed to know better
Standing around like furniture
What can I say about Claudette ?
Ain't seen her since January
She could be respectably married
Or running a whorehouse in Buenos Aires.
dylan
Tina se, u novom tekstu na net.hr-u, pita, a pita i sve ostale koji ne vole sami postavljati nikakva pitanja i umjesto kojih drugi misle, zašto k vragu, da jedna siromašna zemlja kao što je lijepa naša, u vrijeme teške gospodarske situacije, a i neovisno o njoj, plaća puste milijone da bi crkveni birokrat prodefilirao ovim prostorom? Papa ne može ništa, baš ništa, novo ni motivirajuće ponuditi, upravo suprotno. Nabacat će dozlaboga izlizane fraze i floskule koje se mogu čuti svakodnevno i iz usta najprosječnijeg seoskog župnika. Ništa originalnije od toga neće donjeti. A opet, njegov dolazak košta i to jebeno puno. Dogmatizirana logika tipa "što košta da košta" šuplja je, jadna i primitivna. Srednjovjekovni mentalitet bi morao biti daleko iza nas. Na žalost, on je prisutan i danas i to ne kod malog broja ljudi, i ne tek kod neobrazovanih ili glupavih, već je široko (pre)rasprostranjen.
Kada neka popularna rock grupa dolazi u Hrvatsku, to se reklamira na sve strane i priprema puno prije njenog dolaska. Dolazak financiraju sponzori i posjetitelji koncerta kupnjom ulaznica. Stvar je jasna i transparentna. Kako bi to izgledalo kada bi se Rolling Stonese financiralo iz državnog proračuna? Djelovalo bi sasvim suludo. Jednako suludo djeluje (bez obzira na bilo koji pokušaj jadnog protuargumentiranja) kada papa dolazi u Hrvatsku na račun državnog proračuna. Hrvatska je sekularna, ne crkvena zemlja. I njegov dolazak trebaju financirati zainteresirani sponzori i zainteresirani fanovi (vjernici). Nitko drugi nije zainteresiran za to i ne bi trebao imati veze s tim. Uostalom, papa je na čelu jedne od najbogatijih organizacija na svijetu. Koliko je zlata i blaga iza Vatikanskih zidina i svuda drugdje po svijetu, to je nemoguće i približno saznati. I uz sve bogatstvo sumnjive organizacije koju predstavlja, taj čovjek ima obraza očerupati one koji ionako imaju malo. I to s argumentom da im donosi nadu. Bezobrazluk bez premca. Ako želiš donjeti nadu, napuni torbe sa milijonima, pa dođi (bogu (?) hvala, riznice su ti pune). A ti bi još došao ugrabiti od onih koji ionako malo imaju ili nemaju gotovo ništa. Demagogije nam je preko glave. Napravi nam uslugu, ostani doma.
Na web stranici nisam-vjernik.org, objavljeno je otvoreno pismo Jadranki Kosor povodom dolaska pape Benedikta. S obzirom da se mogu sasvim identificirati s poantom pisma i s obzirom da se i sam pitam pitanja koja se navode, prenosim ovdje uvodni tekst i meni zanimljiv dio pisma Željka Tadića:
Željko Tadić, osnivač i voditelj web stranica www.ateizam.org, nedavno je uputio otvoreno pismo Jadranki Kosor povodom posjete Pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, moleći za argumentaciju zašto je to povijesni događaj vrijedan novca svih poreznih obveznika.
U cijelosti prenešeno s www.ateizam.org
Ostalo je još točno dva mjeseca do dolaska pape Benedikta XVI. u Hrvatsku. Povodom njegovog dolaska smatrao sam se dužnim poslati pismo/e-mail predsjednici Hrvatske Vlade Jadranki Kosor s obzirom da javnost još uvijek nije upoznata s razlogom dolaska pape.
Rečeno je da je to “važna vijest ohrabrenja, nade i potpore, ali i velik povijesni događaj”, rečeno je kako je Hrvatskoj papin dolazak potreban, ali nije nam se objasnilo zašto je to toliko značajno da bi smo na to potrošili milijune kuna. Nije dovoljno samo reći kako je nešto dobro i potrebno. Treba nam se objasniti zašto je nešto dobro i potrebno, no to u ovom slučaju nije učinjeno. Meni papin dolazak nije značajan, niti mi donosi ikakvu nadu, ohrabrenje i potporu, a siguran sam da je isti slučaj s velikim brojem drugih stanovnika Hrvatske. Mi želimo znati zašto se smatra da je dolazak pape Benedikta XVI. povijesni događaj i što je to toliko značajno u tom događaju.
Ovo je pismo/e-mail:
Poštovana predsjednice Hrvatske Vlade,
Ovo pismo Vam upućujem povodom predstojećeg posjeta gospodina Ratzingera i zbog Vaše izjave da se radi o povijesnom događaju.
Kako je već prošlo nekoliko mjeseci od najave dolaska, te je ostalo još veoma malo vremena do posjeta pape, molio bih Vas da mi ovom prilikom objasnite zašto je, po Vama, opravdano potrošiti milijune kuna u ovim kriznim vremenima? Dio tog novca smatram svojim, jer ja kao porezni obveznik uplaćujem u zajedničku kasu u koju posežete da biste financirali dolazak gospodina Ratzingera.
Smatram kako je neprihvatljivo potrošiti milijune na događaj od kojeg Hrvatska neće imati nikakve dobiti. Istina, moral vjernika će narasti, ali jesmo li spremni to platiti milijune? Zar je za to potrebno platiti milijune?
Što je s velikim brojem ne samo ireligioznih osoba već i vjernika koji smatraju da nema opravdanja za ovaj potez, potez koji neće pomoći obiteljima koje taj dan neće imati hrane i koje neće moći vidjeti papu jer nemaju struje ili čak tv-prijamnik da gledaju izravan prijenos?
Ono što će nam ovaj posjet donijeti nije vrijedno milijuna koji će biti potrošeni.
Također, moja je građanska dužnost da izrazim svoje neslaganje s dolaskom osobe koja svojim djelovanjem pridonosi zataškavanju sada gotovo svakodnevnih skandala koji potresaju crkvu.
Ne vidim, dakle, ni ekonomsku ni moralnu opravdanost ovog spektakla i usuđujem se reći da nas je takvih mnogo i svakim danom sve više. Stoga neću pogriješiti ako kažem i da Vam se obraćam ne samo u svoje ime, nego i u ime velikog broja ljudi koji dijele moje mišljenje, a to je da postoje stvari u Hrvatskoj koje imaju daleko veći prioritet: ekonomija, gospodarstvo, zdravstvena skrb, školstvo; da nabrojim samo neke.
Iz tog razloga bih Vam bio veoma zahvalan ako bi ste mi obrazložili zašto bih trebao smatrati da je posjet pape Benedikta XVI. veliki povijesni događaj, koji donosi nadu i ohrabrenje.
S poštovanjem,
Željko Tadić
Siguran sam da ima jako puno ljudi koje za papin dolazak boli lijevi đon i taj dolazak im ne donosi ništa pozitivno. Bez obzira što je takvih ljudi puno, svejedno se kroz mainstream medije papin dolazak gura kao nešto što se razumije samo po sebi i oko čega nema ni potrebe raspravljati. Jednostavno se proturava informacija kako papa, eto, dolazi i to je to. Ne bih imao ama baš ništa protiv papinog dolaska ako bi on i njegova ekipa došli o svom trošku ili o trošku hrvatskih vjernika. Ali činjenica da dolaze na trošak (i to ne zanemariv, već jebeno velik, milijunski) većine hrvatskih građana, neprihvatljiva je za sve nas kojima je papa tek starac za kojeg njegovi sljedbenici misle da je "sveti otac". Meni i mnogima drugima nit je svet nit je otac. Naprotiv, cijeli je niz razloga zbog kojih me dotični, sa dogmama koje promovira, iritira. Zato je vrijeme da se počne propitivati i sve te stvari koje se iz ne znam kojeg razloga ne propituje i uzima ih se zdravo za gotovo. Ma čekajte malo mainstream mediji, pa nismo svi mi budale. Vaš zadatak nije da budete tek puki prenositelji informacija koje vam daju vlada i ostali, vaš zadatak nije isključivo da progutate svako govno koje do vas dođe, već da prije nego nešto progutate i prije nego to plasirate "javnosti", da barem malo porazmislite o sadržajima koje ćete plasirati kao i načinu na koji ćete ih plasirati. U informiranju moraju postojati i propitivanje i kritika. Bez toga, vi nemate smisla i štetni ste društvu. Bez toga, bolje je da, ako već ne propitujete ništa drugo, barem propitate svoje razloge bavljenja novinarstvom. Ako dođete do zaključka da ti razlozi nemaju blage veze s objektivnošću, dobronamjernošću, educiranjem umjesto iskorištavanjem neukog naivnog puka, mjenjajte karijeru.
You start a conversation you can't even finish it
You're talkin' a lot, but you're not sayin' anything
When I have nothing to say, my lips are sealed
Senor, senor, can you tell me where we're headin ?
Lincoln County Road or Armageddon ?
Seems like I been down this way before
Is there any truth in that, senor ?
Senor, senor, do you know where she is hidin' ?
How long are we gonna be riding ?
How long must I keep my eyes glued to the door ?
Will there be any comfort there senor ?
Senor, senor, I can see that painted wagon
Smell the tail of the dragon
Can't stand the suspense anymore
Can you tell me who to contact here, senor ?
Senor, senor, you know their hearts is as hard as leather
Well, give me a minute, let me get it together
I just gotta pick myself up off the floor
I'm ready when you are, senor.
Senor, senor, let's overturn these tables
Disconnect these cables
This place don't make sense to me no more
Can you tell me what we're waiting for, senor ?
Šteta je, za čovjekovo mentalno zdravlje, kao i za njegov ukupni život i postojanje, progutati opću ideju o tome kako se živi. Šteta je dopustiti si toliku naivnost i postojeći stil života prihvatiti kao nužnost i jedinu mogućnost. Šteta je živjeti tek kao idijotski, besmisleni kotačić u nečijem monstruoznom mehanizmu.
Otvorimo oči i pronađimo alternative. A prije toga, zatvorimo oči, pogledajmo u sebe i poslušajmo što nam naš unutarnji svijet govori o tome kako se živi. Mi u sebi dobro znamo što je prirodno, a što nije, što je dobro za nas, a što nam šteti, što ima smisla za nas i okolinu, a što je krajnja perverzija sistema koji ljude koristi kao stvari i ispljune ih kada mu više ne trebaju. Svaki novi trenutak je nova prilika za nove ideje, nove početke, prilika za skretanje sa utabanih, dosadnih puteva i odlazak na nove, svježe, zanimljivije. Naše, osobne, umjesto masovnih, suludih.
