Jedini put sa kojeg ja nikako ne bi želio skretati je put istine i ljubavi. Sve ostalo neka se odvija za boljitak većine. Kada ostanem na drugoj strani, nasuprot te većine, onda ću znati da je vrijeme za samovanje. Al' ni tada,ako se to dogodi, znam, ja neću ostati potpuno sam.
10.04.2011. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
slažem se potpuno,ali...mi smo zarobljenici.prosječan čovijek živi u stanu od 60 kvadrata koji je u vlasništvu banke.da bi jeo mora sići u prvi dućan i izabrati hranu loše ili lošije kvalitete jer nema vlastitu zemlju na kojoj bi uzgojio hranu.mora raditi i ponašati se protivno svojim nazorima samo zato da bi zadovoljio svoje temeljne biološke potrebe.doduše društvo mu nameće "stil života" i on ga puši,ali da ga ne puši preostalo bi mu samo da se ubije.važno nam je nositi marke,imati dobar auto jer uoće i ne zna kako bi divne bile alternative.nitko mu nije pokazao,a sam se nije zamislio-fura po inerciji...možda i bolje!puno je gore biti osvješten i nemati mogučnost..ja igrom slučaja imam kuću pa sijem cvijeće gdje želim,uzgajam kelj koji nije šprican imam vlastito voće,ali...to je ništa u odnosu na ono na što sam trebala steći svojim rođenjem.dio sam prirode,a živim potpuno izopaćeno.pokušaj bilo koju životinju odvojiti u ovoj mjeri od njezine prirode!!mogla bih pisati o bezbroj stvari koje su mi nametnuli...koliko god težili opet ćemo završiti u nekoj priči punoj kompromisa,štetnoj za nas,ali s nadom da ćemo dočekati unučad.
10.04.2011. (14:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe žive tvojim životom. I ono sve što ti bje, ču i što sni gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive. Mi smo svi prešli iste putove u mraku, mi smo svi jednako lutali u znaku traženja, i svima jednako se dive.
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti. I pamti da je tako od prastarih vremena. I svi se ponavljamo, i veliki i čisti, kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.
I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele, i sni su naši sami iz zajedničkog vrela. I hrana nam je duše iz naše opće zdjele, i sebični je pečat jedan nasred čela.
Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju da svi smo bolji, medjusobni, svi skupa tmuša, a naša krv, i poraz svih, u klanju, opet je samo jedna historija duša.
Strašno je ovo reći u uho oholosti, no vrlo srećno za očajničku sreću, da svi smo isti u zloći i radosti, i da nam breme kobi počiva na pleću.
Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi dalekoj, raspredan, a ovdje u jednoj niti, u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi, pa kad cu ipak biti tamo u mojoj biti?
Ja sam ipak ja, svojeglav, i onda kad me nema, ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi; o vasiono! ja živim i umirem u svijema; ja bezimeno ustrajem u braći.
@ksenija, lijep komentar. Gorak (jer istina o tome kako ljudi funkcioniraju je gorka, i puna apsurda), ali lijep. Istinu treba reći i kad je nitko ne želi čuti (pogotovo tada).
12.04.2011. (07:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo je pročitati tako jake stihove. Pogodio si bit, svaka čast.
Kada bi ljudi gledali svoj uzor u onima koji to uistinu zaslužuju, tada nikakva pogibelj ne bi bila stvarnost za našu vrstu. A osjetiti bolji život, već sada, bilo bi svjedočanstvo istinskog i trajnog napretka.
Sada se, na žalost, možemo samo nadati i vjerovati; da je to što radimo stvarni napredak i da će ostati kao nešto trajno.
Tko zna što nam donosi sutra?
No, jel' to stvarno važno i jel' trunku vrijedno onoga sada?
12.04.2011. (18:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
bila mi je popisivačica jučer.konverzacija je išla u smislu:"da vam preformuliram pitanje?" i "to vam je samo za statistiku"-bilo mi je malo žao žene.hehe,žena je mislilia da je ne razumijem.Kad je došlo do vjeroispovjesti djece na kraju mi je objasnila kako ona ima troje djece,a zapravo nije htjela jer je ostala trudna preko spirale???tako da je nakon toga ona više pričala,a ja klimala.smijeh totalni!!!
13.04.2011. (11:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Jedini put sa kojeg ja nikako ne bi želio skretati je put istine i ljubavi.
Sve ostalo neka se odvija za boljitak većine.
Kada ostanem na drugoj strani, nasuprot te većine, onda ću znati da je vrijeme za samovanje.
Al' ni tada,ako se to dogodi, znam, ja neću ostati potpuno sam.
10.04.2011. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
slažem se potpuno,ali...mi smo zarobljenici.prosječan čovijek živi u stanu od 60 kvadrata koji je u vlasništvu banke.da bi jeo mora sići u prvi dućan i izabrati hranu loše ili lošije kvalitete jer nema vlastitu zemlju na kojoj bi uzgojio hranu.mora raditi i ponašati se protivno svojim nazorima samo zato da bi zadovoljio svoje temeljne biološke potrebe.doduše društvo mu nameće "stil života" i on ga puši,ali da ga ne puši preostalo bi mu samo da se ubije.važno nam je nositi marke,imati dobar auto jer uoće i ne zna kako bi divne bile alternative.nitko mu nije pokazao,a sam se nije zamislio-fura po inerciji...možda i bolje!puno je gore biti osvješten i nemati mogučnost..ja igrom slučaja imam kuću pa sijem cvijeće gdje želim,uzgajam kelj koji nije šprican imam vlastito voće,ali...to je ništa u odnosu na ono na što sam trebala steći svojim rođenjem.dio sam prirode,a živim potpuno izopaćeno.pokušaj bilo koju životinju odvojiti u ovoj mjeri od njezine prirode!!mogla bih pisati o bezbroj stvari koje su mi nametnuli...koliko god težili opet ćemo završiti u nekoj priči punoj kompromisa,štetnoj za nas,ali s nadom da ćemo dočekati unučad.
10.04.2011. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@blade, podsjetio si me na Ujevićeve stihove:
Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.
I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.
Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, medjusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.
Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.
Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspredan, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad cu ipak biti tamo u mojoj biti?
Ja sam ipak ja, svojeglav, i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svijema;
ja bezimeno ustrajem u braći.
@ksenija, lijep komentar. Gorak (jer istina o tome kako ljudi funkcioniraju je gorka, i puna apsurda), ali lijep. Istinu treba reći i kad je nitko ne želi čuti (pogotovo tada).
12.04.2011. (07:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejmon
Ja već tridesetak godina ne gutam opće ideje nego se iz dana u dan bavim sam sa sobom. I dobro mi ide.
12.04.2011. (13:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Lijepo je pročitati tako jake stihove. Pogodio si bit, svaka čast.
Kada bi ljudi gledali svoj uzor u onima koji to uistinu zaslužuju, tada nikakva pogibelj ne bi bila stvarnost za našu vrstu. A osjetiti bolji život, već sada, bilo bi svjedočanstvo istinskog i trajnog napretka.
Sada se, na žalost, možemo samo nadati i vjerovati; da je to što radimo stvarni napredak i da će ostati kao nešto trajno.
Tko zna što nam donosi sutra?
No, jel' to stvarno važno i jel' trunku vrijedno onoga sada?
12.04.2011. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
bila mi je popisivačica jučer.konverzacija je išla u smislu:"da vam preformuliram pitanje?" i "to vam je samo za statistiku"-bilo mi je malo žao žene.hehe,žena je mislilia da je ne razumijem.Kad je došlo do vjeroispovjesti djece na kraju mi je objasnila kako ona ima troje djece,a zapravo nije htjela jer je ostala trudna preko spirale???tako da je nakon toga ona više pričala,a ja klimala.smijeh totalni!!!
13.04.2011. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...