Mehanizam koji pokreće mase da sudjeluju u ratovima pun je manipulacije. Mehanizmi koji pokreću ljude da žive živote na način koji nikad ne bi svjesno odabrali, također je pun manipulacije. Mehanizmi imaju svoju unutarnju, manipulativnu logiku. Moćni su kada se primjenjuju na neosvještene ljude. Potpuno nemoćni pred osvještenima.
But the thing that scared me most was when my enemy came close
And I saw that his face looked just like mine.
And I couldn't help but think, through the thunder rolling and stink,
That I was just a puppet in a play.
(iz gornje pjesme)
Osnovni problem s indoktrinacijom je taj što vas odvlači od vaše prave svrhe. Koja je vaša prava svrha to samo vi možete znati. Ali najčešće ne znate, jer ste odvučeni od komunikacije sa svojom dubinom u kojoj se nalaze odgovori. Zadatak indoktrinacije je prekid veze sa dubinom kako biste služili ciljevima koji nisu vaši.
Prekid komunikacije sa vlastitom dubinom uzrok je pakla na zemlji. Obnavljanje te komunikacije stvara plodno tlo za stvaranje raja na zemlji.
Sustav je žrvanj koji najčešće nije na vašoj strani. On govori da je, ali njegova djela otkrivaju da ono što kaže nema veze s onim što radi. Sustav "brine" za vas u maniri opake maćehe. Ako vam netko od malih nogu usađuje određene ideje o tome kako stvari funkcioniraju i koja je vaša uloga u svemu tome, ako ste cijeli život slušali tu jednu jedinu priču o tome što vam je činiti i kako vam je živjeti, onda vam nema druge nego to prihvatiti kao životnu istinu i koprcati se unutar rečene vam priče. U školi su vas posjeli u klupe kao mlade majmune, punili vam glave tonama podataka od kojih se danas sjećate tek minimalnog djelića, izdresirali vas pošteno. Na poslu vas drže na kratkom lancu, s nizom neobičnih pravila koje su uvezali u službene spise nazvane "zakon o radu". Izmislili su tv kutije koje su vaša najčešća zabava u vaše "slobodno vrijeme". O, kako lijep i prekrasan način da se ljudima uđe u domove i dodatno ih se zaglupljuje iznutra, i to njihovom voljom, na njihov trošak (danas postaje glupo ne kupiti skupu plazmu, a o zakonom propisanoj obveznoj tv-pretplati da se i ne govori). Njihove metode su podmukle, ali bolno djelotvorne. Vlada nije na vašoj strani. Ona je u službi sustava i ne zna ništa od vašim pravim potrebama, niti ju to najmanje zanima. Oni neće riješiti vaše probleme. Ulazak u Uniju sa drugim zemljama u kojima se živi po sličnim principima kao i u vašoj također neće pomoći.
Kako stvari stoje za izlazak iz žrvnja morate se pouzdati u svoje snage. Prepušteni ste sebi. A onda možda primjetite kako niste jedini koji želi van. Ima nas još. Razasuti smo okolo, po svuda. Različiti smo po mnogočemu, ali zajedničko nam je to da želimo živjeti život potpuno, smisleno, odgovorno i svjesno. Želimo živjeti u skladu sa sobom i drugima u najvećoj mogućoj mjeri. Ne želimo biti nečiji poslušnici, besmisleni zamjenjivi kotačići nečijeg poslovnog imperija. Želimo život koji nam ima smisla. Taj život (nismo naivni) ne može biti sasvim odvojen od života u žrvnju, ne može biti pod staklenim zvonom. Ali može biti drukčiji, na drukčijim temeljima, na novoj vrsti odnosa. Može biti ljudskiji, ako to želimo. Može biti radosniji. Može biti naš, ne nečiji.
Žrvanj ima svoje pukotine. Čini se teško izaći iz njega, a teško i je. Ali zato smo tu, da pokušamo naći riješenja, izlaze, drukčije načine življenja. Jedno je sigurno: ne može biti da postoji jedan-jedini-način-života i da svi trebaju živjeti na taj način. Jednoumlje, uniformiranost, jednoličnost...zablude su i zastranjenja. Raznolikost, različitost, maštovitost karakteristike su Prirode, Života. Žrvanj je stvarnost sve dok se ne otkrije nova stvarnost. Tada žrvanj postaje brzo zaboravljena prošlost.
Your breath is sweet
Your eyes are like two jewels in the sky.
Your back is straight, your hair is smooth
On the pillow where you lie.
But I don't sense affection
No gratitude or love Your loyalty is not to me
But to the stars above.
***
Your sister sees the future
Like your mama and yourself.
You've never learned to read or write
There's no books upon your shelf.
And your pleasure knows no limits
Your voice is like a meadowlark But your heart is like an ocean
Mysterious and dark.
Vrlo dobro Vas razumijem kada govorite o svojim podijeljenim osjećajima glede društvenih obveza itd., jer djelomice i sam tako osjećam. Čini mi se da je tu riječ o starome razdoru između osobnih i društvenih zadaća. Obje postoje, obje u sebi osjećamo, a ne možemo objema udovoljiti. Ili živimo onako kako naše srce u grudima od nas zahtijeva, prema vlastitim, osobnim osjećajima i svako djelo vrednujemo po osjećaju zadovoljstva ili bola koje nam donosi. Ili pak živimo prema van, gradimo i organiziramo, živimo za druge, za državu, Crkvu itd. I kod jedne i kod druge možemo se pretrgnuti od posla i izgledati jadno, no meni je zapravo uvijek veoma žao onih koji su zaboravili svoje Ja i koji s grčevitim osjećajem obveze plivaju još jedino u društvenoj sferi.
Ja sam odabrao put egoista ili vjernika, pa obveze prema vani smatram sporednima u odnosu na one koje dugujemo vlastitoj duši. U sebi sam obnovio osjećaj da moja duša predstavlja u malome djelić razvojnoga puta čovječanstva i da je u biti i najmanji drhtaj u nama jednako važan kao rat i mir u vanjskome svijetu. Ja živim prema tome nagonu i otkako sam ovdje učinio sam i mnoge važne stvari. Sve dok mi posao ide od ruke, zadovoljan sam. Omete li ga unutrašnji pritisak ili bolovi u očima i sl., tada se osjećam loše i noću zalazim u konobe i družim se s bogom vina. Pa ipak, poput kakva mjesečara, ja ne učinim ni jedan korak koji nije u najužoj vezi s mojim poslom i kanim još jedanput od samoga početka uhvatiti se u koštac s formom te pronaći izraz za nove sadržaje koje želim izreći. U tom će okršaju biti krhotina i rana, i ne znam kako će završiti, ali znam da tako moram učiniti.
What are you tryin' to overpower me with, the doctrine or the gun?
My back is already to the wall, where can I run? Dylan
Što je indoktrinacija? Ja bih ju jednostavno opisao kao nametanje određene doktrine, određenog pogleda na svijet koji se nastoji usaditi određenoj grupi ljudi. Dominantna doktrina današnjeg svijeta je neoliberalni kapitalizam, zamaskiran u odijelo zvano demokracija.
Gore spomenuti kapitalizam sijamski je blizanac ideje potrošačkog društva. Oni su nerazdvojni. Oni su doktrina. Ta doktrina nastoji se uliti u mozgove ljudi, od njihovih malih nogu. Cijeli sustav je usmjeren i ograniziran na način da se ta doktrina usvoji i da se živi.
Indoktrinacija ostvaruje svoj vrhunski uspjeh u onoj svojoj fazi u kojoj ju se više i ne propituje, u fazi u kojoj ju se progutalo, gotovo bez pogovora, u fazi kada ju se uzima zdravo za gotovo, kao nešto "prirodno", što je oduvijek tu.
Koliko li je neslobode u današnjem čovjeku. Na koliko načina ga se ograničava. Podmuklo. Protiv njegove prirode, protiv njegove potrebe da živi produktivno, kreativno, protiv potrebe da istražuje, da se pita, da saznaje, spoznaje (sebe, druge, Život, svoje mjesto u svemu tome, svoj način da doprinese).
Poslovica kaže da se željezo kuje dok je vruće.
Ljude se najbolje može prilagoditi potrebama sustava i odvući ih od njihovih prirođenih potreba tako da ih se počne kovati dok su još djeca. Od skroz malih nogu. Školski sustav tu odrađuje fenomenalnu zadaću. On djecu priprema za njihov daljni život u kojem će biti ništa više nego poslušnici sustava u cjelini.
Koja je prva asocijacija koja vam pada na pamet kad pomislite na školu, školstvo, učenje?
Meni - disciplina. Jedna bolesna, neprirodna, za djecu štetna - disciplina, ograničavanje, guranje u kavez, privikavanje na kavez i uvjeravanje kako je taj kavez najnormalnija stvar i kako drukčije ne može. To je poruka koju možete čuti sa svih strana, na izgovoren ili neizgovoren način.
Ako stavimo na stranu način podučavanja u školi (koji nema veze sa podučavanjem), i uzmemo u obzir tek kruta pravila kojoj su djeca podvrgnuta, nelogični zahtjev za disciplinom i svim ostalim, teško se oteti dojmu kako su takva pravila smišljena da bi koristila jednom višem cilju, a taj cilj je zatupljivanje djece kako bi ih se pripremilo za takozvani svijet rada.
Onaj tko se kroz cijeli niz godina navikao sjediti u klupi, slušati ono što ga ne zanima, izvršavati zadatke koje ne želi... samo takav čovjek može pristati da svoj radni i životni vijek provede radeći stvari koje ne želi, radeći za "poslodavca" (ma recimo slobodno robovlasnika, jer sustav u kojem se nalazimo je u punom smislu riječi moderno ropstvo), živeći rutinizirano, uz cijeli niz ograničenja i besmislica. Škola je izvrsna priprema za "svijet rada" i sličnost između funkcioniranja škole sa funkcinoranjem poslovnog svijeta jednostavno bode oči.
Poslodavac ( u daljnjem tekstu: robovlasnik) želi poslušne radnike ( u daljnjem tekstu: robove). On želi roba koji je meka glina, koju se lako mjesi, koji sluša, koji se ne buni, ne prigovara. Zahvaljujući silnoj sustavnoj idoktrinaciji na svim razinama, zahvaljujući indoktrinaciji kroz škole, on takvog roba i dobiva.
Što je rob? Jednostavno rečeno, rob je neslobodno biće.
Je li "radnik" slobodan? Nije, ni izdaleka. Njega, dakle, možemo bez pretjerivanja zvati robom, jer on to je. Rob je roba. On je na tržištu rada. Rob se prodaje onome tko plati. Ako se ne uspije prodati, umire od gladi. Tako funkcinora naš sistem.
Cijela ta priča o sistemu, načinu na koji funkcionira i na što svodi čovjeka, mučna je. Ima li alternative?
Ima, iako su rijetke. Zanimljivo se zapitati sljedeće: kako to da je sustav uz silnu energiju koju neprestano ulaže u indoktrinaciju i zatupljivanje ipak podbacio, jer očito da nije uspio baš sve i svakoga zatupiti svojim pričama? Odgovor je ovaj: uvijek su postojali i uvijek će postojati ljudi u kojima načela prirode, načela Života, u kojima ljepota istine o tome što oni jesu i što mogu, o tome što je čovjek i što on može žive vječno.
Zraka svjetlosti uvijek se nekako probije, uvijek nađe put, čak i kad je najoblačnije, kad su oblaci gusti, tamni, opasno prijeteći.
Takva zraka svjetlosti su i alternativne, istinski demokratske škole koje postoje razasute po cijelom svijetu. One funkcioniraju na drukčiji način. Ljudskiji, prirodniji, ležerniji, smisleniji. One uzimaju u obzir prirodu djeteta (i to ne tek deklarativno) i tu prirodu, kao i unutrašnju potrebu djeteta za razvojem, za otkrivanjem talenata, razvijanjem talenata, stavljaju na pijedestal. Nema ništa važnije od interesa djeteta da se razvija u skladu sa onim što je. Nema ništa važnije od unutrašnjeg osnaživanja djeteta, stjecanja samopouzdanja, učenja u skladu s interesima i skonostima, učenja slobode...postajanja slobodnim. Ovakva škola djeluje kao apstrakcija, kao da ne može ni postojati tako nešto, zar ne.
Ali, one ipak postoje. Nema ih puno, ali postoje. I "proizvode" sretnu djecu, ne frustriranu.
Udruga "Slobodna škola" (njihove stranice posjetite ovdje ,) radi na ideji otvaranja prve takve škole u Hrvatskoj. Ne bi li bilo lijepo i negdje u našem susjedstvu imati rasadnike sretne djece, slobodne, koja će se razviti u sretne, slobodne ljude i kao takvi postati temelj za nadu u isto takvu sretnu, slobodnu budućnost sljedećih generacija?
Video o demokratskom obrazovanju (vrlo zanimljiv):
Man thinks 'cause he rules the earth he can do with it as he please
And if things don't change soon, he will.
Oh, man has invented his doom,
First step was touching the moon.
***
Now, they take him and they teach him and they groom him for life
And they set him on a path where he's bound to get ill,
Then they bury him with stars,
Sell his body like they do used cars.
***
All he believes are his eyes
And his eyes, they just tell him lies.
