"Ja sam odabrao put egoista ili vjernika, pa obveze prema vani smatram sporednima u odnosu na one koje dugujemo vlastitoj duši". Kod mene je, nažalost (i to velikim slovima), čista suprotnost. Jedino što i je ostalo jest nada da ću jednog dana moći postati krajnji egoista i brinuti samo za vlastitu dušu. Pravi je pakao kada su obveze prema vani na prvome mjestu no koliko god svijesna da ću u tome izgorijeti, ne uspijevam van iz toga. Želje drugih, obitelji, poslodavaca, društva, okoline.....sve to drži svoju "šapu" nad mojim bićem i ako se suprotstavim tome ne gine mi čisto fizičko umiranje...Dvojba je: ili psihičko ili fizičko umiranje. Sredine nema. Htjeli su mi pokazati da je fizičko umiranje bolno.....i uspijeli su u tome. Pokazali mi. Trijumfirali su nada mnom. Sigurna sam samo da takvu bol više ne želim osjetiti. Psihička je, koliko vidim, dugotrajnija....u manjim je dozama a uništenje je čak neminovno. No apsurd toga je da jedva čekam i njezin trijumf. Jer iza njega ipak očekujem beskrajan mir. Bezosjećajnost. Nažalost, to me veseli. I ne očekujem razumijevanje nikoga jer to niti ne može shvatiti nitko tko to nije iskusio......
09.02.2010. (14:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
,Je li to razlog zašto toliko volimo zakon - jer nam on daje kontrolu?" upitao je Mack. ,,Mnogo gore od toga", nastavila je Sarayu. ,,On vam daje moć da sudite drugima i osjećate se nadmoćno. Vjerujete da živite boljim životom od onih kojima sudite. Prisilno provođenje pravila, osobito u iščitavanju suptilnijih postavki poput odgovornosti i očekivanja - i sve to u jalovom pokušaju da se iz nesigurnost stvori sigurnost. A za razliku od onog što ti možda pretpostavljaš, ja volim neizvjesnost. Pravila ne donose slobodu; ona imaju samo moć optužbe." Young: "Koliba"
09.02.2010. (16:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bog vina nikad nije pravi izlaz. Zapravo suprotno, on je ulaz u nešto još gore. Ali je definitivno dobro imati svoje 'ja', i prihvaćam tvoje stavove kao nešto logično.
09.02.2010. (19:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da ne postoji "ili - ili" kako Hesse govori. ništa na ovome svijetu nije izbor između samo dvije i to oprečne stvari kako je on ovdje predstavio. postoji uvijek mnogo izbora, pitanje je samo kakvu odluku donosimo u kojem trenutku. mnogi čak misle da je dovoljno donijeti jednu odluku za cijeli život. teško. zapravo svakoga puta kada moramo donositi neku odluku, pa makar ona samo potvrđivala neku koju smo donijeli ranije u istoj ili sličnoj situaciji, mi biramo između mnogo drugih mogućnosti. to ne znači da možda nećemo ponovo donijeti istu odluku. mnogi čine upravo to, najčešće ponavljajući iste greške i ne učeći ništa. nekada donosimo odluku da učinimo nešto za vanjski svijet, ali je ta odluka zapravo proizašla iz nas i zbog nas, takvih kakvi jesmo, i to zato što funkcionira za nas, pa bi se onda i ona kao takva mogla sagledavati kao izraz egoizma kako to H. naziva. naša egzistencija u svijetu je zapravo samo način na koji ćemo se odnositi prema onome na što nailazimo. zato je taj vanjski svijet u stvari posljedica odluka koje su pojedinci donosili, a istovremeno su pojedinci bili to što jesu zbog takvoga svijeta. nismo mi odvojeni od svijeta da bismo mogli živjeti izolirano, zasebno i onda nešto kao stvarati. ni Hesse ne bi ništa stvorio da nije bilo tog vanjskog svijeta prema kojem se određivao i koji je bio određen upravo njegovim sudjelovanjem, a ne njegovom izolacijom. ovo nije kritika njegovih djela, već jedno drugo viđenje onoga što je on rekao o sebi.
09.02.2010. (22:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vanjski dio našeg svijeta ovisi o tome kako se odnosimo prema sebi. ako je većini grupe bitnija ambalaža od sadržaja, svijet postaje tek forma. dakle, loše situacije su refleksija našeg odnosa sa samima sobom. barem tako mislim.
10.02.2010. (08:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tužno mi je ovo što si napisala i opisala. Ako ova godina u tvom nicku znači označava tvoju godinu rođenja, onda mi je to dvostruko tužno. Ali, nije mi neshvatljivo. Moguće je, svakako, a i događa se na svakom koraku i mnogim ljudima, da je pritisak izvana toliko velik da izgleda kao da mu je nemoguće pobjeći ili ga barem umanjiti na neku prihvatljiviju mjeru. Takav slučaj je kod tebe. Ipak, ne mogu se oteti dojmu (iako te ne poznajem) kako si ti vrlo svjesna i one druge strane, unutarnje, i da je potreba za njom kod tebe vrlo jasna. Samo, okolnosti ne dozvoljavaju da se izrazi. Nije toliko neobičan ni tvoj pesimizam koji je očito posljedica tolikog vanjskog pritiska. Nada za promjenom uvijek postoji, čak i kada izgleda da nade nema.
@semper
A za razliku od onog što ti možda pretpostavljaš, ja volim neizvjesnost.
E vidiš, ovo mi se sviđa.
@nisam ja odavde
istina je da ne postoji ili-ili. Postoji cijeli niz pitanja koja ovisno o trenutku mogu imati sasvim drukčije odgovore. Ja mislim da je Hesse ovdje (a odlomak je odgovor na pismo koje mu je netko poslao) htio naglasiti što je za njega u životu primarno, a to je unutarnji svijet i odgovor na poticaje koji dolaze iznutra. Iako je poticaj iznutra, on može zahtjevati i vanjsko djelovanje, često. Ja sam njegov stav shvatio kao njegovo jasno određenje prema tome da li slušati sebe ili slušati bilo koga izvana. On kaže da mu je prirodno i potrebno (i neophodno) slušati sebe i živjeti iz sebe. Samo na taj način se može (barem u određenoj mjeri) uskladiti i sa potrebama vanjskog. Ako bi se ravnao prema zahtjevima iz vana, izgubio bi sebe. Unutarnji svijet je primaran, a vanjski se nadovezuje na njega. To je moje viđenje.
@primakka
dakle, kad pogledamo oko sebe, jasno nam je da u svijetu u kojem živimo ambalaža je bitnija od sadržaja, a forma je podignuta na nivo obožavanja. TBF-ovci su napravili odličnu pjesmu na tu temu - ŠARENI ARTIKAL.
10.02.2010. (10:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bog vina nije izlaz, znao je to i Hesse, sigurno. Ipak, ponekad stvari nisu posložene onako kako bi htjeli, pa i traženje izlaza na krivim vratima postaje mogućnost. Kriva mogućnost, to i ja mislim. Isto kao i droga i cijeli niz drugih krivih i pogubnih pokušaja traženja izlaza. Oni ne rješavaju problem, naravno, samo ga povećavaju.
10.02.2010. (10:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, slažem se s tvojim viđenjem u ovom segmentu koji si naveo. jedino mislim da i kad odlučiš da ti je unutarnji svijet primaran, da slušap i živiš sebe, moraš biti svjestan da taj unutarnji svijet i sve što si ti je zapravo odgovor na vanjski svijet. ne bi postojali bez vanjskog svijeta. nešto poput, svijet je pitanje na koje svatko od nas odgovara onim što jest ili postaje. hoću reći da je unutarnji i vanjski svijet isprepleten. i to čvrsto. odvojenost je samo privid koji je neophodan da bismo mogli egzistirati i promišljati, ali čak su i naša promišljanja određena tim vanjskim svijetom u kombinaciji s našom unutarnjom senzibilnošću, našim unutarnjim "ja". to je moje viđenje :o)
10.02.2010. (14:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovo što hesse kaže vrlo je primjenjivo u našim životima. svi imamo svoj unutarnji svijet, bez obzira što gledajući se među sobom, ne vidimo našu unutrašnjost, ne ogleda nam se na crtama lica. razlika je u odnosu koji imamo između sebe i svijeta. o pitanjima koja si postavljamo i mjestima gdje tražimo odgovore, postavljamo li uopće pitanja. prihvaćamo li izvanjsko kao naš jedini razlog za život, grabimo li raznorazne igračke za zadovoljavanje onog površnog u nama i time mislimo da naš život dobiva na vrijednosti ili nam je potrebna unutarnja potraga da bi živjeli i saznali zašto smo uopće ovdje, na svijetu.
tema za podsjećanje, ako smo zaboravili.
13.02.2010. (07:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@izvorni život: Unutarnji svijet je primaran, a vanjski se nadovezuje na njega. To je moje viđenje.
Slažem se.... a nakon toga se nadovezuje misao bookmarkerice: Mogu raditi za nekog poslodavca, a da ipak osjećam da sve što radim (i kako radim) - radim samo za sebe i zbog sebe. Vlastitoj duši dugujem stalno učenje, koje dobivam na svakom koraku - u socijalnim kontaktima, u interakciji s drugim (svakakvim) ljudima, u samoći, u radu...
I to je to. To nije sebičnost! Samo onaj tko na taj način spaja oba svijeta borac je za opće dobro... jer svijet nema prave koristi od onih koji su zapustili svoj unutarnji svijet.... takvi su tek roboti, masa... kojom se manipulira... a svijet pokreću ljudi koji su kreativni, osvješćeni i koji će činiti dobro radi toga da ne zaprljaju svoj unutarnji svijet.
13.02.2010. (21:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
1977 godina
"Ja sam odabrao put egoista ili vjernika, pa obveze prema vani smatram sporednima u odnosu na one koje dugujemo vlastitoj duši".
Kod mene je, nažalost (i to velikim slovima), čista suprotnost. Jedino što i je ostalo jest nada da ću jednog dana moći postati krajnji egoista i brinuti samo za vlastitu dušu. Pravi je pakao kada su obveze prema vani na prvome mjestu no koliko god svijesna da ću u tome izgorijeti, ne uspijevam van iz toga. Želje drugih, obitelji, poslodavaca, društva, okoline.....sve to drži svoju "šapu" nad mojim bićem i ako se suprotstavim tome ne gine mi čisto fizičko umiranje...Dvojba je: ili psihičko ili fizičko umiranje. Sredine nema. Htjeli su mi pokazati da je fizičko umiranje bolno.....i uspijeli su u tome. Pokazali mi. Trijumfirali su nada mnom. Sigurna sam samo da takvu bol više ne želim osjetiti. Psihička je, koliko vidim, dugotrajnija....u manjim je dozama a uništenje je čak neminovno. No apsurd toga je da jedva čekam i njezin trijumf. Jer iza njega ipak očekujem beskrajan mir. Bezosjećajnost. Nažalost, to me veseli. I ne očekujem razumijevanje nikoga jer to niti ne može shvatiti nitko tko to nije iskusio......
09.02.2010. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
,Je li to razlog zašto toliko volimo zakon - jer nam on daje kontrolu?" upitao je Mack.
,,Mnogo gore od toga", nastavila je Sarayu. ,,On vam daje moć da sudite drugima i osjećate se nadmoćno. Vjerujete da živite boljim životom od onih kojima sudite. Prisilno provođenje pravila, osobito u iščitavanju suptilnijih postavki poput odgovornosti i očekivanja - i sve to u jalovom pokušaju da se iz nesigurnost stvori sigurnost. A za razliku od onog što ti možda pretpostavljaš, ja volim neizvjesnost. Pravila ne donose slobodu; ona imaju samo moć optužbe."
Young: "Koliba"
09.02.2010. (16:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marekojajesretna
Bog vina nikad nije pravi izlaz. Zapravo suprotno, on je ulaz u nešto još gore. Ali je definitivno dobro imati svoje 'ja', i prihvaćam tvoje stavove kao nešto logično.
09.02.2010. (19:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
mislim da ne postoji "ili - ili" kako Hesse govori. ništa na ovome svijetu nije izbor između samo dvije i to oprečne stvari kako je on ovdje predstavio. postoji uvijek mnogo izbora, pitanje je samo kakvu odluku donosimo u kojem trenutku. mnogi čak misle da je dovoljno donijeti jednu odluku za cijeli život. teško. zapravo svakoga puta kada moramo donositi neku odluku, pa makar ona samo potvrđivala neku koju smo donijeli ranije u istoj ili sličnoj situaciji, mi biramo između mnogo drugih mogućnosti. to ne znači da možda nećemo ponovo donijeti istu odluku. mnogi čine upravo to, najčešće ponavljajući iste greške i ne učeći ništa. nekada donosimo odluku da učinimo nešto za vanjski svijet, ali je ta odluka zapravo proizašla iz nas i zbog nas, takvih kakvi jesmo, i to zato što funkcionira za nas, pa bi se onda i ona kao takva mogla sagledavati kao izraz egoizma kako to H. naziva. naša egzistencija u svijetu je zapravo samo način na koji ćemo se odnositi prema onome na što nailazimo. zato je taj vanjski svijet u stvari posljedica odluka koje su pojedinci donosili, a istovremeno su pojedinci bili to što jesu zbog takvoga svijeta. nismo mi odvojeni od svijeta da bismo mogli živjeti izolirano, zasebno i onda nešto kao stvarati. ni Hesse ne bi ništa stvorio da nije bilo tog vanjskog svijeta prema kojem se određivao i koji je bio određen upravo njegovim sudjelovanjem, a ne njegovom izolacijom. ovo nije kritika njegovih djela, već jedno drugo viđenje onoga što je on rekao o sebi.
09.02.2010. (22:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
vanjski dio našeg svijeta ovisi o tome kako se odnosimo prema sebi. ako je većini grupe bitnija ambalaža od sadržaja, svijet postaje tek forma. dakle, loše situacije su refleksija našeg odnosa sa samima sobom. barem tako mislim.
10.02.2010. (08:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@1977 godina
Tužno mi je ovo što si napisala i opisala. Ako ova godina u tvom nicku znači označava tvoju godinu rođenja, onda mi je to dvostruko tužno. Ali, nije mi neshvatljivo.
Moguće je, svakako, a i događa se na svakom koraku i mnogim ljudima, da je pritisak izvana toliko velik da izgleda kao da mu je nemoguće pobjeći ili ga barem umanjiti na neku prihvatljiviju mjeru. Takav slučaj je kod tebe. Ipak, ne mogu se oteti dojmu (iako te ne poznajem) kako si ti vrlo svjesna i one druge strane, unutarnje, i da je potreba za njom kod tebe vrlo jasna. Samo, okolnosti ne dozvoljavaju da se izrazi. Nije toliko neobičan ni tvoj pesimizam koji je očito posljedica tolikog vanjskog pritiska. Nada za promjenom uvijek postoji, čak i kada izgleda da nade nema.
@semper
A za razliku od onog što ti možda pretpostavljaš, ja volim neizvjesnost.
E vidiš, ovo mi se sviđa.
@nisam ja odavde
istina je da ne postoji ili-ili. Postoji cijeli niz pitanja koja ovisno o trenutku mogu imati sasvim drukčije odgovore. Ja mislim da je Hesse ovdje (a odlomak je odgovor na pismo koje mu je netko poslao) htio naglasiti što je za njega u životu primarno, a to je unutarnji svijet i odgovor na poticaje koji dolaze iznutra. Iako je poticaj iznutra, on može zahtjevati i vanjsko djelovanje, često. Ja sam njegov stav shvatio kao njegovo jasno određenje prema tome da li slušati sebe ili slušati bilo koga izvana. On kaže da mu je prirodno i potrebno (i neophodno) slušati sebe i živjeti iz sebe. Samo na taj način se može (barem u određenoj mjeri) uskladiti i sa potrebama vanjskog. Ako bi se ravnao prema zahtjevima iz vana, izgubio bi sebe. Unutarnji svijet je primaran, a vanjski se nadovezuje na njega. To je moje viđenje.
@primakka
dakle, kad pogledamo oko sebe, jasno nam je da u svijetu u kojem živimo ambalaža je bitnija od sadržaja, a forma je podignuta na nivo obožavanja. TBF-ovci su napravili odličnu pjesmu na tu temu - ŠARENI ARTIKAL.
10.02.2010. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@Mare koja je sretna
Bog vina nije izlaz, znao je to i Hesse, sigurno. Ipak, ponekad stvari nisu posložene onako kako bi htjeli, pa i traženje izlaza na krivim vratima postaje mogućnost. Kriva mogućnost, to i ja mislim. Isto kao i droga i cijeli niz drugih krivih i pogubnih pokušaja traženja izlaza. Oni ne rješavaju problem, naravno, samo ga povećavaju.
10.02.2010. (10:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
da, slažem se s tvojim viđenjem u ovom segmentu koji si naveo. jedino mislim da i kad odlučiš da ti je unutarnji svijet primaran, da slušap i živiš sebe, moraš biti svjestan da taj unutarnji svijet i sve što si ti je zapravo odgovor na vanjski svijet. ne bi postojali bez vanjskog svijeta. nešto poput, svijet je pitanje na koje svatko od nas odgovara onim što jest ili postaje. hoću reći da je unutarnji i vanjski svijet isprepleten. i to čvrsto. odvojenost je samo privid koji je neophodan da bismo mogli egzistirati i promišljati, ali čak su i naša promišljanja određena tim vanjskim svijetom u kombinaciji s našom unutarnjom senzibilnošću, našim unutarnjim "ja". to je moje viđenje :o)
10.02.2010. (14:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@bookmarkerica
točno tako.
12.02.2010. (08:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
ovo što hesse kaže vrlo je primjenjivo u našim životima.
svi imamo svoj unutarnji svijet, bez obzira što gledajući se među sobom, ne vidimo našu unutrašnjost, ne ogleda nam se na crtama lica.
razlika je u odnosu koji imamo između sebe i svijeta. o pitanjima koja si postavljamo i mjestima gdje tražimo odgovore, postavljamo li uopće pitanja.
prihvaćamo li izvanjsko kao naš jedini razlog za život, grabimo li raznorazne igračke za zadovoljavanje onog površnog u nama i time mislimo da naš život dobiva na vrijednosti ili nam je potrebna unutarnja potraga da bi živjeli i saznali zašto smo uopće ovdje, na svijetu.
tema za podsjećanje, ako smo zaboravili.
13.02.2010. (07:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@izvorni život: Unutarnji svijet je primaran, a vanjski se nadovezuje na njega. To je moje viđenje.
Slažem se.... a nakon toga se nadovezuje misao bookmarkerice: Mogu raditi za nekog poslodavca, a da ipak osjećam da sve što radim (i kako radim) - radim samo za sebe i zbog sebe. Vlastitoj duši dugujem stalno učenje, koje dobivam na svakom koraku - u socijalnim kontaktima, u interakciji s drugim (svakakvim) ljudima, u samoći, u radu...
I to je to. To nije sebičnost! Samo onaj tko na taj način spaja oba svijeta borac je za opće dobro... jer svijet nema prave koristi od onih koji su zapustili svoj unutarnji svijet.... takvi su tek roboti, masa... kojom se manipulira... a svijet pokreću ljudi koji su kreativni, osvješćeni i koji će činiti dobro radi toga da ne zaprljaju svoj unutarnji svijet.
13.02.2010. (21:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...