Komentari

alenzoric.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Đus

    definitivno nas ima, sve više.
    no nažalost, i nama treba (pre)dugo da neke stvari shvatimo.
    a nakon toga još duže da se organiziramo.
    ali doći će i to kad nas se stjera u kut.
    uskoro...

    avatar

    14.02.2010. (13:29)    -   -   -   -  

  • Para(ne)normalan!

    Ja sam početkom 9. mj. pisao postove (vidi 9.mj. u povijesti na blogu) da se priključimo masovnim prosvjedima jer nas vlada u svojoj gluposti i bahatosti vodi u propast, sada neće da priznaju prema posljednjim pokazateljima da su pogriješili!
    Tada me je jedan bloger koji na blog.hr glumi velikog znanstvenika i skeptika tako što vrijeđa one koji drugačije misle nazvao "vrstom" koja vrišti po portalu i blogovima! Toliko o svijesti, sada je 300000 sa tendencijom rasta, u biti harač treba omogućiti novac onima čije su glasove kradezeovci kupili i koji su ih doveli na vlast, a to su kojekakvi lažni invalidi rata i ostali šljam koji se skrivao za vrijeme rata, a kada su se dijelile benificije onda su platili doktoru da napiše da je invalid, samo kada bi se tu napravila revizija država bi uštedila milijarde pa zatim ih treba natjerati da vrate te novce kada se vrate iz Lepoglave gdje bi izrađivali šarke za državni proračun.
    Svi stručnjaci, kapitalisti i sindikati su bili protiv tih tzv. po njima kriznih mjera koje u biti uništavaju gospodarstvo i povečavaju inozemni dug, a ti famozni zakoni tržišta jednostavno ne postoje i treba uvesti strogu kontrolu jer na tim tzv. zakonima međunarodni makrolopovi love u mutnom i postaju još bogatiji!
    Baš razmišljam da ova država ima izlaz, a to je obrazovanje, jer zemlje poput Albanije će platiti naše stručnjake iz Končara da im srede struju. Nažalost naša vlada ne podupire obrazovanje jer neobrazovani pretežno ne rade zbog manjka kvalifikacija, imaju čopor djece i dobivaju dječiji, a čovjek koji je obrazovan i ima dobar posao prema svojim zaslugama jer dok su se drugi provodili, noći je proveo sjedeći pred knjigom biva u startu osuđen.
    Ako primanja pojednica prelaze dopušteni iznos nemaš pravo na ostvarivanje dječijeg doplatka, to je bar pola mjesečnog troška pelena ili cipelice koje su ponekad skuplje od onih za odrasle što je dodatna pljačka.
    Općenito nemaš ona socijalna prava koja u onom sistemu su se ostvarivala samo bitkom, npr. djeca su dječiji dobivala do punoljenosti bez obzira na ekonomski status.
    Znam mnoge roditelje čija djeca žive na rubu egzistencije jer oni spiskaju dječiji na cigerete dok im djeca hodaju poderana i u ljetnim cipelicama na snijegu!
    Pozdrav!

    avatar

    14.02.2010. (16:34)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @Đus

    ti dobro znaš, kroz tvoje osobno iskustvo, kako se pokušaji da se stvari promijene i podignu na novi nivo najčešće pretvore u borbe s vjetrenjačama. Birokracija u kombinaciji s općom tupošću i slabim razmjevanjem i mlakom voljom za razumjevanjem problema najveća su prepreka razvoju društva. Ja sam optimista što se tiče mogućnosti promjena na razini pojedinaca i manjih grupa, ali još uvijek sam pesimističan za mogućnost stvaranja širih promjena. Dapače, promjene na nivou društva idu čak u negativnom smjeru, a ne da postoji naznaka za nekim pozitivnom pomakom. Društvo napreduje solidnom brzinom, samo u krivom smjeru. Žalosno.

    @para(ne)normalan

    moj odgovor na tvoj komentar mogle bi biti ove zadnje tri rečenice koje sam napisao gore Đusu.
    Što se tiče obrazovanja: da li bi ono moglo biti izlaz iz problema države? Teoretski da, praktično ne. Državu obrazovanje ne zanima u nekom bitnom, sadržajnom, smislenom smislu. Ono obrazovanje koje zanima državu, mene ne zanima ni najmanje. Državni birokrati koji se bave obrazovanjem (iz ministarstva obrazovanja i ostali) ponašaju se kao birokrati i jesu birokrati. A od birokrata ne očekujem neku kreativnost. Oni su slični računovođama, bave se statistikama i brojkama. A obrazovanje nisu ni statistitke ni brojke, nego ljudi i njihov razvoj. Nada je jedino u otvaranju alternativnih škola.

    avatar

    15.02.2010. (10:47)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Znaš, kada čitam tvoje postove i još nekolicine pametnih mladih ljudi onda povjerujem da ima nade, iako je sve to kap u moru u odnosu na stvarnost. Sebe smatram sanjarom koji se vremenom slomio i osim u svojoj nutrini i nekakvoj mikrosferi sve ostalo mi postaje strano ili čak svejedno.

    avatar

    15.02.2010. (10:58)    -   -   -   -  

  • Dubinama sebe

    pozdrav iz dubine:))

    avatar

    18.02.2010. (00:24)    -   -   -   -  

  • Semiramida

    Fascinantno mi je kako ti cijeli život govore - moraš ovo, moraš ono... I ti se zbog svega toga osjećaš pod pritiskom i zatočen u premalom kavezu. Onda sam se jednog dana probudila i shvatila: 'Čekaj malo, ne moram ja ništa.' Naravno nakon toga su stvari postale mnogo jednostavnije, jer radim samo ono što želim i što mislim da je dobro za mene.

    Odličan primjer je upis na fax. Jako dugo sam osjećala da je biologija ono što me uistinu zanima i da je to ono što želim, međutim glavni problem je to što je cijelo to područje neprofitno, a pitanja koja su mi postavljali i još uvijek postavljaju svi oko mene su: a što ćeš raditi, hoćeš li imati posla, a što biolozi rade (!), bla bla...

    A ja ljudima kao da ne mogu objasnit (pokušavala sam, ali oni ne žele čuti, pa sam odustala), da studiram to, zato što osjećam da je to za mene, zato šte me briga za novce i sve ostale gluposti koje ideu sa tim, da je meni moja sreća najvažnija (ma koliko to sebično zvučalo, ali bez imalo licemjerja) i da ja naprosto znam da će sve biti u redu poslije i da se neću i ne želim uzrujavati oko nećega što se bude ili ne bude događalo u budućnosti (pogotovo zato jer znam da će sve bit ok).

    Starci su donekle shvatili što im pokušavam reći i uža obitelj skupa sa najbliskijim prijateljima, a za ostatak me briga...

    A kao suprotnost spomenula bih svoju dobru prijateljicu, koja studira farmaciju, a motivi za upis su joj bili: velika plaća, siguran posao... I sada je nesretna zato što studira ubitačno težak fax, poslije će raditi intelektualno potpuno neizazovan posao (sama kaže da će jedina razlika između nje i tete u Konzumu biti to što će ona imat bijelu kutu, a ova tamo ima crvenu), dakle bit će obična prodavačica (ne kažem time da je taj posao loš ili ne častan, nego za nju je nedovoljno izazovan, razumiješ što želim reći :). I nesretna je zadnje 4 godine. A kao posljedica svega je to da će nakon ovog faxa, kada se zaposli, upisati još jedan fax, tj. ono što je željela. Mogla si je skratiti puno muke, ali eto naučila je na teži način...

    I zato, mislim da je bitno slušati sebe, onaj unutarnji glasić koji je uvijek, ali baš uvijek prisutan, samo što ga mnogi ignoriraju, jer naposlijetku - mi sami najbolje znamo što je najbolje za nas. Zar ne? :)

    avatar

    18.02.2010. (04:39)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @dubinama sebe

    oooo, dugo te nije bilo. Zimski san je gotov? Proljeće se osjeti? :)

    @semiramida

    sve si napisala točno po mom guštu. Tako mlada osoba, a tako neobično zreli pogledi.
    Ja se ponekad sjetim jedne priče koju je u nekoj knjizi ispričao V.Frankl, a ima veze i s ovim odabirima (tvojim odabirom i odabirom tvoje prijateljice). Možemo slušati druge ili slušati sebe, uvijek je jedno ili drugo u igri. Ne vidim na koji način bi slušanje drugih moglo biti dobro za nas. To čak i zvuči glupo i besmisleno. No, vratimo se Franklovoj priči: u vezi teme traženja osobnog puta i sreće on je dao dva primjera, vezano uz njegovu struku (lječničku). Jedan liječnik npr. može težiti tome da bude ugledan liječnik u uglednoj gradskoj bolnici i sve što već ide uz to (dobro ime, ugled, priznanje, zarada itd...) iako mu taj posao možda i nije san snova ( hrpa ljudi, pacijenata, gužva itd). Drugi liječnik između opcije rada u gradu ili u malom mjestu odabire malo mjesto. Zna da tamo neće ostvariti gotovo ništa od vanjskog uspjeha, sjaja, priznanja... ali, uvijek mu je bila želja raditi u malom mjestu, u kojem poznaje ljude, u jednom intimnom okruženju, u kojem je s medicinske strane na usluzi svima. Prvi liječnik je slušao glas "naroda", drugi je slušao svoj glas. Naravno, i tebi i meni je ovaj drugi bliži po shvaćanjima. Tvojoj prijateljici i mnogim drugima je to apstraktno. Njihov problem.

    avatar

    18.02.2010. (08:07)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Nietzsche kliče: "Čovjek koji ne želi pripadati masi treba samo prestati biti lagodan spram sebe. Neka slijedi svoju savjest, koja mu dovikuje: 'Budi svoj! Nisi sve ono što sad činiš, misliš, priželjkuješ'." Okruženje kojem pripadamo određuje našu pripadnost stavljajući nas u Prokrustov krevet. Što može osakaćeni pojedinac, nego žaliti za svojim odrezotinama? No, i čovjek kojemu odsijeku prst, još dugo osjećat će damare njegove prisutnosti. A što je tek s duhom? Njegovi nijemi krikovi bit će grlatiji. Doći će vrijeme kada će se ljudi po krikovima prepoznavati.

    avatar

    18.02.2010. (10:13)    -   -   -   -  

  • pjesma maslina i loza

    Mogu li?
    Da bismo izišli iz Žrvnja, pokušajmo živjeti s pravim
    žrvnjem, u nekom selu, npr.
    Imati svoju njivu, orati, sijati, znojiti se na iskonski
    način, žeti, mljeti svoje žito u svojem žrvnju...
    Ostvarivo???

    A onda, kad pomislite da ste počeli živjeti bolje, vedrije
    i sigurnije, pronađe vas Žrvanj, i to jednostavno, brzo i učinkovito,
    i stavi vas (nas) mljeti...

    Nijedan sustav ne misli na zadovoljstvo nas pojedinaca,
    već na sreću svojih službenika.
    Zapisao sam nedavno:
    OD NARODA SE MASNO ŽIVI.

    Ima li koji kutak gdje se možemo skriti od ŽRVNJA?
    Na ovoj Zemlji NE!!!
    Zanimljiva tema i zanimljivo vaše razmišljanje!

    avatar

    18.02.2010. (11:01)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @pjesma maslina...

    Mogu li?

    Može, može, kako ne, dapače. :)

    Je li situacija baš toliko bezizlazna da nema kutka na ovoj zemlji gdje se može izbjeći žrvnju?
    Tko bi ga znao. Što se sistema tiče, on sigurno ima svoje ciljeve a osobna sreća i rast pojedinaca su mu tamo negdje među zadnjim rupama na svirali (ako i tamo). A opet, nije ni sistem baš toliko pametan i temeljit kako se čini. Ima li nade za alternative i osobne puteve? Ja se toplo nadam i vjerujem da ima. Nije to lako ostvariti, to bez daljnjeg. Treba pokušavati, tražiti načine. Bez toga je nemoguće. Samo po sebi se neće dogoditi ništa, nikome. I sve ideje su dobrodošle.

    avatar

    18.02.2010. (13:40)    -   -   -   -  

  • Neverin

    društvo nas nastoji zadržati pošto poto u Platonovoj pećini sa iskrivljenim smislom o stvarnosti ali koja nama pari istinita jer je jedina za koju znamo. Međutim svo zlo se događa baš zato jer su ljudi isfrustrirani nesvjesno tom kontrolom koja im neda da budu ono što jesu i zato ispoljavaju na drugima ono što im smeta kod sebe jer to ne smiju biti..

    avatar

    19.02.2010. (13:45)    -   -   -   -  

  • jesmoinismo

    žrvanj je život. on je takav i ne može nego nas uhvatiti i mljeti dok nas ne samelje.
    samo da to što nas melje ne uništi ono vrijedno i veliko u ljudskom biću; njegovu misao, svijest, i savjest.
    poticajan post kao i uvijek.

    avatar

    20.02.2010. (13:07)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Kako se stvara, čuva i njeguje žrvanj koji lomi kosti, možeš provjeriti na Mosorovoj novoj temi.

    @jesmo ili nismo, žrvanj nije život... nego je nepravedan sustav! Život je čarolija... život je rješavanja problema... život je niz osobnih izbora. Život ne uništava... nego stvara.... jer život je život! A sva ponašanja koja ne veličaju život su žrvanj koji uništava pojedinca i društvo u cjelini.

    avatar

    21.02.2010. (10:12)    -   -   -   -  

  • jesmoinismo

    @ma jedan svijet, to je samo drugi način gledanja, drugi pogled. govorimo o istom.
    svi, i@zvorni život, i svi drugi koji dolaze ovdje; znači svjesni su tog nepravednog sustava koji nas guši, ipak su unutar njega, malo tko nije bar u nekom segmentu svog života.
    može nas uništiti ali i ne mora.
    pa o tome govori izvorni iz posta u post, zato ga i čitamo, ne?
    poz

    avatar

    21.02.2010. (11:52)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @ima jedan svijet,
    @jesmo i nismo

    meni se čini da vi govorite o istim stvarima. Život je čarolija, je suočavanje sa sobom i životom u širem smislu, je niz izbora itd... Ipak, ovdje je riječ o tome kako smo mi ( i vas dvije i ja, i mnogi drugi) svjesni toga kako sistem je žrvanj. Dakle, ne život sam po sebi. Nego sistem koji su ljudi stvorili i u kojem svi mi živimo. Sistem je problem, a na nama je da na njega tražimo rješenje koje smatramo najadekvatnijim za sebe (i druge koji to žele), unutar kojeg se osjećamo najbolje što možemo, živimo onako kako znamo da trebamo. Nesklad između onoga u nama i onome što je čovjek stvorio i proglasio sistemom života, to je problem, i izazov za svakoga. Možemo se utopiti usred te ljudske tvorevine ili možemo pokušavati i pokušavati pronaći svoj održivi put.

    avatar

    21.02.2010. (18:39)    -   -   -   -  

  • life is life

    Žrvanj (trenutačni sistem) je okvir...kulisa u kojoj smo se zatekli izražavati sebe u ovom životu. Zapravo i mi (svi) smo ga stvorili i izabrali svojim pristajanjem na pravila te igre. Svatko od nas igra svoju ulogu na toj pozornici - jedni se bune i aktivno, a najčešće pasivno žele ili pokušavaju ostvariti neke promjene , drugi slijepo slijede sve što im je nametnuto , treći koriste blagodati sistema za sebe ...četvrti svjesno izgrađuju, testiraju i izražavaju sebe u datim okolnostima shvaćajući da su one onakve kakve jesu, ni dobre ni loše, a mi im pridajemo epitete shodno našoj točki gledanja. Svatko ponaosob ovisno o svojoj duhovno evolucijskoj razini.

    avatar

    22.02.2010. (09:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...