What are you tryin' to overpower me with, the doctrine or the gun?
My back is already to the wall, where can I run?
Dylan
Što je indoktrinacija? Ja bih ju jednostavno opisao kao nametanje određene doktrine, određenog pogleda na svijet koji se nastoji usaditi određenoj grupi ljudi. Dominantna doktrina današnjeg svijeta je neoliberalni kapitalizam, zamaskiran u odijelo zvano demokracija.
Gore spomenuti kapitalizam sijamski je blizanac ideje potrošačkog društva. Oni su nerazdvojni. Oni su doktrina. Ta doktrina nastoji se uliti u mozgove ljudi, od njihovih malih nogu. Cijeli sustav je usmjeren i ograniziran na način da se ta doktrina usvoji i da se živi.
Indoktrinacija ostvaruje svoj vrhunski uspjeh u onoj svojoj fazi u kojoj ju se više i ne propituje, u fazi u kojoj ju se progutalo, gotovo bez pogovora, u fazi kada ju se uzima zdravo za gotovo, kao nešto "prirodno", što je oduvijek tu.
Koliko li je neslobode u današnjem čovjeku. Na koliko načina ga se ograničava. Podmuklo. Protiv njegove prirode, protiv njegove potrebe da živi produktivno, kreativno, protiv potrebe da istražuje, da se pita, da saznaje, spoznaje (sebe, druge, Život, svoje mjesto u svemu tome, svoj način da doprinese).
Poslovica kaže da se željezo kuje dok je vruće.
Ljude se najbolje može prilagoditi potrebama sustava i odvući ih od njihovih prirođenih potreba tako da ih se počne kovati dok su još djeca. Od skroz malih nogu. Školski sustav tu odrađuje fenomenalnu zadaću. On djecu priprema za njihov daljni život u kojem će biti ništa više nego poslušnici sustava u cjelini.
Koja je prva asocijacija koja vam pada na pamet kad pomislite na školu, školstvo, učenje?
Meni - disciplina. Jedna bolesna, neprirodna, za djecu štetna - disciplina, ograničavanje, guranje u kavez, privikavanje na kavez i uvjeravanje kako je taj kavez najnormalnija stvar i kako drukčije ne može. To je poruka koju možete čuti sa svih strana, na izgovoren ili neizgovoren način.
Ako stavimo na stranu način podučavanja u školi (koji nema veze sa podučavanjem), i uzmemo u obzir tek kruta pravila kojoj su djeca podvrgnuta, nelogični zahtjev za disciplinom i svim ostalim, teško se oteti dojmu kako su takva pravila smišljena da bi koristila jednom višem cilju, a taj cilj je zatupljivanje djece kako bi ih se pripremilo za takozvani svijet rada.
Onaj tko se kroz cijeli niz godina navikao sjediti u klupi, slušati ono što ga ne zanima, izvršavati zadatke koje ne želi... samo takav čovjek može pristati da svoj radni i životni vijek provede radeći stvari koje ne želi, radeći za "poslodavca" (ma recimo slobodno robovlasnika, jer sustav u kojem se nalazimo je u punom smislu riječi moderno ropstvo), živeći rutinizirano, uz cijeli niz ograničenja i besmislica. Škola je izvrsna priprema za "svijet rada" i sličnost između funkcioniranja škole sa funkcinoranjem poslovnog svijeta jednostavno bode oči.
Poslodavac ( u daljnjem tekstu: robovlasnik) želi poslušne radnike ( u daljnjem tekstu: robove). On želi roba koji je meka glina, koju se lako mjesi, koji sluša, koji se ne buni, ne prigovara. Zahvaljujući silnoj sustavnoj idoktrinaciji na svim razinama, zahvaljujući indoktrinaciji kroz škole, on takvog roba i dobiva.
Što je rob? Jednostavno rečeno, rob je neslobodno biće.
Je li "radnik" slobodan? Nije, ni izdaleka. Njega, dakle, možemo bez pretjerivanja zvati robom, jer on to je. Rob je roba. On je na tržištu rada. Rob se prodaje onome tko plati. Ako se ne uspije prodati, umire od gladi. Tako funkcinora naš sistem.
Cijela ta priča o sistemu, načinu na koji funkcionira i na što svodi čovjeka, mučna je. Ima li alternative?
Ima, iako su rijetke. Zanimljivo se zapitati sljedeće: kako to da je sustav uz silnu energiju koju neprestano ulaže u indoktrinaciju i zatupljivanje ipak podbacio, jer očito da nije uspio baš sve i svakoga zatupiti svojim pričama?
Odgovor je ovaj: uvijek su postojali i uvijek će postojati ljudi u kojima načela prirode, načela Života, u kojima ljepota istine o tome što oni jesu i što mogu, o tome što je čovjek i što on može žive vječno.
Zraka svjetlosti uvijek se nekako probije, uvijek nađe put, čak i kad je najoblačnije, kad su oblaci gusti, tamni, opasno prijeteći.
Takva zraka svjetlosti su i alternativne, istinski demokratske škole koje postoje razasute po cijelom svijetu. One funkcioniraju na drukčiji način. Ljudskiji, prirodniji, ležerniji, smisleniji. One uzimaju u obzir prirodu djeteta (i to ne tek deklarativno) i tu prirodu, kao i unutrašnju potrebu djeteta za razvojem, za otkrivanjem talenata, razvijanjem talenata, stavljaju na pijedestal. Nema ništa važnije od interesa djeteta da se razvija u skladu sa onim što je. Nema ništa važnije od unutrašnjeg osnaživanja djeteta, stjecanja samopouzdanja, učenja u skladu s interesima i skonostima, učenja slobode...postajanja slobodnim. Ovakva škola djeluje kao apstrakcija, kao da ne može ni postojati tako nešto, zar ne.
Ali, one ipak postoje. Nema ih puno, ali postoje. I "proizvode" sretnu djecu, ne frustriranu.
Udruga "Slobodna škola" (njihove stranice posjetite ovdje ,) radi na ideji otvaranja prve takve škole u Hrvatskoj. Ne bi li bilo lijepo i negdje u našem susjedstvu imati rasadnike sretne djece, slobodne, koja će se razviti u sretne, slobodne ljude i kao takvi postati temelj za nadu u isto takvu sretnu, slobodnu budućnost sljedećih generacija?
Video o demokratskom obrazovanju (vrlo zanimljiv):
Man thinks 'cause he rules the earth he can do with it as he please
And if things don't change soon, he will.
Oh, man has invented his doom,
First step was touching the moon.
***
Now, they take him and they teach him and they groom him for life
And they set him on a path where he's bound to get ill,
Then they bury him with stars,
Sell his body like they do used cars.
***
All he believes are his eyes
And his eyes, they just tell him lies.
Post je objavljen 02.02.2010. u 12:00 sati.