"Put života je prekrasan. On se ostvaruje ostavljanjem." R.W.Emerson
Ovdje je važno, za početak, naglasiti da se pod "ostavljanjem" ne misli na ostavljanje nasljedstva ili tako nečeg. U smislu da bi ostvarenje puta života bilo postignuto na način da čovjek cijeli život "stvara", vuče, zarađuje, gomila pa da onda njegov život poprima značenje kroz nasljedstvo koje je ostavio onima iza njega. Ne. O sasvim drugoj vrsti "ostavljanja" se radi. Ovdje je donekle problem i u prijevodu (koliko toga je tek izgubljeno u silnim prijevodima biblijskih i drugih tekstova. Koliko značenja je promjenjeno krivim prijevodima, što slučajno - zbog neznanja, što namjerno - zbog manipulacije). U originalu je smisao jasniji (tu rečenicu trenutno nikako da nađem u Emersonovim djelima, a solidno sam ih pročešljao u potrazi za tom jednom jedinom rečenicom; očito ne dovoljno .).
Smisao je ovaj:
Put života je prekrasan, on se ostvaruje napuštanjem. On se ostvaruje potpunim bivanjem u svakom trenutku i napuštanjem svakog trenutka kako bismo ušli u novi trenutak. On se ostvaruje tako da ne teglimo nepotrebno događaje iz našeg života, da se ne vezujemo nepotrebno za sve što nam se događa, nego da ostavljamo, napuštamo svaki trenutak čim on završi. Put života je prekrasan kada ga prolazimo neopterećeni, lagani, kada ne gomilamo život, već ga živimo potpuno, bez ostatka, bez taloga. Put života je prekrasan kada kroz život idemo sa što je manje moguće prtljage - i one fizičke, a još više - one mentalne, psihološke. Put života je čaroban (čak i onda kada je težak) kada ga živimo s razine vječnog sada.
I paradoksalno, taj naputak o življenju života u jednom jedinom trenutku koji postoji - sadašnjem i na najbolji način koji postoji - nevezivanjem, nije ni malo lagan za mnoge ljude. To čak može djelovati kao nemoguća i neizvediva misija. A opet, nema ništa što bi bilo prirodnije od toga - živjeti sada, iz trena u tren, neopterećeno, lagano i brutalno prisutno. Ako to želimo i ako svoju pažnju poklanjamo životu samom, u svakom trenu, onda ćemo se malo po malo prebacivati u življenje u trenutku i odbacivati življenje u prošlosti/sadašnjosti (tim opakim iluzijama).
Dodatak, 2.4.2010.:
Emersonova rečenica u originalu glasi:
"The way of life is wonderful; it is by abandonment."
|
