25.12.2008., četvrtak
Trošim, dakle jesam
To je osnovni moto i parola modernog čovjeka. Trošenje i konzumerizam su danas smisao postojanja gotovo svakome. Život se vrti oko potrošnje. Radi se da bi se trošilo. Živi se da bi se trošilo. Moram imati samo još tu i tu stvar da bih bio sretan, ispunjen, zadovoljan. Do ponekih stvari je potrebno (ili barem zgodno) doći. Oko nekih se vrijedi potruditi. Ali upasti u zamku mentalnog mehanizma da je svrha života imanje i trošenje najobičnija je ludost.
Trošim, dakle nisam.
|
- 09:34 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
09.12.2008., utorak
Sjaj i bijeda celebrityja
Zamislite čovjeka današnjice koji se nekim čudom uspije otrgnuti raljama društva i gluposti koje ono daje svojim članovima i gledati ovaj svijet sa strane, s distance.
Ne znam da li možete zamisliti takvog čovjeka koji bi uspio živjeti u ovom svijetu, a opet - biti izvan njega, ali barem probajte.
Teško ga je i zamisliti zbog jednostavne i gotovo banalne činjenice (iako teško shvatljive) da smo svi mi duboko uvučeni u tu patetičnu igru koju nam nameće društvo, korporacije gladne profita, mediji gladni profita, političari gladni profita, ugleda i moći, kao i mnogi drugi. Ljudi su toliko duboko u priči koju nam naša kultura priča, da rijetko (ili nikad) uspijevaju vidjeti dalje od nosa.
Dio te dosadne priče i tih dosadnih, besmislenih života koje ljudi žive su i celebrityji.
Što je to celebrity?
Heh, ako mene pitate - to je jedna od najvećih gluposti ikad smišljenih, ali pustimo sad mene. :-)
Celebrityja bi mogli definirati kao osobu koja je npr. svojim talentom (a često i bez ikakvog talenta) ili jednostavno nametljivošću, spretnošću, eventualno karizmom (pravom ili umjetnom) uspjela zainteresirati ljude i medije (teško je odrediti da li prije ljude ili medije; jeli prvo kokoš ili jaje, ne zna se ni u ovom slučaju) da detaljno prate njegov/njen život kao nešto od (navodno) velikog značaja za sve ostale ljude.
I tako su se imena nekih ljudi urezala u svijest čovječanstva. Neka imena su postala sveprisutna i daje im se prokleto velika pažnja, a bez ikakvog smislenog i realnog razloga. Daje im se pažnja, eto, tek toliko da bi obični ljudi bili u toku sa životima tih "velikana". Tako npr. u zadnje vrijeme teško može proći i jedan večernji dnevnik (ne samo privatnih televizija, koje su smeće od glave do pete, nego i tzv. javne televizije, koja je također povučena na to dno) a da se ne spomene npr. što to ima novo u životu super-bračnog-para-dobrotvora-posvojitelja-bezbrojne-djece Angeline Jolie i Brada Pita. Ta je informacija (uz još pokoju o nekoj gluposti iz života Toma Cruisea, Madonne ili bilo kog drugog iz tog kola) navodno od vitalne važnosti za sve nas ostale. Jednostavno ne bi bilo lako otići tu večer na spavanje ako se ne sazna kakav novi trač, kakav novi gaf ili bilo kakva besmislica vezana uz nekog od celebritiyja.
Ideja celebrityja već je davno prerasla gotovo bilo koju perverziju koju ljudski mozak može zamisliti.
Mediji, dakle, iz dana u dan serviraju razne "informacije" i pikanterije o tim poznatim ljudima, a ako neki dan nema ništa za navesti, tada će ih oni lako - izmisliti. Tako da celebrityji redovito imaju prilike čitati po novinama i gledati po televizijama s kim su se to u zadnje vrijeme vjenčali, od koga su se razveli, gdje su se napili, koga su pretukli itd., a da oni sami o tome nemaju pojma. Vjerojatno to nije jako ugodna situacija, ali to je "teret slave". Sami su to, uostalom, tražili, tako da njih u cijeloj priči ne treba žaliti. Oni su pobrali vrhnje i još uvijek ga beru na temelju toga što su "poznati".
Meni su u toj priči najčudniji tzv. mali ljudi, obični ljudi, ta bezlična masa koja s velikim zanimanjem prati živote nekih ljudi koje nisu nikada sreli, koje nikad neće ni sresti, ali eto, iz nekog razloga su im bitni.
Neki bi rekli kako su mediji krivi za sve i kako ljudima nameću sve te besmislene priče u svojim beskonačnim besmislenim prilozima, ali - to je obična glupost.
Svatko od nas ima pravo izbora pa tako i izbora da ne kupi časopis ili ne gleda prilog u kojem se opisuje najnoviji trač o nekom "poznatom". To su sitne priče o ljudima koji nisu bitni za naše živote i nikog normalnog one ne zanimaju previše.
U redu, jedna minimalna doza znatiželje je u cijeloj priči možda i (relativno) normalna. Ali, sve iznad toga je nepotrebno gubljenje vremena.
Nikakav celebrity nije bitan za moj život i ne zanimaju me nikakve pikanterije o nekome tko živi na Bevery Hillsu ili bilo kojem mjestu koje nam se čini mistično ili barem egzotično. Kao što ne želim jesti lošu hranu, ne želim ni da me se zatupljuje glupim, nepotrebnim informacijama.
Najviše od svega me zanima moj život, a onda životi ljudi koji su mi bliski, koji me okružuju, s kojima dolazim u stvarni kontakt (a ne imaginarni, kroz medije, časopise i slično). Ne želim da me se uvlači u priču o nekoj poznatoj osobi, jer ta osoba mi ne znači baš ništa i priča o njoj mi ne znači baš ništa.
Svaki čovjek koji želi živjeti autentično mora se rješiti svih tih nepotrebnih smetnji sa strane koje ga odvlače od njega samog, a dio te priče je i opsjednutost životima poznatih ljudi.
U redu je ako se prati rad nekog umjetnika (pisca, pjesnika, glazbenika) pa se iz tog praćenja dolazi do nečeg što obogaćuje i naš život. To je nešto drugo i nema veze s ovom pričom o celebrityjima. Ali, pratiti kako Angelina i Brad skakuću po svijetu sa svojim cirkusom, to je skroz blesavo i ni na koji način nam ne koristi. Samo zaglupljuje, zatupljuje.
Onaj tko želi živjeti život potpuno, mora postati kao čovjek s početka ove priče - mora postati više promatrač, a manje učesnik, a onda kada odluči biti aktivan i djelovati, njegovo djelovanje dolazi iz njega, ne iz vana. On živi izvorno, odnosno iz sebe. Ne traži uzore u prividima, oni (uzori) su u njemu. Zato mora biti sa strane. I gledati. Pa djelovati. Opet gledati... I tako unedogled igrati igru, ali onu u kojoj je on glavni glumac (kojeg, istina, nitko i ne prepoznaje kao takvog, ali to nije njegov problem; On uživa u predstavi i drugog cilja nema).
|
- 11:22 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
02.12.2008., utorak
Smisao postojanja
Ono što mene u životu zanima je sljedeće:
"Pravo na ljubav
Pravo na rađanje
Pravo da budem što hoću
Ako mogu
Jer nije to samo strast što ruši pred sobom
Barijere
Nego poplava." (Štulić)
A kada govorim o rađanju, onda mislim na sljedeće. Mislim da:
"... rađanje nije čin. Ono je proces. Cilj je života potpuno rađanje,
mada je njegova tragedija u tome što većina nas umire prije nego
što se tako rodi. Živjeti znači rađati se svakog trenutka.
Smrt nastupa kad prestane rađanje." (Erich Fromm)
I još malo gos'n Fromma o istoj temi:
"Blagostanje znači - roditi se potpuno, postati ono što čovjek potencijalno jest, posjedovati moć putpunog doživljavanja radosti i tuge ili, drukčije rečeno, probuditi se iz polusna u kojem prosječni čovjek provodi život i biti sasvim budan. Ako je blagostanje sve ovo, onda ono podrazumijeva i kreativnost, to jest, da ću reagirati i odgovarati na sebe samog, na druge i na sve što postoji kao pravi, totalni čovjek, koji jesam.
... Konačno, postići blagostanje znači napustiti svoje ja (ego), odreći se pohlepe, prestati s upinjanjem oko očuvanja i veličanja ega, ono znači Biti i sebe doživjeti u činu bivstvovanja, a ne kroz posjedovanje, škrtarenje, gramzljivost i korištenje.! (Fromm)
|
- 11:27 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
