izvorni život

Studeni 2017 (4)
Listopad 2017 (8)
Rujan 2017 (13)
Kolovoz 2017 (19)
Srpanj 2017 (11)
Lipanj 2017 (11)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (15)
Veljača 2017 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (8)
Veljača 2011 (12)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (5)

"Dan bez smijeha je izgubljen dan."
Charlie Chaplin







Ako imate što za reći putem maila, slobodno:
alen1zoric@gmail.com








































alen zorić blog













































Forum Level2






















09.12.2008., utorak

Sjaj i bijeda celebrityja


Zamislite čovjeka današnjice koji se nekim čudom uspije otrgnuti raljama društva i gluposti koje ono daje svojim članovima i gledati ovaj svijet sa strane, s distance.
Ne znam da li možete zamisliti takvog čovjeka koji bi uspio živjeti u ovom svijetu, a opet - biti izvan njega, ali barem probajte.
Teško ga je i zamisliti zbog jednostavne i gotovo banalne činjenice (iako teško shvatljive) da smo svi mi duboko uvučeni u tu patetičnu igru koju nam nameće društvo, korporacije gladne profita, mediji gladni profita, političari gladni profita, ugleda i moći, kao i mnogi drugi. Ljudi su toliko duboko u priči koju nam naša kultura priča, da rijetko (ili nikad) uspijevaju vidjeti dalje od nosa.

Dio te dosadne priče i tih dosadnih, besmislenih života koje ljudi žive su i celebrityji.

Što je to celebrity?
Heh, ako mene pitate - to je jedna od najvećih gluposti ikad smišljenih, ali pustimo sad mene. :-)
Celebrityja bi mogli definirati kao osobu koja je npr. svojim talentom (a često i bez ikakvog talenta) ili jednostavno nametljivošću, spretnošću, eventualno karizmom (pravom ili umjetnom) uspjela zainteresirati ljude i medije (teško je odrediti da li prije ljude ili medije; jeli prvo kokoš ili jaje, ne zna se ni u ovom slučaju) da detaljno prate njegov/njen život kao nešto od (navodno) velikog značaja za sve ostale ljude.
I tako su se imena nekih ljudi urezala u svijest čovječanstva. Neka imena su postala sveprisutna i daje im se prokleto velika pažnja, a bez ikakvog smislenog i realnog razloga. Daje im se pažnja, eto, tek toliko da bi obični ljudi bili u toku sa životima tih "velikana". Tako npr. u zadnje vrijeme teško može proći i jedan večernji dnevnik (ne samo privatnih televizija, koje su smeće od glave do pete, nego i tzv. javne televizije, koja je također povučena na to dno) a da se ne spomene npr. što to ima novo u životu super-bračnog-para-dobrotvora-posvojitelja-bezbrojne-djece Angeline Jolie i Brada Pita. Ta je informacija (uz još pokoju o nekoj gluposti iz života Toma Cruisea, Madonne ili bilo kog drugog iz tog kola) navodno od vitalne važnosti za sve nas ostale. Jednostavno ne bi bilo lako otići tu večer na spavanje ako se ne sazna kakav novi trač, kakav novi gaf ili bilo kakva besmislica vezana uz nekog od celebritiyja.

Ideja celebrityja već je davno prerasla gotovo bilo koju perverziju koju ljudski mozak može zamisliti.
Mediji, dakle, iz dana u dan serviraju razne "informacije" i pikanterije o tim poznatim ljudima, a ako neki dan nema ništa za navesti, tada će ih oni lako - izmisliti. Tako da celebrityji redovito imaju prilike čitati po novinama i gledati po televizijama s kim su se to u zadnje vrijeme vjenčali, od koga su se razveli, gdje su se napili, koga su pretukli itd., a da oni sami o tome nemaju pojma. Vjerojatno to nije jako ugodna situacija, ali to je "teret slave". Sami su to, uostalom, tražili, tako da njih u cijeloj priči ne treba žaliti. Oni su pobrali vrhnje i još uvijek ga beru na temelju toga što su "poznati".

Meni su u toj priči najčudniji tzv. mali ljudi, obični ljudi, ta bezlična masa koja s velikim zanimanjem prati živote nekih ljudi koje nisu nikada sreli, koje nikad neće ni sresti, ali eto, iz nekog razloga su im bitni.
Neki bi rekli kako su mediji krivi za sve i kako ljudima nameću sve te besmislene priče u svojim beskonačnim besmislenim prilozima, ali - to je obična glupost.
Svatko od nas ima pravo izbora pa tako i izbora da ne kupi časopis ili ne gleda prilog u kojem se opisuje najnoviji trač o nekom "poznatom". To su sitne priče o ljudima koji nisu bitni za naše živote i nikog normalnog one ne zanimaju previše.
U redu, jedna minimalna doza znatiželje je u cijeloj priči možda i (relativno) normalna. Ali, sve iznad toga je nepotrebno gubljenje vremena.
Nikakav celebrity nije bitan za moj život i ne zanimaju me nikakve pikanterije o nekome tko živi na Bevery Hillsu ili bilo kojem mjestu koje nam se čini mistično ili barem egzotično. Kao što ne želim jesti lošu hranu, ne želim ni da me se zatupljuje glupim, nepotrebnim informacijama.

Najviše od svega me zanima moj život, a onda životi ljudi koji su mi bliski, koji me okružuju, s kojima dolazim u stvarni kontakt (a ne imaginarni, kroz medije, časopise i slično). Ne želim da me se uvlači u priču o nekoj poznatoj osobi, jer ta osoba mi ne znači baš ništa i priča o njoj mi ne znači baš ništa.
Svaki čovjek koji želi živjeti autentično mora se rješiti svih tih nepotrebnih smetnji sa strane koje ga odvlače od njega samog, a dio te priče je i opsjednutost životima poznatih ljudi.
U redu je ako se prati rad nekog umjetnika (pisca, pjesnika, glazbenika) pa se iz tog praćenja dolazi do nečeg što obogaćuje i naš život. To je nešto drugo i nema veze s ovom pričom o celebrityjima. Ali, pratiti kako Angelina i Brad skakuću po svijetu sa svojim cirkusom, to je skroz blesavo i ni na koji način nam ne koristi. Samo zaglupljuje, zatupljuje.

Onaj tko želi živjeti život potpuno, mora postati kao čovjek s početka ove priče - mora postati više promatrač, a manje učesnik, a onda kada odluči biti aktivan i djelovati, njegovo djelovanje dolazi iz njega, ne iz vana. On živi izvorno, odnosno iz sebe. Ne traži uzore u prividima, oni (uzori) su u njemu. Zato mora biti sa strane. I gledati. Pa djelovati. Opet gledati... I tako unedogled igrati igru, ali onu u kojoj je on glavni glumac (kojeg, istina, nitko i ne prepoznaje kao takvog, ali to nije njegov problem; On uživa u predstavi i drugog cilja nema).

- 11:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #