To je osnovni moto i parola modernog čovjeka. Trošenje i konzumerizam su danas smisao postojanja gotovo svakome. Život se vrti oko potrošnje. Radi se da bi se trošilo. Živi se da bi se trošilo. Moram imati samo još tu i tu stvar da bih bio sretan, ispunjen, zadovoljan. Do ponekih stvari je potrebno (ili barem zgodno) doći. Oko nekih se vrijedi potruditi. Ali upasti u zamku mentalnog mehanizma da je svrha života imanje i trošenje najobičnija je ludost.
Trošim, dakle nisam.
Post je objavljen 25.12.2008. u 09:34 sati.