Walking with Satie

četvrtak, 27.01.2005.

Sun Electric

Snjegovi Kilimandjara su jedna od dosadnijih knjiga. Postoji nešto u izgovaranju riječi dosada. Postoji nešto u dosadi snijega- nešto što prikuje za istočnu stranu tijela pa nam ruke lete kako bi isprovociralo veliko narančasto u nama da sija- jer bez sjaja, bez svjetla nema brisanja prašine.

A s prašinom nema cvrčka.
Moje sunce je električno- eklektično.
Stvoreno od sinhroniziranih pokreta dosade i pretjerane akcije- ono je u sredini, svojevrsni sinkretizam buke i tišine, pustinje i prašume.
Sunce sada miruje- bar želi da ja tako vjerujem. Ali ja znam, iskustvo je golema mašinerija na strani vojskovođe tišine.

I igramo se tako ja i Sunce, Sunce i ja.Baletnim mislima pravimo piruete, spirale, tombule i izvjesnim, naizgled neprimjerenim smijehom, krećemo se- to je samo pitanje perspektive-krećemo se.
I miris lipe, miris jasmina daleke zemlje dok čekam u redu za hranu- hvata me božanska glad i topim se dok mramorna koža u crvenoj vodi gradira moje Sunce i sve je žuto, žuto žuto. Hlapljivo gutam pršinu, jedem zemlju, hodam bosa- i sunce je žutije nego ikad.

Tek sad sam otvorila oči.

Između nožnog palca i malog prsta skrilo se Sunce, kamenčić žute zemlje okamenio od čekanja i brzi pogledi naniže: imam te!

Jupiii jeee.





- 14:05 - Komentari (10) - Isprintaj - #
· Sun is shining over the rainbow, make you wanna move... (KGB 27.01.2005. 14:13)
· take sunshine smile ;) (black lady 27.01.2005. 14:23)
· ili se svijet kreće oko vas - ovisno o položaju promatrača u referentnom sustavu :)) božanska glad, mramorna koža... nisam čitao, ali sam glad gledao u kazalištu, opako bijaše. lijepo te vidjet popodne za promjenu :) (eviltwin 27.01.2005. 14:39)
· malo žuto sunce. (anspikbl 27.01.2005. 15:07)
· a meni je takva grijalica u kupaonici :))))) (random zen 27.01.2005. 15:10)
· btw, i ja se nadam vidit kinu prije nego je pozdere kapitalizam. ili ona njega :))))))) (random zen 27.01.2005. 15:12)
· nova podloga... a di je ona "tvoja" lipa slika..... (djevojka sa otoka 27.01.2005. 15:24)
· Iskustvo je golema masinerija... :-) ...Snjegovi Kilimandjara su i dosadan film, a opet imam zelju da ga (opet) pogledam... :-) (soft cell 27.01.2005. 15:30)
· (spasih joj komentare pomoću guglovog cachea. nazalost za tvoje je sad kasno, jer je cache osvježen kad si ih već izgubila) (eviltwin 27.01.2005. 15:40)
· Hoćemo nazad Satie!!! Znaš ti dobro koju Satie!:))) Nisam više snijeg:) Pusa (Kišobran 27.01.2005. 17:03)

srijeda, 26.01.2005.

crazy moon

Ponekad se pitam: vide li se pikseli moga srca toliko očito.
Zapravo: toliko su očiti da su neočiti.
Zapravo: kad se pitam- onda je odgovor zasigurno upravo onakav kakav ne želim.
Zapravo: što ja uopće želim?

I Zapravo: znam što želim već dobar niz godina, ali........sam prenedisciplinirana i previše sam se uvjerila u dogmu: da sve ima svoje i da sve dolazi u svoje vrijeme.
A Zapravo sam zaboravila: vrijeme ne postoji.


I takve je boje srce moje: tempera.

Boje: zapravo!

psssst!

WALK!

take a walk!




- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #
· zvuci dobro. i walk i tempera i vrijeme koje ne postoji. ajd ja cu natraske :) (golub 26.01.2005. 01:30)
· ajde više, bogareti! (medusa 26.01.2005. 01:34)
· time... (nemiri 26.01.2005. 01:58)
· evo sm te krenuo komentirat pa pustio Gibonnia pa me totalno bacio u trans :-) (Blogomdan 26.01.2005. 02:27)
· ne drži tebe mjesto, vidim...a vidim te među jedrima, kose izmiješane sa slanim zrakom, usana ispucanih, ali rastegnutih, očiju uprtih u vjetar, vila iznad pjene od valova (FreeShampooSample 26.01.2005. 08:08)
· ne postoji vrijeme, a odgovore ne zelimo cuti. potpisujem. (random zen 26.01.2005. 09:20)
· e da ... formula za vrijeme ??? (vatashi odori 26.01.2005. 10:06)
· ajme Satie, kako fenomenalan post...i mene proganja ista nediscipliniranost i ista dogma...a ovi pikseli srca...ajme, obožavam te! (soft cell 26.01.2005. 10:14)
· vrijeme možda i postoji, ali dogme ne postoje (eviltwin 26.01.2005. 10:16)
· razumijem...jer vjetar se vezat nemoze ;) (black lady 26.01.2005. 10:30)
· zarumenela si se :) (ivanka 26.01.2005. 18:30)
· kod tebe stalno nešto novo, ali ništa za stalno...sve u svoje vrijeme...ha...pozdrav (anci 26.01.2005. 19:23)
· Ne vidim,podizem rijeci i...nazirem:) Srce divlje golubice,kiss, my magic versus;) (Katya 26.01.2005. 20:08)
· nego, indijanku si nam maknula.. (eviltwin 26.01.2005. 20:40)
· novi dizajn? (elbereth 26.01.2005. 22:35)
· ja bez dogmi, eto, ne mogu ni guzicu obrisat, da prostiš', a vrijeme je da pođem tamo gdje i carevi idu sami. pa eto, zato imam pri ruci smotuljak mirišljavih troslojnih dogmi :))) (pooka 26.01.2005. 23:00)
· najteze je doznati sto zapravo zelis... kada ne znas, nista ne ide u pravom smijeru... (juliere 26.01.2005. 23:09)
· dobar blog, (afrika 26.01.2005. 23:42)
· ...možda i ne želiš odšetati? možda si se navikla? možda ti godi samo maštati o promjeni? (tuning & imagination 27.01.2005. 00:01)
· možda se krivo farbaš? dva dana nakon punog mjeseca...vrijeme, mislim, ne postoji! (NF 27.01.2005. 00:10)
· dobro je znati sto zelis, ali kako se pomaknuti s mjesta? (hudfakizelis 27.01.2005. 08:48)
· lijepo...jako lijepo...tako...izražajno...i. .. (idi pa vidi 27.01.2005. 09:40)
· take a walk with me.... (amorfia 27.01.2005. 12:33)
· jako dobro...kakve je boje tvoje srce....znam samo da je velikoooooooo....ogromno...... (tanja 27.01.2005. 12:40)

utorak, 25.01.2005.

i'm so blue

Ispijali smo pivu- borg- laganu- svijetlu-bili smo dio kolektiva, kolektirali smo dio sjećanja, parafrazirali ga, izobličavali, secirala, ironizirali, i vjerovail da se radi njih crvenimo- mi stojimo ovdje i izlažemo se.

Crtala sam ti po stolu, ravnu crtu, dijagonalu-koja dijeli mene od tebe, crtu koja čini da sam ja ja, ti ti i da nas dvoje nije jedno, ali je kolektiv.

Crtali smo prihvaćanje, podrazumijevanje, razbijanje čaša, držanje i podupiranje- jer to je ono što čini da prijatelji ostanu prijatelji i onda kad su kolektiv, i onda kad jedan hoće na sjever, a drugi na jug.

Kupujem kartu.
Seciram putokaze prokazivača puteva- instrumentalno.
Biram svoje instrumente.
I koračam, svemirska prašina me vodi,
znam po kihanju koje me prati.
Već noćima me posjećuju iste noćne more
i sanjam žirafe kako gore.
Sanjam satove koji stoje
i isprepletene smjehove
dok jedemo voće.
Sanjam.




- 23:59 - Komentari (22) - Isprintaj - #
· so blue... (nemiri 25.01.2005. 00:29)
· ja sanjam poljupce i naranče i miris kave... :) (funky 25.01.2005. 00:43)
· da pogodim... kapetan?.. svako izlaganje novi je smjerokaz u nama. iako su ponekad obrnuti naopacke. i nemaju sinonima :) (plavi golub 25.01.2005. 01:26)
· i ja sam nešto sanjao al nikako da zapamtim snove na pivi :) (eviltwin 25.01.2005. 01:48)
· singularity. koliko puta možes da podeliš sebe na pola? (omen 25.01.2005. 02:01)
· I ja sanjam zirafe kako gore :( (OceanStar 25.01.2005. 03:26)
· promijenila si se otkad te čitam, nešto je drugačije (FreeShampooSample 25.01.2005. 07:17)
· friends will be friends...i kad jedan ide ka sjeveru, a drugi ka jugu :-) (soft cell 25.01.2005. 09:02)
· ne sanjam, ne znam zasto, nisam u tom filmu... pusa tebi sanjarice, i svidja mi se novi izgled bloga kednostavan a dobar ;) (black lady 25.01.2005. 09:15)
· ovaj mi se post jako dopao (!) (tofu 25.01.2005. 12:40)
· menja se menja (medusa 25.01.2005. 12:42)
· Burning Giraffes and Telephones by Dali :) (hudfakizelis 25.01.2005. 13:36)
· saljem ti malo srece. (random zen 25.01.2005. 14:02)
· ispreplitanje smjehova moja je omiljena igra... ;) (celeste 25.01.2005. 14:47)
· "Sanjam svaki puta kako dolaziš, sjedaš pored mene trebaš me znam, sanjam u moje tijelo kako ulaziš dok pogledom me miluješ po licu..."- LIBIDO (KGB 25.01.2005. 15:22)
· malo crno...malo bijelo :-) (soft cell 25.01.2005. 15:44)
· kolektiv, pivo, snovi, važno, vrlo važno... (NF 25.01.2005. 18:11)
· treperish (ivanka 25.01.2005. 19:39)
· ludačo :)))) (pooka 25.01.2005. 22:22)
· svi smo kolektiv i svi smo jedinke (sanjin svijet 25.01.2005. 22:49)
· Uvek neko hoće na sever a neko na jug, poenta je kako i dalje ostati prijatelj. (ivva 25.01.2005. 23:18)
· so red...:) mijenjash se... pozdravchek! (beautifulfreak 26.01.2005. 00:13)

četvrtak, 20.01.2005.

antipost

Od šutnje se umrijeti ne može- bar u mome slučaju, i istom tome ona je dobrodošli gost, uvijek!
Jer tek u šutnji se čujem; ali svijet je postao prebučno mjesto i ljudi navikli na buku, boje se tišine- sasvim razumljivo- navika je opaka stvar.

Jučer sam ispovraćala svu svoju utorbu, a i gospodična febra, ona na 38 stupnjeva se pridružila tulumu u mome tijelu-dogodilo se što najavih u postu prije.
Osjećaj da te prži je dobar- pogotovo kad se solar pleksus odljepljuje kao da je u najluđoj rola coster vožnji- i tad znaš- da si potpuno tu i sad.

Tu i sad.




- 21:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #
· volim šutjeti udvoje :) unatoč dobrom osjećaju, nadam se da si ozdravila :) (eviltwin 20.01.2005. 01:20)
· vidiš šta nam treba da bi bili ZBILJA tu i sada. a sjebanog naroda! :***** (medusa 20.01.2005. 02:21)
· Ozdravi što prije! (KGB 20.01.2005. 03:01)
· tu i sad... (nemiri 20.01.2005. 04:32)
· Tu. Sad. Svijet jest prebučno mjesto. Jesi bolje!? (soft cell 20.01.2005. 07:39)
· Tu. Sad. Svijet doista jest prebučno mjesto. Jesi bolje!? (soft cell 20.01.2005. 07:40)

utorak, 18.01.2005.

Silencio IV

Tupa tišina, zakrivljenost prostora. Pogledi iz cik-cak perspektive, stvari koje dišu, a ne bi smjele. Hvatam kisik na mahove, spremljen u spremniku, minimaliziram ga na boce s kisikom, njima obilazim svijet- i gledam kako je biti u svijetu koji diše na mahove, u svijetu u kojem se zaboravilo disati.

Zatvaram se u lugarnicu, u podrum, u zrakoprazan prostor u kojem ne gore svjetla i osjećam solar pleksus Zemlje, zakrivljenost njene putanje i njezinih osjećaja, zatvorenost čakri osmijeha- tu se pronalazim- kad se minimaliziram na osnovu, na suštinu nedisanja.


I vrištim, param tišinu ukradenim riječim jer blago odsustvo mojih misli je ljekovito.
I zvuči mentalno-čisto.

Još nekoliko udisaja nedisanja i bit ću potpuno ista.
Kao prije.
Saturn me zatvara.
Opasno je ostati bez osmijeha. Ali ljekovito s vremena na vrijeme, dok ne ispovraćamo utrobu zaostalih stavova koji nam se rugaju u lice i skrivaju iza ušiju kad mislimo da smo im odmakli.


Nedostaje mi šutnja.

Može li se umrijeti od šutnje?




- 21:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #
· ja bih mogla (nemiri 17.01.2005. 22:25)
· šutnja i tišina ponekad nedostaju ovom svijetu..((-: (eugenio 17.01.2005. 22:34)
· Izdrži Velikog učitelja((-: vjeruj mi bit će teško i kaotično..meni je donio užas samospoznaja,slike beznađa ali uspio sam..preživio sam Saturnov povratak (eugenio 17.01.2005. 22:37)
· postoje razlicite vrste sutnje. mi skoro neprestano zivimo od jedne do druge vrste sutnje, bez razmaka. i umiremo. odgovor je da? (plavi golub 17.01.2005. 23:01)
· šutnja...ponekad volim šutnju i tišinu...kada smo ona i ja sami... (spidernet 17.01.2005. 23:23)
· ne, od šutnje ne, ali od nedisanja se može umrijeti :)) (eviltwin 17.01.2005. 23:58)

ponedjeljak, 17.01.2005.

Lunar

U ruci sam držala bocu, pollitarsku, domestic bira, držala sam je kao svjedoka, kao granicu, punkt, gdje je bio ugovoren Lunarni sastanak između Mene i Mene.

Sastanak se, zapravo, dogodio iznenada, neplanski, mada je bio najavljivan, i namjerno, kako se dan za njega bližio, previđan.Nije ni bitno.Sve više stvari postaje manje bitno.Samo osjećaj odijeljenosti pod noktima produbljuje jaz. Između Mene i Mene.

I pitam se zašto je druga Mene poželjela izaći na svijetlo svijeta? Izmigoljila se u relativnost stvari pojačavajući odsječenost koja se među nama dogodila, i sad priča drugačijim jezikom, ne razumijem simbole koje mi snovima šalje, ne razumijem korake koje prati, stope ostavljene za slijeđenje.


Znam kad Ona izroni iz modrog, nešto se sprema.
Znam da Ona zna da ja ne želim to što Ona želi.
I isto tako znam da Ona zna bolje nego ja.
A opet- kolebam se, i opirem kao vjetar.
I sve stvari imaju svoje sjene, i sve stvari imaju svoje mijene, pa tako i ja.
Nalazim se u uštapu izolacije prostorija.
I imala sam rješenje, ali plan je kriv.
Sad- šutim- do daljnjeg.
Bojam lice u morsko modro i zatvorenih očiju opipavam zrak, i slanoću neba.
Nije u redu da ostane išta od ruševina nerazrušeno do kraja.
Samo konačnost i definiranost kroz vlastitost iskustva jedino je mjerilo za daljnje bojanje.

Testiraj, iskušavaj, potvrđivaj, opipavaj- sama.

Lunarna godina je počela- Saturn se vraća.




- 23:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #
· kad sam svoje dvoje pretvorio u svoje jedno, rezultat nije bio savršen. ali, moja krhkost sad je samo moja, ne odlazi van mene. ne znam može li se opet rascijepiti, nadam se da neće (eviltwin 17.01.2005. 00:22)
· I isto tako znam da Ona zna bolje nego ja. (medusa 17.01.2005. 00:39)
· Evo se kod mene napokon ja i ja složili u nečemu :-) (BlogOmDan 17.01.2005. 00:42)
· mislim da nikad necu uspjeti u tome.previse je to za mene. (1/2 17.01.2005. 00:45)
· i konacnosti otpocinju... :) (plavi golub 17.01.2005. 01:15)
· pozdrav (spidernet 17.01.2005. 07:27)
· ja obicno uhvatim nesto pa radim kad me uhvati neka manija :)))))))) (random zen 17.01.2005. 08:18)
· evo jos jedna poput random zen ;)) (black lady 17.01.2005. 13:00)
· sve mi je više stvari manje bitno....a neke stvari koje mi se nisu činile bitne postaju sve bitnije...sve se mijenja....:,) (tanja 17.01.2005. 13:31)
· chudni su mi poslednji tvoji postovi... lepi, naravno. o, prelepi! ali... neshto veliko se deshava. greshim li? (ivanka 17.01.2005. 14:25)
· odlicno, ODLICNO! (komfort u saundu 17.01.2005. 15:49)
· I ja se pitam... kad ce ta prava ja poceti carovati??? Koliko strahova moram jos odstrahovati??? Pusa! (malia 17.01.2005. 15:55)
· volin Tebe i Tebe (bodulica 17.01.2005. 19:08)
· ja i ja...rušimo zajedno (nemiri 17.01.2005. 19:20)
· mmmmmmmm saturn :) (SkAkUtA|O 17.01.2005. 19:36)
· i mene plaši to drugo ja. al spokojan sam, znam da znanje ne pobjeđuje ;). (NF 17.01.2005. 21:51)
· ..mijene ...nemoj ih propustiti, to je kao karta za otici dalje; ne nestaneš ti nego sve ono nebitno oko tebe (tuning & imagination 17.01.2005. 21:55)

petak, 14.01.2005.

rezervation

Ponekad mi se čini da ću se za neko vrijeme probuditi tamo gdje ne želim biti jer negiram sve ono što vidim, a što ne želim vidjeti. Zapravo, ne želim vidjeti jer mi se čini da bi isto bilo i da gledam širom otvorenih očiju jer zapravo je prilično umotano u celofan refleksije, ili sam možda poput životinje odrasle u kavezu pa kad je puste strah je izaći na slobodu van kaveza jer je ta sloboda nešto nepoznato i radije ostaje u zatvoreništvu, u poznatome mada je to ograničava.

Zapravo u zadnje vrijeme sve je više stvari o kojima nemam pojma- kao da se onaj pačvork nekih stavova u meni rasipa i praznina me pušta da lamatam bez cilja. Klupko se razmotava, osjećam da držim nit, ali se pitam tko je povlači i gdje. Skoro pa me i ne zanima jer se osjećam već toliko beznadno neodređeno da je jedino sigurno da ću stići upravo tamo gdje trebam biti.

I zato ne brinem jer sve je ok, mi smo ok.

Ali konzerva je konzerva, a ja ne volim konzerve.

A da nabavim otvarač za konzerve?

četvrtak, 13.01.2005.

When I....

Kad sam imala 16 (je li to dobar početak?) Sve je nešto kad sam imala 16, tamo u drugoj polovici devedesetih (trebam li to spominjati?) kad sam zapalila prvi ..., kad sam se prvi put napila, kad sam prvi put gledala zvijezde iz drugačije pozicije i zapravo kad sam imala 16 mirisi violinskih ključeva posutih optimizmom koje nam šumi iz ušiju, proviruje iz očiju se gubilo (zapravo skrilo se u djetetu koje je pobjeglo pred tim 16 ), a samo zato što imamo 16. A zapravo kad sam imala 16 bila sam nevjerojatno depresivno djevojče i zapravo jedva sam čekala biti depresivna, to tek sad vidim jer sam jedva čekala odrastanje, i osjećaj da sama vladam sobom, situacijom- jer sam apsolutly control frick.
Nisam podnosila savjete, sve sam htjela vlastoručno.

I uvijek sam bila revolt frick- i dan danas sam, samo što onaj control frick uspijeva kulirati katkad ovog revolt fricka pa situacije i ne budu fatazmagorično katastrofične, već donekle suprotne.

I kad sam imala 16 pisala sam dnevnik jer da nisam pisala utopila bih se u bujici misli jer osim što sam control i revolt frick ja sam i emotional frick, ali to smo manje više svi.

U svoj dnevnik na današnji dan (lažem, bilo je par dana ranije) sam zapisala (kad sam imala 16-ne lažem):

"Bol je kreativnost, ali i nadarenost ponekad može biti kreativna (kad sam imala 16 moja depresija je bila humoristična). Zatvorit ću vrata i zavući se u krevet, pod plahtu i svijet ću natjerati da me zaboravi. Zaključat ću vrata, baciti ključu u more i otići udaljenim krajolicima u zemlju sunca. Otići ću i ostaviti sve znance, sve voljene i neznane. Ostavit ću sve ono što jesam, što ću biti i što sam mogla postati. U krajolicima svojim ugušit ću znamen svoj i ime svoje rasparat ću, a jednom nikad više neću se vratiti." (Kao što rekoh, bjeh depresivno djevojče)


Kad sam imala 16 voljela sam iskreno krive ljude.

Sad iskreno volim prave ljude, mada volim i krive jer ljubav je ljubav i treniram se voljeti sve.
Kad budem imala 66 nadam se da ću uspjeti voljeti sve i da će sve razlike u mome mentalu zauvijek nestati. Kažu da za to nije dovoljan jedan život, pa ako ne uspijem u ovom, ostaje mi sljedeći i sljedeći i sljedeći. Mada trebam se učiti i to da je SADA jedina točka, ali retrogradnosti mojih planeta me muče pa me zavlače tamo di sam bila i di ne trebam više biti.


Zatvaram se u točku, na redu je spaljivanje ostatka ostataka lažnih emocija i programiranih obrazaca.

srijeda, 12.01.2005.

Second

Kao što rekoh, danas sam postala netko drugi.


Provocirala sam stvarnost koja mi je uzvratila istom mjerom- to sam i tražila.


Osjećam se ispunjeno i idem roniti školjke pa ih stavljati na uho ne bi li čula neke druge svjetove kako mrmore.


Krećem : tri, četiri SAD!!!

utorak, 11.01.2005.

Ispod popluna kože misli se množe

Iz oblika iščitavam interpretacije za sljedeće dane i moj život nije moj jer prepuštam se- kad zatvorim oči i osjećaj da sam se izgubila potreban je kako bih se pronašla tamo gdje trebam biti.

I pucam se nesigurnošću, stavljam je u vene da kola mojim tijelom, da zamijeni kisik, disanje, uobičajno samopromatranje- nemogućnost mogućnosti i da me pukne doza adrenalina ceste, visine, padobranaca, vodoinstalatera, da me rasturi i da me baci ispod površine oseke jer plime nadolaze- vrijeme je!


Jer kad suknem u tijelo 0,7 % titraju lampadine kao zvjezdice, pogledi se stope u jedno i vidim sve skriveno ispod površine što želi izaći kad kapci popuste, i izlazi kroz strugaču misli iskrivljeno i neobrađeno, iskonsko, zastarjelo, retrogradno, a onda sanjam početke kad smo pobjeđivali osmjesima široke zaslone dlanova- na njima utiskujem zrna riže za novi dan-koji će biti drugačiji.

Osjećam se- iscrpljeno i hoću još.

Znam da ćemo biti lađa
nasukana na ocean smijeha
onoliko koliko poželimo.
I zato nikad ne zaboravi mirnoću skrivenu
u džepovima sadašnjosti.


Čak i kad te puca da pukneš od smijeha- uzmi komad sira, par kapara, fetu kruha i misli na more jer iza horizonta te čeka svijet spreman za recikliranje.

nedjelja, 09.01.2005.

Rapsodija umora

Fale mi sati, oni dovoljno dugi za spavanje, za odmor-so f..umorna.
Dobivam kapke na kapaljke, tuđe riječi na zrna-ne stignem ih razabrati, i ovaj svemir novonastalih riječi gleda me iz prikrajka, a ja nemam vremena za njega.

I ne bunim se jer stvarno nestvarni život je priželjkivanje konstante-dobre konstante koja se giba ekspresivno u znaku +, a život izvrnut iznutra na prema vani je dinamičnost otočnih horizonata što se giba tempom tempere.

I škakljivi odrazi

I miris lavande

Miris soli na licu, ispod oka, na vjetru

I vršcima jezika-opipavanje

Slatkast je okus kapara sa sirom

I želim fetu dijeliti s tobom

kao što ti dijeliš nutelu s menom.

subota, 08.01.2005.

Narancha

Kad se spuštam do grada
na usnama mi krvavo crveno-u nekom krivom snu
i spašavam se rukama
i ljubim prolaznike bez reda

Kad se spuštam do grada
blješte misli u ritmu koraka
i magičan je miris naranača - u nekom krivom snu
omamljena sam

i bojim se da se nikad neću probuditi
i bojim se da crveno krvavo s mojih usana nikad neće nestati.


I zapravo ne bojim se- prati mi ritam koraka- mi plešemo, gulimo naranče i smješimo se limunima.

petak, 07.01.2005.

Taj Mahal

U jednoj knjižari, u Indiji listajući knjigu o Taj Mahalu utisnula se u meni ljubav spram svih spomenika ljubavi jer jedinstvenost utisnutih sjećanja u nešto takovo aktiviraju naše kolektivno i mi smo kao predodređeni da čak i ne želeći reagiramo nekim dijelom čipa koji smo dobili rođenjem.


Tko može ostati ravnodušam spram monumentalnosti kroz koju je izražena ljubav, možda tek romantično zaodjenuta u ljubav bića prema drugom biću, zapravo i nije važno, jer i ljubav prema ljepoti arhitekture je otisak onoga što je kreator želio ostaviti za sobom, a ostavio je impozantnost koja me osupće iznova i iznova i iznova.


I iznova svaki dan osipam se ljepotom tuđih riječi jer riječi su odraz tuđih nutarnjih igara, komadića ogledala koji su iz svemira razasuti u nama kako bismo se ogledali jedni u drugima kad se zaobravimo, pa da se podsjetimo da smo od istog stvoreni i da ćemo se istome vratiti kad otkrijemo superljepilo za naše smrznute misli- a cilj su tropi!


Ali spomenik bez ljubavi tek je spomenik


U meni postoji trg, na tom trg postolje
Na postolju figura
Na figuri cvijet
U cvijetu
pčela.


bz bz bz :)

četvrtak, 06.01.2005.

Walking songs

Hodam u svojim cipelama starim 3 godine koje mi je poklonio netko tko želi da koračamo istim koracima, i nekako sam zaboravila na njih, ali ovih dana ogledala se razbijaju i ponovno se prisjećam rasta i veličine zaborava kad nastupa tišina kako bi napravila mjesta glazbi dodira-kroz nove pokrete.

Vježbam se, uporno, mada zapravo ne znam kako i radim li to dobro.

Vježbam se bez odgađanja jer osjećam da dolazi dan poslije.

Želim biti spremna, mada zapravo ne znam za što?!


Znam da je vrijeme za rast, za grčevitu borbu protiv kostima koje nude tradicionalisti servirajući nam krivnju u predjela, glavna jela i dezerte.
Bole me uši od neizgovorenih i podvaljenih emocija, od pogleda između kojima se udaljavamo od oceana, od rubova dvoraca gdje obitava svjetlost svijeta.

I pitaj me zašto mi srce titra
na pomisao o šarenim padobranima i avionima
odakle se vide padine gradova iz snova
i vjetrovi pušu uzvodno
da otjeraju sjene samih dana
koje pripadaju tuđim programima
Programiram se na neprogramiranost,
raštimavam hard disk, radnu memoriju i
pozivam na radnu akciju sadnje krumpira
jer zemlja tako oslobađa oslobađa oslobađa
naša okovana stopala.

Sloboda koracima!!!

Walk!

srijeda, 05.01.2005.

Mjesec je večeras upravo onako kako volim- večeras je moj frend frend!

Iskrivljeni prostor donosi spoznaju da smo višedimenzionalna bića.
I dobro je jer znam da je dimenzija mojih osjetila u pravu kad su mjehurići balona oko nas.

Bojam se duginim bojama, spektriram emocije jer ime je moja emocija koja me nadvladava i znam: u
pravu sam, dobila sam zeleno svjetlo za svoje slutnje.

Mjesec je ostavio trag, moje ime je Luna, pišite mi na međugalaktičku adresu u svjetove koji korodiraju
od ljubavi, u svjetove koji me katkad zaborave pa me se spomene kad ih podsjetim da je vakum
praznine
otišao predaleko.

Drugačiji smo od svih koje poznajemo i to je naše pravo- pravo da nas ne razumiju suštinom svemira jer
ionako svemir se širi da bi se jednom skupio u zrno naše ljubavi koje je sve što trebamo da bismo se
osjećali u redu jer sve je u redu, u redu, u redu.....

I smij se, smij se, smij se sa mnom, kao Mjesec budi mi frend u mome zagrljaju-VOLIM TE!

Ispusti svoja čekanja, ispuni svoje dlanove plavetnilom sunčanog Sunca i znaj da VOLIM TE i nitko te ne

voli kao Mjesec jer moje ime je Luna u zagrljaju!!!

I moja soba ima pogled na neodređenost ljubavi koja se sveprožima kroz sveobličnost različitosti pokreta

svakog trenutka svih ljudi...


Osjeti, ispuni jer VOLIM te, VOLIM!!!

utorak, 04.01.2005.

My first name is Angeline

Tankim rezovima kidam stvarost na komadiće pa sašivam rane između sebe i realnosti jer gubim se u redovima poviše i između, i uvjeravam se da sve je u redu, sve je u redu, i tisuće kilometara hodam jer je tisuće kilometara daleko Istok.
Unutar se rasipam,i moja krhka eteričnost obučena u svilene haljine gubi zabunom dodire.

Ostavljam mogućnost da tjeskoba koja se rađa u sredini mene jednom će se pretočiti kroz noge u zemlju od koje sam sazdana, i bosa, hodam, stopalim ljubim korake, brojim zrnca prašine, i neispisanim rukopisima razaznajem izgovorene riječi.


I dodir, u masi, opipavanje kojem se ne može prigovoriti jer je presuptilno i dovoljno očito da bi bilo neočito.

I pulsiranje, pulsiranje, pulsiranje koje stvara pustoše kako bi donijelo promjene.




I sanjam danima- svoju zrelost, svoje proreze djetinstva koji me promataju, svoj rast kroz trzaje ruku, one koje smirujemo udisajima, ali iz središta nas kreće borba i prvo se spušta kroz noge koje klecaju pa se vraća u prsa gdje nas steže sve dok se ne probije do grla- tamo zapne, i promatra nas velikim očima, čekajući da eksplodiramo.

Negdje između nas postoji drugi jezik, ali mi ga uporno izbjegavamo. Pristajemo na emocije sakrivene iza nerazumljivih zvukova jer znamo da su one stvarne i opipljive poput nepovjerljivih riječi kojima gubimo bitke. Ako smo svjesni toga, jesmo li dobili rat?




Jedra su dovoljno velika za napukline u kojima se zatvaramo, i čekamo da nas netko razruši i pristane na tanjur naše izgubljenosti. Moraju znati da su pristali na njega kad su nam se predali, u trenutku kad su se tijela bršljanski isprepletena obvezala prešutnošću na odanost.





Ne mogu reći. I pravim se da je to istina. Kad bi netko došao i rekao riječ moja zamišljena konstrukcija otuđenja bi nestala i lažna plemenitost bi se rastopila, i prepustila bih se trenutno.


Danima sanjam sebe- djevojčicu bez imena, s žigom definitivnog suočavanja sa samom sobom.


Što je ostalo od suočavanja?





Zaboravio si na Mahatmu naših očiju!


Koliko smo elastični na zaborav?


I kad osjećamo da smo sami: znamo da nismo

sami- planete se vrte, Sunce nas gleda!


Suočavamo se sa slabostima!

Komentari da/ne?

Ožujak 2025 (1)
Veljača 2025 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (11)
Veljača 2019 (21)
Listopad 2018 (2)
Veljača 2018 (3)
Lipanj 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (9)
Travanj 2012 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)