Tupa tišina, zakrivljenost prostora. Pogledi iz cik-cak perspektive, stvari koje dišu, a ne bi smjele. Hvatam kisik na mahove, spremljen u spremniku, minimaliziram ga na boce s kisikom, njima obilazim svijet- i gledam kako je biti u svijetu koji diše na mahove, u svijetu u kojem se zaboravilo disati.
Zatvaram se u lugarnicu, u podrum, u zrakoprazan prostor u kojem ne gore svjetla i osjećam solar pleksus Zemlje, zakrivljenost njene putanje i njezinih osjećaja, zatvorenost čakri osmijeha- tu se pronalazim- kad se minimaliziram na osnovu, na suštinu nedisanja.
I vrištim, param tišinu ukradenim riječim jer blago odsustvo mojih misli je ljekovito.
I zvuči mentalno-čisto.
«Još nekoliko udisaja- izgovaram to jasnim glasom kao da sam budna.»
Još nekoliko udisaja nedisanja i bit ću potpuno ista.
Kao prije.
Saturn me zatvara.
Opasno je ostati bez osmijeha. Ali ljekovito s vremena na vrijeme, dok ne ispovraćamo utrobu zaostalih stavova koji nam se rugaju u lice i skrivaju iza ušiju kad mislimo da smo im odmakli.
«Mogla sam jasno vidjeti da mi nedostaje još jedna dimenzija koja dolazi iznutra i nameće se vanjskom izgledu.Znala sam da mi nešto nedostaje po drugačijem načinu na koji vidim sebe.»
Nedostaje mi šutnja.
Može li se umrijeti od šutnje?
- 21:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #
· ja bih mogla (nemiri 17.01.2005. 22:25)
· šutnja i tišina ponekad nedostaju ovom svijetu..((-: (eugenio 17.01.2005. 22:34)
· Izdrži Velikog učitelja((-: vjeruj mi bit će teško i kaotično..meni je donio užas samospoznaja,slike beznađa ali uspio sam..preživio sam Saturnov povratak (eugenio 17.01.2005. 22:37)
· postoje razlicite vrste sutnje. mi skoro neprestano zivimo od jedne do druge vrste sutnje, bez razmaka. i umiremo. odgovor je da? (plavi golub 17.01.2005. 23:01)
· šutnja...ponekad volim šutnju i tišinu...kada smo ona i ja sami... (spidernet 17.01.2005. 23:23)
· ne, od šutnje ne, ali od nedisanja se može umrijeti :)) (eviltwin 17.01.2005. 23:58)