Iskrivljeni prostor donosi spoznaju da smo višedimenzionalna bića.
I dobro je jer znam da je dimenzija mojih osjetila u pravu kad su mjehurići balona oko nas.
Bojam se duginim bojama, spektriram emocije jer ime je moja emocija koja me nadvladava i znam: u
pravu sam, dobila sam zeleno svjetlo za svoje slutnje.
Mjesec je ostavio trag, moje ime je Luna, pišite mi na međugalaktičku adresu u svjetove koji korodiraju
od ljubavi, u svjetove koji me katkad zaborave pa me se spomene kad ih podsjetim da je vakum
praznine
otišao predaleko.
Drugačiji smo od svih koje poznajemo i to je naše pravo- pravo da nas ne razumiju suštinom svemira jer
ionako svemir se širi da bi se jednom skupio u zrno naše ljubavi koje je sve što trebamo da bismo se
osjećali u redu jer sve je u redu, u redu, u redu.....
I smij se, smij se, smij se sa mnom, kao Mjesec budi mi frend u mome zagrljaju-VOLIM TE!
Ispusti svoja čekanja, ispuni svoje dlanove plavetnilom sunčanog Sunca i znaj da VOLIM TE i nitko te ne
voli kao Mjesec jer moje ime je Luna u zagrljaju!!!
I moja soba ima pogled na neodređenost ljubavi koja se sveprožima kroz sveobličnost različitosti pokreta
svakog trenutka svih ljudi...
Osjeti, ispuni jer VOLIM te, VOLIM!!!
Post je objavljen 05.01.2005. u 23:59 sati.