Walking with Satie

četvrtak, 06.01.2005.

Walking songs

Hodam u svojim cipelama starim 3 godine koje mi je poklonio netko tko želi da koračamo istim koracima, i nekako sam zaboravila na njih, ali ovih dana ogledala se razbijaju i ponovno se prisjećam rasta i veličine zaborava kad nastupa tišina kako bi napravila mjesta glazbi dodira-kroz nove pokrete.

Vježbam se, uporno, mada zapravo ne znam kako i radim li to dobro.

Vježbam se bez odgađanja jer osjećam da dolazi dan poslije.

Želim biti spremna, mada zapravo ne znam za što?!


Znam da je vrijeme za rast, za grčevitu borbu protiv kostima koje nude tradicionalisti servirajući nam krivnju u predjela, glavna jela i dezerte.
Bole me uši od neizgovorenih i podvaljenih emocija, od pogleda između kojima se udaljavamo od oceana, od rubova dvoraca gdje obitava svjetlost svijeta.

I pitaj me zašto mi srce titra
na pomisao o šarenim padobranima i avionima
odakle se vide padine gradova iz snova
i vjetrovi pušu uzvodno
da otjeraju sjene samih dana
koje pripadaju tuđim programima
Programiram se na neprogramiranost,
raštimavam hard disk, radnu memoriju i
pozivam na radnu akciju sadnje krumpira
jer zemlja tako oslobađa oslobađa oslobađa
naša okovana stopala.

Sloboda koracima!!!

Walk!