Kad se spuštam do grada
na usnama mi krvavo crveno-u nekom krivom snu
i spašavam se rukama
i ljubim prolaznike bez reda
Kad se spuštam do grada
blješte misli u ritmu koraka
i magičan je miris naranača - u nekom krivom snu
omamljena sam
i bojim se da se nikad neću probuditi
i bojim se da crveno krvavo s mojih usana nikad neće nestati.
I zapravo ne bojim se- prati mi ritam koraka- mi plešemo, gulimo naranče i smješimo se limunima.
Post je objavljen 08.01.2005. u 23:59 sati.