Kad sam imala 16 (je li to dobar početak?) Sve je nešto kad sam imala 16, tamo u drugoj polovici devedesetih (trebam li to spominjati?) kad sam zapalila prvi ..., kad sam se prvi put napila, kad sam prvi put gledala zvijezde iz drugačije pozicije i zapravo kad sam imala 16 mirisi violinskih ključeva posutih optimizmom koje nam šumi iz ušiju, proviruje iz očiju se gubilo (zapravo skrilo se u djetetu koje je pobjeglo pred tim 16 ), a samo zato što imamo 16. A zapravo kad sam imala 16 bila sam nevjerojatno depresivno djevojče i zapravo jedva sam čekala biti depresivna, to tek sad vidim jer sam jedva čekala odrastanje, i osjećaj da sama vladam sobom, situacijom- jer sam apsolutly control frick.
Nisam podnosila savjete, sve sam htjela vlastoručno.
I uvijek sam bila revolt frick- i dan danas sam, samo što onaj control frick uspijeva kulirati katkad ovog revolt fricka pa situacije i ne budu fatazmagorično katastrofične, već donekle suprotne.
I kad sam imala 16 pisala sam dnevnik jer da nisam pisala utopila bih se u bujici misli jer osim što sam control i revolt frick ja sam i emotional frick, ali to smo manje više svi.
U svoj dnevnik na današnji dan (lažem, bilo je par dana ranije) sam zapisala (kad sam imala 16-ne lažem):
"Bol je kreativnost, ali i nadarenost ponekad može biti kreativna (kad sam imala 16 moja depresija je bila humoristična). Zatvorit ću vrata i zavući se u krevet, pod plahtu i svijet ću natjerati da me zaboravi. Zaključat ću vrata, baciti ključu u more i otići udaljenim krajolicima u zemlju sunca. Otići ću i ostaviti sve znance, sve voljene i neznane. Ostavit ću sve ono što jesam, što ću biti i što sam mogla postati. U krajolicima svojim ugušit ću znamen svoj i ime svoje rasparat ću, a jednom nikad više neću se vratiti." (Kao što rekoh, bjeh depresivno djevojče)
Kad sam imala 16 voljela sam iskreno krive ljude.
Sad iskreno volim prave ljude, mada volim i krive jer ljubav je ljubav i treniram se voljeti sve.
Kad budem imala 66 nadam se da ću uspjeti voljeti sve i da će sve razlike u mome mentalu zauvijek nestati. Kažu da za to nije dovoljan jedan život, pa ako ne uspijem u ovom, ostaje mi sljedeći i sljedeći i sljedeći. Mada trebam se učiti i to da je SADA jedina točka, ali retrogradnosti mojih planeta me muče pa me zavlače tamo di sam bila i di ne trebam više biti.
Zatvaram se u točku, na redu je spaljivanje ostatka ostataka lažnih emocija i programiranih obrazaca.
Post je objavljen 13.01.2005. u 22:01 sati.