Humor

Prođe vikend...

mecabg.blog.hr

Ne budite me, znate li koji je ovo mesec??

KRMENADLI PROŠLOSTI 3

huc.blog.hr

I dok je na Zemlji vladala opće histerija, dok su se vodile užarene polemike, sukobljavale se izvitoperene ideje homo theoricusa, ukrštali se mačevi uvjerenja i polumišljenja, na Timoru se dogodila katastrofa: virus koji je najčešće napadao Mimenhote, bića najsličnija delfinovoj kiti, mutirao je i u svega jednoj noći pokosio pedeset ljudskih duša ostavljenih za rasplod. Astrom je ludio pećinom: grmio, urlikao, razbijao, boce, lonce, prevrtao klupe, stolove i ormare.
Katastrofa se dogodila tako brzo da je Grenged ostao zatečen. Nije stigao ni pomisliti cjepivo a, stvar je bila gotova. Odmah se primio kloniranja. Dovukao je sve iskoristive dijelove iz srušenih brodova ali to nije bilo dovoljno da se stvore potrebni uvjeti. Požalio se Astromu.
– Od ovoga neće ništa biti.
– Jesi li siguran?
– Apsolutno. Fali mi mikromanipulator za enukleaciju jajnih stanica. Bez toga ne mogu izvaditi jezgru. Treba mi inverzni mikroskop s fluorescentnim osvjetljenjem, onaj kakav se koristi za SCNT;
Trebam mikropipete za nuklearni transfer, ne ove improvizirane cijevi od rashladnih vodova;
Inkubatori s kontrolom CO2, O2 i temperature na 37,0 °C, ne pećina s vlagom i plijesni;
Gdje su mi bioreaktori za kulturu tkiva? Bez perfuzije stanice umiru nakon 48 sati;
Nemam laminarne komore, sve je kontaminirano;
Fali mi sustav za krioprezervaciju embrija, bez šok-zamrzavanja sve propada;
A i da sve to imam, bez umjetnih maternica, onih biovrećica s kontroliranom amnijskom tekućinom, razvoj ne ide dalje od ranog stadija.
Zastao je, pa dodao tiše:
– Energija. Treba mi stabilan izvor napajanja, ne ovi krpani generatori s brodskih olupina. Fluktuacije ubijaju kulturu.
Pogledao je Astroma ravno u oči.
– Dakle: bez mikromanipulatora, inkubatora, bioreaktora, laminarnih komora i umjetnih maternica nema kloniranja. Zaboravi.
- Da zaboravim? Ljude da zaboravim? Nema šanse – progunđao je i stisnuo čeljust toliko jako da mu se istog trena lice okockavilo.

***

Ionescu, stari poglavica plemena Gumigluida, primio je vijest stoički. Nije podigao glas, nije pokazao ni trunke kolebanja. Obratio se plemenu s uobičajenim, gotovo uspavljujućim mirom:
– Nastavit ćemo živjeti kao i dosad. Ovo je bilo božje iskušenje.
Tišina je potrajala nekoliko otkucaja srca. A onda se Astrom, pretendent na prijestolje nakon Ionescuove smrti i gotovo izvjesni pobjednik nad preostalom dvojicom kandidata, usudio učiniti ono što nitko drugi nije – usprotiviti se.
– To nije iskušenje. To je indolencija, indisponiranostercija, inercija, sve na i! Kako uopće možeš to izgovoriti pred njima, sada kada su upoznali slatkasti okus ljudskog mesa – obrušio se na Ionesca.
Ionescu ga je pogledao bez sjene uvrijeđenosti.
– A što ti predlažeš? – upitao je mirno, kao da razgovaraju o vremenu.
– Seobu! Vrijeme je za seobu patuljaka! – rekao je Astrom s vizionarskim sjajem u očima.
Starješina je odmahnuo glavom.
– To nije moguće. Ovo je naš tisućljetni dom. Kosti naših predaka uzidane su u ove stijene. Ovdje živimo stoljećima. To što su se ljudi zatekli među nama bilo je, ponavljam, iskušenje bogova.
Unatoč poodmakloj dobi – imao je dvjesto četrnaest godina – Ionescu je i dalje uživao neupitan autoritet. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da je i dalje imao najveće spolovilo s kojim je još uvijek povremeno deflorirao pokoju djevicu.
– Uz dužno poštovanje, starješino – obuzdavao se Astrom – mislim da strahovito griješiš.
– Astrome, ja tebe razumijem – odvrati Ionescu – ali ti si još mlad.
Mlad? Sa svojih sto i pet godina? Astromu je krv jurnula u sljepoočnice. Osjećao je da će eksplodirati. Do kada se ovdje biva mlad? Stisnuo je šake. Čeljust. Lice mu je ponovo okockavilo.
– I kada smo već na i – impulzivan – nastavio je starješina. – Imaš vremena shvatiti. Možda ćeš jednog dana biti dobar vođa. Ali naša je sudbina da živimo kako živimo. Ne smijemo izazivati Fatum. Ne smijemo ljutiti bogove. Moglo bi nam se dogoditi nešto strašno. Mogao bi to biti kraj naše vrste. Mogli bi izumrijeti.
– Ali… – izusti Astrom, želeći reći kako je to praznovjerje, strah utemeljen u dogmi, puki izgovor.
Ionescu ga prekinu kratkim pokretom ruke.
– Basta. Rasprava je završena.
– Baš i nije bila neka rasprava – Astrom će za sebe.

***

Astrom je bio odlučan da mijenja stanje. Ili otići — ili srušiti Ionescua. Ipak, odlazak mu je bio draža opcija, a za to mu je bio potreban Grenged. Zato je odlučio doznati kakvo je Grengedovo stajalište u svezi odlaska.
Grenged je izašao u svoju uobičajenu večernju šetnju hodnicima Kvadro, Tutoris, Zoon, Lipsum, Several i Poco. Negdje na sredini Tutorisa Astrom je prišao Grengedu.
– Večer, Grengede.
– Večer, Astrome – odgovori Grenged, pa doda – iako je u nas vazda večer.
– Mogli bismo reći: mrak – nadoveže se Astrom, s očitom aluzijom na današnje događaje.
– Jah – odvrati Grenged u smislu što ćeš.
– Ako nemaš ništa protiv, pridružio bih ti se u šetnji.
– Dapače. Bit će mi drago.
Krenuše polako, s noge na nogu.
– Zapravo – započne Astrom nakon kratke stanke – pretpostavljam da znaš zašto sam ovdje.
– Recimo da imam ideju – odgovori Grenged ne gledajući ga.
– Zanima me tvoje mišljenje o onome što se danas zbilo.
– Ionescu je star i sasvim je logično da razmišlja kako razmišlja. Uostalom, njemu je kristalno jasno da je vračarska klika na njegovoj strani, a to je ozbiljan adut: kler je moćan manipulator patuljačkog raspoloženja i svjetonazora. Nije slučajno što je prethodne događaje proglasio božjim iskušenjem. Negirati volju bogova znači stati na vrlo klizav teren. A logika? Ona tu nema što tražiti. Sve to samo potvrđuje koliko je Ionescu iskusan vladar.
Zastane na trenutak, pa nastavi:
– Ali dovraga i s tim! Nije sporno da možemo nastaviti živjeti u oskudnim — da ne velim asketskim — uvjetima. U tom slučaju naša je budućnost, barem na nekoliko stoljeća, prilično izvjesna. No pravo je pitanje: ima li to ikakva smisla? Je li život puko prihvaćanje sudbine ili težnja da se izađe iz statusa quo?
– Osobno – zaključi – smatram da nije neizvjesnost ta koja ubija patuljka u pojam, već izvjesnost.
– Grengende, dugo se znamo. Zajedno smo išli u školu, zajedno lovili patuljčice… Nadam se da mi ne zamjeraš što sam prvi opalio Makabu…
Grenged je to sjećanje i osjećaje odavno prevladao. Makabu je, doduše, istinski volio, dočim je Astromu ona bila tek prolazna rupa. Da stvar bude tragičnija, nakon što ju je Astrom iskoristio i napustio, strastvena se Makaba objesila u jednom od ovih hodnika. Od toga dana Grenged je postao čisti racionalist. A kako to često biva s onima kojima više ništa ne ostane osim razuma, postao je i iznimno uspješan pronalazač. Tako, vođen isključivo ratiom, sada nikome nije zamjerao ama baš ništa.
– Bit ću izravan – nastavi Astrom. – Želiš li otići iz ove prčvarnice?
Tajac. Grenged je šutio punu minutu. Samo su se koraci lijeno odbijali od stijenki Tutorisa.
– Ja sam za odlazak – rekao je napokon.
Astrom u sebi odahne. Neće biti puča. Neće biti represalija, pokolja, krvi do koljena ni bratoubilačkog rata.
– Ne mogu ti reći koliko mi je drago da to čujem – reče Astrom i gotovo ga zagrli. – Slušaj, kakve su šanse da iz onog krša složiš novi brod?
– Male – odvrati Grenged bez uljepšavanja – ali izvedivo. Ima nekoliko prilično očuvanih modula. Mogli bismo ih paralelno povezati, složiti improviziranu mrežu napajanja i pogona, prespojiti energetske magistrale mimo izvornih specifikacija. Centralne sustave bismo morali zaobići u potpunosti ali to nije nužno loša vijest. Manje automatike znači i manje iznenađenja.
Zadržali bismo osnovnu strukturu trupa, a navigaciju bismo sveli na poluručno upravljanje uz pomoć inercijskih žiroskopa i zvjezdane karte iz sekundarnog memorijskog bloka. Pogon bi radio u pulsnom režimu: kratki skokovi, hlađenje, pa opet. Nimalo elegantno, ali dovoljno da se izvučemo iz gravitacijske rupe Trimora.
Problem su stabilizatori. Bez njih bi brod imao tendenciju uvrtanja pri većim opterećenjima. To se može riješiti dodatnim balastom i ručnim korekcijama, ali netko bi cijelo vrijeme morao biti na komandnoj ploči. I energija — trebat će nam sve što možemo iskopati: kondenzatori, baterije, čak i reaktorski ostaci, ako još uvijek nisu previše ozračeni.
Ukratko, to ne bi bio brod kakav se pamti. Više nešto između polupanog lončića i pokretne katastrofe. Ali letio bi!
Astrom se zaustavi i pogleda ga ravno u oči.
– Reci što ti treba. U svakom trenutku mogu ti osigurati barem petnaest patuljaka. Praznikom i trideset.

***

Grenged se primio posla. Za njega je to bio izazov kakav se ne propušta. Dok je kod većine patuljaka primarna želja bila puna trbušina, njega je morila drukčija glad: sanjao je o laboratoriju dostojnom vlastitog genija! Odlazak bi mu omogućio priliku da se napokon ostvari i dokaže kao radikalni izumitelj. Jedno su samoprocjene, a drugo vanjska validacija. Bio bi to kvantni skok u najdoslovnijem smislu riječi! Nije li to, uostalom, pravi smisao patuljačkog života? Napredak, a ne puko istrajavanje.
Prebirući po spašenim podatkovnim bazama otkrio je da su ljudi fascinantna vrsta. Među njima bilo je umova koji su mu, sasvim moguće, bili ravni, ako ne i nadmoćni. S jednim Einsteinom, recimo, mogao bi mirno piti kavu i satima raspravljati o svemiru, a da pritom ne osjeti ni najmanji poriv da ga smaže, snatrio je.

Nakon godinu i pol dana mukotrpnog rada, varenja, provlačenja kablova, prespajanja žica, lemljenja spojeva, zamjene pregorjelih modula, niveliranja nosača, učvršćivanja oplata, podešavanja ventila, čišćenja filtara, usklađivanja motora, testiranja sustava, ponovnih rastavljanja i ponovnih sastavljanja, Grenged je napokon uspio. Od onoga što je sam nazivao „relativno očuvanim kršem“ sastavio je brod.
Dizajnom brod je bio očekivano smiješan, no pokazalo se, vrlo učinkovit. Astrom je imao čast sudjelovati u prvoj pokusnoj vožnji, u kratkom, ali ohrabrujućem letu do mjeseca Butka.

U tom periodu Astrom je sakupio šezdeset i tri patuljka koji su bili spremni napustiti rodnu grudu. Među njima se našao i mladi fratar Kukuriku. Kod mnogih je njegova pojava izazvala sumnju u špijunske pobude, no ubrzo se pokazalo kao je i on sasvim običan patuljak, samo s izraženom radoznalošću i talentom za metafiziku.

Pod okriljem mraka, 6. siječnja 2004. godine po patuljačkom vremenu, točno u ponoć i trinaest minuta i pet sekundi, frakcija plemena Tiki-turam-guramu zauvijek je napustila Trimor. I tako je započela neponovljiva svemirska Odiseja, koja je potrajala punih pet i pol godina, sve dok patuljci nisu ugledali ciljani planet Glimur.
Šezdeset i tri patuljka snilo je u hibernaciji električne ovce, dok su Astrom i Grenged, naizmjenice upravljali brodom. Je li im bilo teško? Naravno! Bili su to samouki ali tvrdokorni momci. No bila je to i prilika da se, nakon svega ponovno zbliže, ovaj put na samoj ivici (a možda i marici) i svemira.

Lovci hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Svima koji love treba savjetovati da se
stave u kožu životinja koje love. (Zopa Rinpoče)



Svaka komunikacija s prirodom na neki način posvećuje čovjeka,
ak i ako je izražena u tako grubom
obliku kao što je lov. (N.K. Roerich)



Kažu da je lov na krupnu divljač uzbudljiviji od lova na sitnu divljač.
To znači da što je divljač veća, to je lovački žar jača.
Što treba da osjećaju hvatači slonova i kitolovci? (Jules Verne)



Ako osjećate da lov ide prelako, da vam trag same zvijeri
dolazi pod noge, onda znajte da vam onaj koga ste odabrali za
žrtvu već gleda u potiljak. (Luis Sepúlveda)



Zakon lova. Nikad ne idi na buku. Idi tamo gde je tiho.
(Elena Usacheva)



Ponekad i sam lovac postane plijen. (Liang)



Bolje loš dan u lovu nego dobar dan na poslu.
(Luis Sepúlveda)

Nepravda...pa to ti je...

mecabg.blog.hr

Osmijeh nedjeljom

stella.blog.hr

Vikendom se Lastavica brine za humor.

Osmijeh subotom

stella.blog.hr

Vikendom se Lastavica brine za humor.

Vikend na vidiku hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Prodaje plavuša svoj auto, ali nikako
ne može naći kupce. Nakon par mjeseci nazove svog prijatelja i
upita ga za savjet. Prijatelj malo razmisli i reče:
- Hm, auto ti ima već 500.000 pređenih kilometara ...
To je stvarno puno. No, imam ja poznatog mehaničara, sve će ti on srediti.
Ode tako plavuša kod mehaničara i on spusti kilometražu
na 60.000 kilometara. Za mjesec dana sretne plavušu prijatelj,
a ona se i dalje vozi u istom autu. Ovaj je zbunjeno pogleda i reče:
- Stvarno nisi uspjela naći kupca?
Plavuša ga pogleda i odgovori:
- Mislim, gledaj... jest' da svi sad zovu, ali mislim si, pa zašto
bi htjela prodati auto koji ima samo tako malo kilometara, pa nisa luda!



Mujo viče Fati:
Ženo, zovi hitnu, nije mi dobro!
Fata:
Hoću, koja ti je šifra za telefon?
Dobro sam sad, ne moraš zvati!



Pričaju dvije plavuše, i jedna kaže:
- Da, zaboravila sam ti reći, jučer sam napravila test na trudnoću.
Druga je zabrinuto pogleda i pita:
- I, kakva su pitanja, teška?



Došla plavuša kod urara promijeniti bateriju na satu.
Urar pogleda sat, okrene ga u rukama i reče:
- Curo draga, ovaj sat nema bateriju, on ide na navijanje.
Plavuša uzme sat u ruke, duboko udahne i zadere se iz svog glasa:
- Hrvatskaaaa!, Hrvatskaa! Hrvatska!......



Zivio zet kod taste i svaki dan kad dodje s posla tasta ga pita
- "Ima li sta novo?", a on sve viko "Nema".
Njemu to dosadi, pozali se na poslu a radnici ga nauce da kaze:
"Izaso zakon da se jebu taste".
Dodje on kuci i pita ga tasta:
- "Ima li sta novo?"
On kaze:
- "Doso zakon da se jebu taste."
Skoci njegova zena i vice:
- "Ti da jebes moju majku?!?"
Vice tasta:
- "Ti kurvo u sobu, a ti zete radi po zakonu."



Vozio Haso brzo kroz neko selo i slučajno udari neku ovcu na putu.
Zastane i izađe, kad vidi da je ovca mrtva. Okreće se on oko sebe,
gleda da li ga je ko video i konta, ako je već mrtva, što je ne bi
poneo sa sobom. Otvori gepek i taman kad je hteo da je
spusti, tad jedan seljak iza žbunja progovori:
E, samo nemoj reći da si je hteo odvesti do hitne.



- Chuck Norris voli svoju punicu.

KRMENADLI PROŠLOSTI 2

huc.blog.hr

Bob – sveznajući intergalaktički pripovjedač

Dobar dan (a možda jutro ili večer!), ispričavam se na smetnji. Ja sam Bob, sveznajući intergalaktički pripovjedač i u prethodnom dijelu teksta pojavljujem se više onako, incognito. Oženjen sam rospijom (ime joj je Lilith Teslić) i imamo dvoje djece (Abelaba i Kainbaala; prava su muka!), a ovim se poslom bavim već zavidan broj svjetlosnih godina. Sada imam neodoljivu profesionalnu potrebu da Ti, uvaženi čitatelju, malo pojasnim i dajdžestiram priču, jer suvremeni čitatelj rijetko ima strpljenja za lutanje bez putokaza.
Dakle, Gumigluidi su – kao što si već zapazio – grupa, zapravo frakcija beskrupuloznih patuljaka za koje se (u vrijeme kada su se događali gornji redovi) vjerovalo da postoji samo na planetu Trimor, u Rutunskoj galaksiji, u sazviježđu Balkon. Trimor je planeta poznata kao ružno, mračno i krajnje nepristupačno mjesto. Njegovu površinu čine dugi, šiljati planinski lanci nalik slomljenim, krnjavim narkomanskim zubima, između kojih zjape bezdani toliko duboki da ni najupornija svjetlost ne uspijeva doprijeti na njihovo dno. Učestali zemljotresi, geomagnetske oluje što paraju zrak zelenim i ljubičastim bljeskovima, orkani koji dolaze bez upozorenja, kiše u obliku naglih, nasilnih provala koje u samo nekoliko sati poplave čitave doline, erupcije vulkana kao stalni ispadi kroničnog bijesa planete koja ne zna drugačije komunicirati. Na Trimoru ništa ne traje dugo: ni građevine, ni putovi, ni nade. Čak su i prirodni zakoni ćudljivi, skloni improvizaciji i greškama. Stari gnostici bi rekli: to je mjesto od kojega je i Zli Demijurg digao ruke!
S obzirom na uvjete (koji nisu odvajkada bili takvi), Gumigluidi su se povukli pod zemlju, u relativno stabilne slojeve Trimorove kore gdje su u mreži tunela, šupljina i napola urušenih kaverni pokušavali preživjeti. Da, podzemlje im je pružalo zaklon od mahnite planete ali s druge strane i oskudicu. Hranili su se svime do čega su mogli doći: stjenicama tvrdokornim poput šljunka, masnim gujavicama nateklim od minerala, slijepim mravima kiselog mesa, bezbojnim crvima, ljepljivim larvama koje su svjetlucale u mraku, krticama s degeneriranim udovima, špiljskim puževima bez kućica, gljivičnim spužvarima nalik na meso, sluzavim troglobiontima, dlakavim troglofilima, trogloksenima, slijepim ribolikim stvorenjima iz podzemnih bara, pa čak i rijetkim kolonijama mesoždernih lišajeva koje su s mukom strugali sa stijena. Nisu prezirali ni od strvine: ono što bi stradalo u urušavanju tunela ili geomagnetskom trzaju planete završavalo bi u loncu bez previše pitanja. Proteini su proteini, kako je to volio reći stari Glur. U krajnjoj nuždi jeli su i vlastite bolesne, osakaćene ili jednostavno preslabe, pravdajući to prirodnim poretkom i neupitnom logikom preživljavanja.

Sve dok …

Sve dok se istraživački brod Gigant XPLS Zemaljske Vlade, s posadom od 514 duša, nije iz nepoznatog razloga survao u bezdan mračnog Trimora. I tada su, Gumigluidi, avaj, otkrili ljude, tj. ljudsko meso.

Zemaljska Vlada djelovala je promptno prekinuvši istraživanje Bipa, planete što se vrtjela u galaksiji Bib-bop sazviježđa Turip, te na Timor uputila pomoć, istraživački brod Kardan 1 koji se nalazio najbliže Balkonskom sazviježđu i Rutinskoj galaksiji.
No sudbina istraživačkog broda Kardan 1 (218 duša) bila je ista kao Giganta XPLS. Razlog sunovraćenja u bezdan također je ostao zagonetkom.
Zemaljska je Vlada odlučila još jednom djelovati. Poslala je bezljudsku posadu, najnoviji model kiborga Samuraj XL-13, u potragu za preživjelima.

No sudbina krstarice Limeni bila je ista kao i istraživačkih brodova Giganta XPLS i Kardana 1. Što se zapravo zbiva, nitko nije znao. Crne kutije su šutjele, navigacijski zapisi završavali su u savršeno kružnim loopovima, a posljednji telemetrijski podaci podsjećali su više na dadaističku poeziju nego na znanost.
Naučnici su, očekivano, iznijeli niz teorija.
Jedni su tvrdili da se radi o nepoznatom spektru zračenja koje selektivno razara neuronske sklopove, ali ostavlja organske proteine netaknutima — teorija popularna među bioetičarima i vegetarijancima.
Drugi su zagovarali hipotezu o lokalnoj anomaliji prostor–vremena, tzv. Trimorskoj petlji, u kojoj uzrok sustavno dolazi nakon posljedice, što je, prema njima, sasvim dovoljno objašnjenje zašto su se brodovi srušili prije nego što su uopće stigli.
Treći su govorili o masivnoj gravitacijskoj leći skrivanoj u bezdanima planeta koja privlači metal, strah i birokratsku dokumentaciju.
Bilo je i radikalnijih prijedloga:
da se radi o kolektivnoj halucinaciji posade izazvanoj interferencijom Trimorova magnetskog polja s ljudskim osjećajem Smisla;
da su brodovi jednostavno odbili suradnju, umorni od toga da služe civilizaciji koja više ne zna kamo ide;
pa čak i teorije da je netko pogrešno izračunao konstantu, zamijenivši E = mc˛ s eksperimentalnim, ali nikada potvrđenim E = mc hammer˛, što je, prema autoru rada, “moglo imati blage posljedice”.
Kako god bilo, nijedna teorija nije bila provjerljiva, a svaka je savršeno odgovarala nečijem interesu.

Tada je Zemaljska Vlada odlučila zataškati stvar. Zaboraviti na usrani Timor. Jednostavno ga prekrižiti. Spašavanje je gutalo resurse. Novac u Federalnom trezoru topio se kao Gauda na blanširanim prokulicama pećnice s uključenom pirolizom.
Na konferenciji za medije pojavio se znojavi, prištavi PR-ovac Zemaljske Vlade i pročitao službeno priopćenje s blesimetra. „Akcija je, uspješno okončana, ali — na žalost — preživjelih nema“, rekao je.
Proglašen je dan žalosti, izvješene su crne zastave, raspisan je natječaj za idejno rješenje spomen-obilježja, memorijalne skulpture, umjetnici su primili posla... Sve se pomalo vraćalo u normalu.
Istina je ostala zakopana u bunkeru, s oznakom „strogo povjerljivo“.

Ali ne zadugo. Čitav je slučaj iznenada ponovno isplivao na površinu kada je u tjedniku „Žuto naprijed, smeđe straga“ objavljen intervju s tipom koji je tvrdio da posjeduje telepatske sposobnosti, a povremeno — u sunčanim danima s relativnom vlagom zraka između 47,3 i 49,1 %, atmosferskim tlakom stabiliziranim na 1012,6 hPa, koncentracijom lebdećih čestica PM2.5 ispod 11 µg/mł te niskom razinom elektromagnetskog zagađenja kao i blagim jugozapadnim povjetarcem od najviše 2,8 m/s — i moć telekineze. On je to nedjeljno poslijepodne, nakon što je ručao varivo od kiselog kupusa i potom legao da malo odmori, uhvatio telepatski vapaj jednog od 50 preživjelih (25 muškaraca i 25 žena) koje su Gumigluidi ostavili za rasplod.
Pod bombastičnim naslovom „Ljudožderi na Trimoru“ list je objavio da Zemaljska Vlada sustavno skriva istinu: na Trimoru, navodno, žive patuljci-ljudožderi, u vladinim x-filleovima uredno klasificirani pod imenom Gumigluidi.
Toga dana remitende nije bilo.

Konkurencija, vidjevši kakav su rezultat polučili Žuto-smeđi odmah su startali sa svojim fabulacijama.

Uslijedio je šou.

GUMIGLUIDI – NOVA PRIJETNJA ČOVJEČANSTVU?!

Nakon asteroida Longituda, prijetnja se vraća — ali ovaj put ima zube, dlaku i apetit! Prema povjerljivim izvorima, na planeti Trimor obitava rasa patuljastih humanoida poznatih kao Gumigluidi, ekstremno otporna bića koja preživljavaju ondje gdje zakoni fizike odustaju. Hrane se svime. Uključujući i ljudima.
Ako su sposobni opstati u bezdanima Trimora, što ih sprječava da se sutra pojave ovdje?

POTKOŠULJA KOJA PRIJETI CIVILIZACIJI!

Gumigluidi nikada ne skidaju odjeću – stručnjaci upozoravaju na ozbiljne posljedice

Najnovija saznanja o Gumigloidima s planete Trimor otkrivaju zabrinjavajući detalj koji je dosad bio zanemaren: ova dlakava bića čitav svoj život provode u jednoj jedinoj potkošulji. Prema dostupnim informacijama, ista potkošulja nosi se od rođenja do smrti, bez pranja, zamjene ili stanke, što, kako upozoravaju stručnjaci, predstavlja “kulturnu bombu bez presedana”.

Nije jasno radi li se o vjerskom simbolu, seksualnom fetišu ili obliku biološke kontrole, no pojedini analitičari ne isključuju mogućnost da potkošulja ima i disciplinirajuću funkciju. “Ako im oduzmete potkošulju, oduzeli ste im identitet”, tvrdi anoniman izvor blizak krugovima ksenopsihologije. “Ako im je ostavite, riskirate kulturnu kontaminaciju.”

Posebnu paniku izazvale su špekulacije da Gumigluidi potkošulju ne doživljavaju kao odjevni predmet, već kao produžetak tijela — nešto između kože, zastave i bračnog ugovora. Prema nekim tvrdnjama, skidanje potkošulje u njihovoj kulturi znači objavu rata, dok njezino dijeljenje navodno označava poziv na razmnožavanje.
U javnosti se već postavljaju pitanja: što ako Gumigluidi jednog dana stupe na Zemlju odjeveni u iste te potkošulje? Jesu li naše perilice rublja spremne? Ima li čovječanstvo dovoljno zaliha deterdženta? I najvažnije — hoće li itko imati hrabrosti reći im da bi možda, samo možda, trebali obući nešto drugo?

UZBUNA ZBOG “KULTA PLAVIČASTOG FALUSA”: TAJNI OBREDI ŠOKIRALI JAVNOST

Podzemni krugovi i alternativni izvori upozoravaju na postojanje tzv. Kulta plavičastog falusa.
Prema dostupnim informacijama, članovi kulta okupljaju se oko monumentalne skulpture plavičastog (PANTONE® Blue 072 C) falusa visokog i do deset metara, koju smatraju svetim simbolom plodnosti, moći i kozmičke pravde. Obredi uključuju ritualizirane tjelesne radnje, strogo propisanu hijerarhiju uloga te keramičke artefakte.
Svećenice tijekom ceremonija izvode ritualne geste odanosti falusu, dok ostatak zajednice sudjeluje u kolektivnim praksama koje stručnjaci za sektaške pokrete uspoređuju s poznatim povijesnim primjerima kultova plodnosti i zatvorenih duhovnih zajednica.
“Radi se o klasičnom obrascu,” tvrdi anonimni sociolog. “Jak simbol, strogo kontroliran obred, obećanje transcendencije i potpuna suspenzija individualne odgovornosti.”

Paranoja je rasla.

PANIKA U KUPAONICI: “VIDJELA SAM GUMIGLUIDA U WC-ŠKOLJCI!

Jučer u ranim jutarnjim satima mirnu svakodnevicu jedne gradske četvrti uzdrmao je bizaran incident koji je na kratko raspirio strah od navodne izvanzemaljske infiltracije. Kućanica F. T. (47) ustvrdila je kako je prilikom ulaska u kupaonicu ugledala “dlakavo čudovište kako proviruje iz zahodske školjke” te da joj je isto, prema njezinim riječima, “dobacivalo prljave, nepristojne riječi”.

Uslijedio je vrisak, kratkotrajni gubitak svijesti, a zatim poziv službama. Na teren su izašli policija, hitna pomoć i jedan zbunjeni vodoinstalater nietzscheanskih brkova.

Nakon detaljnog očevida, stručnjaci su utvrdili da se, na žalost ljubitelja teorija zavjere, ne radi o Gumigluidu niti o bilo kakvom poznatom ili nepoznatom obliku života, već o – izmetu supruga kućanice, koji nakon obavljene nužde nije pustio vodu.

“U prvom trenutku i meni je djelovalo prijeteće,” izjavio je policijski službenik Vlado K. “Količina izmeta bila je nadljudska, a broj neprobavljenih dlaka koji se nalazio u izmetu bio je, kako da se izrazim, baš kao da je gospodin Timothy provalio u sklonište za nezbrinute životinje i sve furiste redom prožd'o.“

Gospodin Timothy, suprug gospođe F. T. nije želio davati nikakve izjave za medije, no neslužbeno doznajemo da je incident završio bračnom svađom, a ne intergalaktičkom krizom.

Vlada se, očekivano, nije oglasila.

Vlada se nije oglasila, ali što je uopće mogla reći?

Medijsko ludilo doseglo je vrhunac u trenutku kada su Sunčevim sustavom prolaziliEurilogoti — galaktički nomadi, bestjelesna i krajnje šutljiva bića čije se postojanje do tada spominjalo tek u fusnotama astrofizičkih radova.
Pokušaji komunikacije s Eurilogotima pokazao se jedvitim. Na izravna pitanja odgovarali su isključivo s “da” ili “ne”.

To, međutim, nije spriječilo žuti tisak da nastavi s konfabulacijama, špekulacijama i otvorenim izmišljotinama.
Pod naslovom preko cijele naslovnice:

“HUMANOIDI, ČUVAJTE SE TRIMORA!!!”

objavljeno je da je, prema “zaštićenom vladinom izvoru”, održan poduži i krajnje zabrinjavajući razgovor između predsjednika Zemaljske Vlade i Eurilogota po imenu Zlajkan Zozi. Zozi je kategorički ustvrdio kako se humanoidi svih vrsta trebaju pod svaku cijenu kloniti Trimora, jer je riječ o “nestabilnoj zoni i mjestu poremećene stvarnosti”.
Detalji razgovora, naravno, nisu objavljeni. Eurilogoti su, kako se tvrdi, nakon izgovorenog “42” — nestali.
Ako se čak i Eurilogoti klone Trimora — što se, dovraga, tamo stvarno događa?

(nastavit će se...)

E cure,cure hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Mujo krenuo čaršijom kad spazi
mrak komada - noge, dupe, sise ... sve na svom mjestu,
fantastično. Zavrti mu se u glavi, pa on duboko udahne i
pokuša s najnovijim uletom koji je smišljao danima:
- Jel', mala, jel' teb' babo terorista?
Cura se zbuni:
- Jok, nije, što?
Mujo je značajno pogleda:
- Ti s' prava bomba, materemi!



Dođe dečko u Vatikan i traži prijem kod pape.
dovedu ga kod pape i kaže on papi: sveti oče morali biste moju curu
proglasiti sveticom. papa pita zašto jel radi čuda, a dečko odgovori:
Da sveti oče radi čuda s ustima,rukama i nogama.
to su tri čuda. dovoljno za postat svetica.



Mujo se naumio oženiti i, kako na njegovoj planini gdje čuva
ovce žena baš i nema, spusti se u obližnji grad da nađe neku.
Ode on navečer u disko i namjeri se na jednu
zgodnu pa joj se počne upucavati:
- Ajde dođi sa mnom, gore kod nas je čisti zrak,
prirodna hrana, mir i tišina ...
Cura se nećka pa ga upita:
- Jes', vala, čula sam ja da je tako, al' sam čula i da se
seksate s ovcama, kozama, svinjama, guskama ...
Mujo uvrijeđeno odgovori:
- Ma šta to pričaš, bona, jes' ti luda, kakve guske?



Mujo će Fati:
- "Ako kažem da ću sa zadovoljstvom da ti
oduzmem nevinost ti bi rekla da sam prostak!"
- "Ne, rekla bih da si čarobnjak!"



Prilazi dečko djevojci:
Jesi li za neko piće?
Briši, imam dečka 6 godina.
Nema veze, kupit ću i malom čokoladno mlijeko.



Uđem ti ja jutros u lift kad tamo prelijepa djevojka. Pita ona mene:
Hoćeš li gore ili dolje?
Ja joj mrtav hladan odgovorim:
Polako mala, pa tek smo se sreli.



Upucava se frajer ženskoj:
E, mala, željan sam te k'o Dinamo Lige prvaka!

Sushi 2.0

alexxl.blog.hr

Sjećate li se Gustava, serijala crtića?
Poučni... Jednoga se jako dobro sjećam.
Oblačio se i primjetio da mu je manžeta za košulju oštećena, pa ju je išao popraviti farbom,
pa mu je farba kapnula na stol, pa je njega pofarbal, pa mu je kapnulo na pod,
pa je i njega pofarbal...pa zgradu...pa ulicu... pa kvart... pa grad...državu...Evropu i završnica je crna
Zemaljska kugla gledana iz Svemira.
OKP (Opsesivno Kompulzivni Poremećaj).
Stalna nadogradnja, neverending story.
E, takav sam i ja...Gustav!!!
*******************************************************************************************************************

Sad o tome Sushiju.
Rano sam ja za njega saznao, još za Juge, bolje rečeno Zapadne Njemačke.
Od tuda sam ja vlekel sirovine, Nori alge, Wasabi pastu i Umeboshi ocat.
Sve sam ja to sam, jadan, jel.
Neki su probali i odmah pljuvali, onoga trena, kada im je rečeno da je riba sirova,
jer nisam nalazio razloga da je marinirana Umeboshi octom, za naše pojmove i dalje sirova...ja ne.
I tako godinama sa vremena na vrijeme.
*******************************************************************************************************************

Ide vrijeme, rastu sise, udat ću se, jebe mi se!
Deca narasla i pričaju meni kak je to super, da jel ja znam za to?
Ma marš u pičku materinu!!!
??????????????????????????????????????
Sada...
-e stari, ovi tvoji su bolji, veći i sočniji!
Tak je bilo i za Pizzu i za sve drugo.
Moral sam kupiti lonac od 10 litara, jer kada se znamo sastati na nedjeljnom ručku,
toliko juhe skuham, jer "moja je najbolja". Sa mesinom i grincajgom + voda,
ravnih 10 litara...ostane možda par šeflji.
I sada kak ja to češće, nekak me povuklo da se nadograđujem,
ko ova "Fiskalizacija 2.0", pa shodno k tome "Sushi 2.0"
novi Level.
******************************************************************************************************************



Ima ih svakakih...Maki, Uramaki, Nigiri, Sashimi...
ja sam se zadržal na zajebanciji sa Makijem, klasičnim,
makar dolazim do toga, zahvaljujući narodnoj izreci,
"Za dobru svinju, nema lošega napoja",
pa sam par puta napravio čušpajz, tipa "Poke Bowl",
havajske điđe, složenac od ribe, algi, riže, advokata (tak ga ja zovem), krastavca salatara...
onak kao salata, aranžirano u zdjelici.

Kako i gdje me "povuklo".




Naglasak na rižu, njene vrste, proučavanja, "mariniranje, te fermentacija".
Prostačka varijanta ide sa rižinim octom, šećerom i soli.
Skuplja varijanta sa Sake-om, kojeg zovu od rakije, preko vina, pa do piva.
Po meni, Pivo, jer se kuha. Ima od 14-16 % alkohola, a skup ko kuga.
Dodatak u kuhanju riže, za aromu,
Kombu alge
i sada Što...to vadiš iz riže, kaj s tim???
Pa nebuš bacil!
Pitam japanskoga frenda

-kaj da delam sa tim?
- Pa napravi si "Tsukudani"

Za to ti treba još te riže odozgora
-narežeš te listove Kombu algi






i treba ti "Katsuobushi"...




Bonito flakes, vrsta tune, koja se kuha, fermentira i suši i koju kao takvu možeš kupiti,
ali i posebni hoblić, ribež, ili u "flakes" varijanti.
Jebote, nikada kraja.
Sva sreća pa radim honorarno,
ali
čeka me i svadba od najmlađega sina.
I tu treba neke noFce zbuksati, n'da.

I još taj put!
Skoro sam u karanteni završil.
Već sam Ih zval:
-pa kaj i mi moramo u karantenu?
-ma neee Alex, u karantenu idu samo astronauti...vi sa SD kartice ne trebate!
No o tome ću još napraviti Post.
Lansiranje je od 06.02.2026. na dalje, ovisno o Zemaljskome meteorološkom vremenu, ispravnosti raketne rampe,
same rakete i Sunčevoj aktivnosti!!!
Tu mač komplikejtit. Sam da nebu:

"Houston, We Have a Problem!"

Selo malo naše hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Bili Mujo i Haso u krađi kukuruza kada
odjednom naiđe policajac i pita Hasa"Haso šta ti to radis?"
i kaze Haso "Izmišljam pjesmu."
kaže on. "Ajde da je onda čujem!"kaže policajac.
Počne on pjevati"Zeleni se kukuruz,zeleni se trava ajde
Mujo sakrij se vidi ti se glava!"



Kukuruz i mekinje nekad bili hrana za svinje,
sad koštaju u zdravoj hrani kao da kupujem kokain.



Idu Mujo i Haso u disko klub, i na ulazu vadi Mujo klip
kukuruza iz jakne i stavlja u pantalone...
- "Sta ce ti to??"
- "Znas kad budem digao Fatu na ples, pa kad je prislonim
na desnu stranu, ona ce od klipa pomisliti da je ona stvar i
naknut ce se na lijevu... E tu cu je ja docekati."



Vade seljanke repu na njivi, kad jedna
zastade zagledana u tek izvađeni koren:
Iju, kak'i je, k'o u mog Milisava!?
A, jel' tak'i veliki? - druga dobacuje.
Ma jok, more, tak'i blatnjav.



Orao Crnogorac njivu, pa se od oranja umorio i prilegao
pod jedno drvo da se odmori. Tuda prolazio neki tip i kako je
bio bos vidi ovog sto spava da ima dobre cizme, pridje on
njemu i skine mu cizme i ode. Kada se ovaj probudi vidi da
nema cizama zaputi se u selo, udje on u kafanu i vide jednog
tipa sa njegovim cizmama. Pridje mu Crnogorac i upita
ga gde je nabavio cizme. Ovaj mu rece:
- Ma prolazio sam preko neke njive i video sam jednog
kako spava ja ga izjebem i skinem mu cizme.
A da mozda nisu tvoje?
- A jok jadan nebio samo pitam bas su dobre.



LAF:
- "Ajmo se jebat."
PLAVUSA:
- "Necu."
LAF:
- "Aj ba, samo se seljanke ne jebu."
PLAVUSA:
- "Ok, onda."



Ivica je proveo vikend na selu kod bake.
Prvog sljedećeg dana učiteljica ga upita kako
mu je bilo na selu i što je tamo vidio.
- "Vidio sam mnogo gusaka, pataka i kokoši.
I jednog teško bolesnog pijetla."
- "Po čemu znaš da je bio bolestan?", pita ga učiteljica.
- "Pa stalno ga je neka kokoš nosila na leđima."

Dalmacijo hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Stari Duje, koji je je cijeloga zivota navijao za
Hajduk, na samrtnoj postelji zavapi:
- Dico, dajte mi odma Dinamov sal!
- As ti, ćaća, oli si pred smrt popizdija, pa di ćes Dinamov sal?
- Ajde, ajde, donesite mi ga odma
- boje da umre jedan njihov nego jedan nas!



10 dalmatinskih zapovijedi;

Čovik se rodi umoran i zivi da bi se odmorio
· Ljubi krevet svoj ka samoga sebe
· Odmaraj se danju,da nocu mozes spavat
· Ne radi,rad ubija
· Kad vidis nekoga da se odmara,pomozi mu
· Ne cini danas ono sto mozes sutra
· Radi manje nego sto mozes,a ono sto mozes orebaci na drugoga
· U ladu je spas,od odmaranja niko nije umra
· Rad donosi bolest,ne umri mlad
· Kad pozelis radit,sidni vidjet ces da ce te proc



Zove Dalmatinac mater na telefon:
- Alo majko, iman dvi visti, jednu lošu a drugu dobru!
A koja je dobra?" Pita ga ona:Ostavia san drogu!Bravo
sinko, tako triba, a sad mi reci koja je loša?
A bogati, ne znan di!



Prijatelju Bepo,znaš li da su nam umrli svi poštari u gradu i
naše vijeće je predložimo tebe da nam budeš poštar.
Ne mogu ja Jure,kunem se da je moja Luce prva i
zadnja žena u mome životu.



Došao novi gazda u Dalmacija cement, pa kaže svom čovjeku:
- Trebam sutra 18 jakih dalmatinskih momaka za istovar cementa.
Nema problema šefe, sutra su tu.
Drugi dan stiže kamion s 22 čovjeka.
Kaže gazda: Pa šta je to? Rekao sam 18 , a ne 22.
Pa šefe, ima 18 Dalmatinaca plus 4 Bosanca.
Koji će mi ku*ac četiri Bosanca?
- Pa da istovare robu.



Došao čovjek kod Željka Keruma da traži posao za sina i
kaže kako su mu svi iz obitelji glasali za njegovu stranku HGS.
Provjeri Željko i vidi da čovjek ne laže te odluči da mu pomogne.
KERUM: Reci sinu da dolazi jednom mjesečno na posao i
da će imati plaću 3000€.
ČOVJEK: Ma nemoj tako, mi smo poštena obitelj šta će reći ljudi!?
KERUM: Dobro onda, nek dolazi jednom tjedno na posao
i imat će plaću od 1500€.
ČOVJEK: Ma mnogo je a mi smo poštena obitelj, šta će
nam reći susjedi.
KERUM: Pa dobro vi ste poštena prodica, evo ti reci koliko će
raditi i koliku plaću da mu dam?
ČOVJEK: Neka svaki dan ide na posao od 7 do 15h i neka
ima plaću od 500-600€."
KERUM: Eee prijatelju, za to treba završiti fakultet!!!



Što je to "fjaka"? Mislite da znate? A ne, ne..
Ovo je prava definicija "fjake" FJAKA = psihofizičko stanje
prilikom težnje ni za čime. Učestala je greška zamijeniti fjaku
s lijenošću. Za razliku od ove potonje, fjaka je uzviseno stanje
uma i tijela kojem teži cijelo čovječanstvo.
Dok u Indiji i drugdje fjaku postizu dugogodišnjim izgladnjivanjem i
meditacijom, u Dalmaciji ona je jednostavno Božji dar.

U nove radne pobjede hehe..

eurosmijeh.blog.hr

- Koja je razlika između radnika i
državnog službenika koji su ostali bez posla?
- Radnik je nekad nešto ipak radio.



Radnik: Sefe, necu danas na posao. Bog dao snijeg pao.
Sef: Boga nema, otkaz ti se sprema.
Radnik: Uh... Snijeg gazim, odmah dolazim.



Šef pita radnika: Voliš li toplo pivo?
Radnik: Pa, i ne baš...
Šef: A, voliš li oznojene žene?
Radnik: Ne, ne volim.
Šef: Odlično, ti ćeš onda na godišnji na zimu!



Uspješni biznismen koji baš nije mnogo brinuo o svojim
radnicima odluči da pred Novu godinu proslavi završetak godine.
Pozove on svog finansijskog stručnjaka i kaže mu:
- Hoću da to bude lijepo, na nivou, da ne košta mnogo,
da bude upadljivo i da se svi radnici provesele.
Gazda, onda je najbolje da se objesite. To neće mnogo
koštati, biće na visini i upadljivo, a radnici će se zaista radovati.



Srela se dvojica sredovječnih biznismena na nudističkoj
plaži pa jedan kaže: – „Vidim, konačno si našao malo vremena
da odmoriš od posla, dugo godina nisi bio na godišnjem…
“ A drugi, gledajući lijevo – desno, odgovori:
– „Ma kakvi, došao sam službeno, tražim novu sekretaricu!“



Šef šalje SMS Muji: „Pošalji mi jedan od onih svojih dobrih viceva.“
Mujo: „Trenutno radim, poslaću vam kasnije.“
Šef: „Ovaj ti je dobar! Pošalji mi još neki!“



Radnik : Oprostite, gospodine direktore!
Nismo primili platu 3 meseca!
Direktor : Oprošteno vam je!

Na Dunavu...

mecabg.blog.hr

Ode sneg, sretan mu put...

Osmijeh nedjeljom

stella.blog.hr

Vikendom se Lastavica brine za humor.