Mislima sam na mjestima neobičnih imena
obuzeta duhovima mističnih vremena
Ivana sam Orleanska i Marija Magdalena
malo sirena, malo boginja, malo obična žena.
Strašću sam obuzeta kao prva ljubavnica Don Juana
na kraljevskom sam stolu najskuplja hrana
prsten sam na prstu kneza Tame
ljube me sa obožavanjem njegove blijede dame.
Obuzeta mi je krv strastvenim uzdasima
i malim noćnim muzikama
božanstvena komedija u grudima
čak se i pjesnikinja u meni od mene otima.
Voljeti...
Disati...
Biti...
Obuzeta glagolom: ŽIVJETI!!!

Raspršilo se na večernjem nebu jato neobičnih ptica
kao milijun crnih zvijezda padalica
obasjavajući uplakana lica
ostavljenih žena i razočaranih djevojčica.
Nisam među uplakanim ženama
mene nećete uhvatiti tim bezvrijednim mrežama
idem u inat svima vama i vašim silama i težama
nisam ni carica ni kraljica a ni dama.
Nisam ponosna što sam kurva jeftina
ali bar nisam vještica lica umilna
uzbuđuje me tvoje inteligencije žestina
borba do krvi a ipak ostajem nepokorena.
Ako me pogledaš svojim pogledom genija
biti ću od tih crnih zvijezda najsjajnija
samo svoja ili ničija
ali samo za tebe vječno kazalište komedije ironija.
Vraćaju se crne ptice svojim domovima
žene i djevojčice o sretnoj budućnosti ispraznim snovima
a ja ću krenuti po znanosti putevima
uživajući što mi jedna strast tijelo kao oklopom obima.