Heliocentrični Stipe

nedjelja, 06.01.2008.

Još zarana Stipe je otkrio da Zemlja nije ravna ploha i da stvari funkcioniraju kružno i periodično, da je bitno tomu se prilagoditi. Kopernik je razvio teoriju, a Stipe praksu. Osim znanosti volio je i književnost - u svom političkom životu redovito se preobražavao, i to kafkanski, ne bi li si traga zameo.

Stipe je danas predsjednik, ali ne i uglađeni državnik. Neki, među njima i Dražen Budiša bez straha danas ističu da bi Mesić trebao napustiti dužnost prije vremena i tako učiniti uslugu Hrvatskoj. Naravno; on to neće učiniti, no svakako osim biološkog Mesiću otkucava i politički sat. On to zna. Ali ne predaje se.

Prošavši sve faze svih sustava, naviknut na vlast, jer Vlasta je bogata i Vlasta te časti, ne posustaje u svome naumu opće i vječne infiltracije u hrvatski, a i međunarodni, bolje rečeno regionski, politički, čak i povijesni aparat. Već se šuška da bi mogao po isteku svog drugog mandata postati visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. Vjerojatno po zasluzi. Zasigurno je to jedna od opcija za bijeg od nezaobilazne predstojeće surove stvarnosti nužne demesićizacije, dok je druga nesumnjivo ponovna perfidna prilagodba unutar hrvatske političke scene.

U tom kontekstu, poglavito uoči posljednjih parlamentarnih izbora, a i nakon njih, na hrvatskoj političkoj sceni počele su kružiti sumanute, po svojoj prirodi nespojive ideje. Znakovito je da je predsjednik Mesić glavni protagonist svake od njih. "Velika koalicija jedino je postizborno rješenje", izjavio je, štoviše; svojim predsjedničkim utjecajem zagovarao tu lucidnu, po hrvatsku demokraciju pogubnu igranku. Nedugo potom, nakon Hrgine TV objave glasina o braku HDZ-a i HNS-a, predsjednik je opet propjevao - "sve je moguće".

Bjelodano je da je druga opcija za bijeg od stvarnosti demesićizacije stvaranje političkog košmara ispreplitanjem struja svih političkih konkurenata bez obzira na boju i predznak, ne bi li se u tom općem metežu našlo mjesta za ponovno ustoličenje Mesića na neku od funkcija zajedno sa njegovom razgranatom mrežom suradadnika - od stranih tajnih agenata do domaćih kriminalaca i medijskih magnata, a sve kako bi što bezbolnije padao ili se što duže odupirao svome apsolutnom političkom iščeznuću, ali i poruzi.

Kada na naslovnici pisanog medijskog pulena ureda predsjednika osvane naslov o početku pada Vesne Pusić, cijela priča poprima jasnije konture. Dakle; kada je besplodni san o HNS-ovom vođenju hrvatske ljevice ostao pusta tlapnja, Mesić je, kako bi očuvao svoj utjecaj u politici, HNS najjednostavnije pokušao udati za HDZ - samo kako bi se infiltrirao, jer zna da je vremena sve manje, a kada se Pusić oduprla toj besramnoj nebulozi najavljen je njen pad, a kao za inat pojavili su se i unutarstranački HNS-ovi javni pozivi na njeno odstupanje. Sapienti sat.

Očito je da se Stipe uslijed straha od grcanja u vlastitim fekalijama, koprcajući pokušava gerilski utaboriti, očešati gdje se još da, ne prežući pri tom ni od ridukulnih ideja i metoda. Takav je Mesićev politički mentalitet koji godinama gaji i vjerno njeguje - do sada je bio komunist, hrvatski nacionalist i uznik, Jugoslaven, Rvatina, partizan, čak i ustaša. Revni građanin i tajni svjedok. No, pored svega Mesić je bio i glumac, i ostao glumac.