Prošlo je vrijeme kad sam imala nešto pametno za reći.Nešto sa značenjem,nešto što bi me uzdiglo.Prestalo je biti važno.Ne postoji ništa što već negdje netko nije izrekao ili napisao.Ostale su samo iluzije rastrgane u komadiće.Stalno slušati i preslušavati jednu te istu pjesmu ili čitati uvijek istu knjigu beskrajno je dosadno i nadasve depresivno.Da,s vremenom i da,s godinama se postepeno uvjeravam da neke stvari jednostavno ne možeš promijeniti.Ponekad me neki djelić duboko u meni gurne preko ruba...ali to su samo iskre.Nema tu više vatre.Ostao je samo pepeo.Zar je to sve što čovjek može očekivati?Prah prahu,pepeo pepelu.
< | veljača, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 |
Moje šupljozofije
Blog.hr
Foxxyy
Slučaj i nus pojave
Mislim,dakle...uživaj danas:)
Slatka kao grijeh
Blog od kukuruzne svile
http://borneot1.blog.hr/
Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te ne voditi.
Jednostavno idi pored mene
i budi moj prijatelj.