Dragi moji prijatelji i neprijatelji!Svima koji vjeruju i koji ne.Baš svima Vama želim puno sreće i prosvjetljenja u ove dane slavljenja Svjetla i plodnosti.Neka Vam predstojeća godina bude nadahnjujuća,puna zdravlja i životnih radosti,puna ploda,blagoslova i svega obilja.I nikad ne posustajte jer Vaš se izbor uvijek ostvaruje.Neka bude tako!ili Amen,kako Vam se više sviđa.Volim Vas!
Malo me ima pa me malo nema.Danas je bio zadnji dan u vrtiću ove godine.Sada smo Lavić i ja dva tjedna doma.Ja kao ja puno očekujem od ovih praznika.Prije svega se želim dobro odmoriti,uživati sa svojim dragim(jer bi i on trebao biti slobodan),malo se družiti s nekim dragim ljudima i napraviti sve ono kaj nisam stigla kroz godinu.Ha,ha,baš sam skromna.Barem ću pokušati.Dosta se toga izdogađalo kroz ovu godinu i mislim da trebam srediti dojmove i donesti neke odluke.Uglavnom sam uzbuđena pa makar samo i zbog planova.
Magleno,kišovito i hladno jutro ove čudne jeseni.Dragim ljudima pišem čestitke u želji i nadi da im slijedeća godina bude bolja,ljepša,uspješnija,sretnija,zdravija.Hoće li doista biti?Koliko sam već takvih jutara,čestitaka,lijepih želja,jeseni i godina ponovila?Koliko ću se još nadati?Koliko vjerovati i čekati?Da bude bolje.Zar se nije bolje pomiriti sa sobom i više ne iščekivati ono,nešto,bolje sutra?Jer sutra nikad ne dođe i ne prođe,uvijek samo dolazi.Trebam početi od danas.Moram.Jer još samo danas mogu.Sutra,tko zna...
Eto opet vikend.Tjedan mi je proletio brzinom svjetlosti.Jučer nismo išli u vrtić jer se Lavić razbolio.Očito nam petak nije sretan dan.Ovaj put je prehlada u pitanju.Moram slušati njegovo disanje i na vrijeme reagirati.Ne želim opet Ventolin,jedva smo ga se riješili.
Još idući tjedan i onda smo dva tjedna na praznicima.Meni paše,mrzim ustajanje u 5 i odlazak od kuće u kišu i maglu i hladnoću.Nevolim zimu.Izrezujem iz papira blagdanske dekoracije,Lavić se veseli,a ja liječim živce.Danteu je glava u ružičastim oblacima i drago mi je zbog njega.Ahh mladost!
Neki anonimni tekst o Tradiciji kaže da svaki čovjek u svom životu ima dva izbora:graditi ili saditi.Graditelji mogu godinama odugovlačiti sa svojim poslom,ali će jednoga dana i završiti što su započeli.Zatim se zaustave i ostanu zatvoreni unutar svojih vlastitih zidova.Život gubi smisao kada je gradnja završena.
Ali postoje i oni koji sade.Njima posao remete oluje,godišnja doba i rijetko se odmaraju.Ali,u odnosu na zgradu,vrt nikada ne prestaje rasti.Iako od vrtlara zahtijeva stalnu pažnju,istovremeno mu pruža i pravu pustolovinu.
Vrtlari se međusobno prepoznaju-jer znaju da je u korijenu svake biljke napredak cijelog Svijeta.
Paulo Coelho
< | prosinac, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Moje šupljozofije
Blog.hr
Foxxyy
Slučaj i nus pojave
Mislim,dakle...uživaj danas:)
Slatka kao grijeh
Blog od kukuruzne svile
http://borneot1.blog.hr/
Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te ne voditi.
Jednostavno idi pored mene
i budi moj prijatelj.