Ispovijedi ogorčenog uma lovca na vjetrenjače

četvrtak, 14.02.2008.

VALENTINOVO


Ock, još jedan od onih blagdana kada …., ne znam kako da to više nazovem. Najjednostavnije, kada trošimo lovu uništa!

Sad samo da čujem da mi se neke babe žale. Recite da nije! Prva stvar, to je tako iskomercijaliziran blagdan da je ekipa zaboravila što zapravo znači i predstavlja. Još samo čekam da nađu neku ikonu kao što su izmislili djeda mraza (namjerno malim slovima).

To je dan zaljubljenih? Ne baš, drago moje svekoliko pučanstvo. To je dan voljenih. Znači, svi do kojih ti je stalo su u igri, a ne samo vaše simpatije, cure, dečki, žene, muževi. Tu su mama i tata, brat i sestra, baka i deda, nećaci, sestrične i bratići, ujaci i ujne, stričevi i stine, uži i širi krug familije, prijatelji i prijateljice, susjedi i učiteljica iz osnovne škole. Jeste li se njih sjetili!?

Znate li kako uopće ide priča o Valentinovu? Točnije o sv. Valentinu po kojem je taj dan dobio ime? Neki znaju, no evo vam malo potpuniji podaci:

Prema legendi, ime kršćanskog mučenika o čijem životu ima i nekih povijesno utemeljenih činjenica. Rimski svećenik i liječnik Valentin živio je u vrijeme proganjanja kršćana za vladavine cara Klaudija II Gothicusa koji je dao obezglaviti Valentina jer je potajce ženio vojnike (Klaudije je vjerovao da oženjeni vojnici će više htjeti biti doma i slabije ratovati od oneoženjenih), te je pokopan na Via Flaminia. Papa Julius I dao je da se izgradi bazilika na mjestu gdje je pokopan.

Drugi Valentin, talijanski biskup iz Terne, bio je mučenik, vjerojatno također u Rimu, i njegove relikvije su kasnije odnesene u Terni. Današnji istraživači se uglavnom slažu da je najvjerojatnije riječ o dvije različite verzije života jednog te istog mučenika.

Dam se kladiti da večina vas nije znala ni pola ovoga. Iskreno nisam ni ja dok se nima malo bolje raspitao. Nisam protiv blagdana, ali mislim, točnije znam da je većina nas smetnula s uma onu pravu priću oko čega se sve ovo vrti. Sjetite se i ostalih, ali ne ispraznim kupovanjem darova. Katkada je dovoljan jedan telefonski poziv. Dovoljno je da im date do znanja da vam je stalo. I to je cijela mudrost.

Ok, odmah da priznam, curi sam kupio nekakva srčeka – sudite mi!
- 14:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 12.02.2008.

ČETVRT STOLJEĆA U GUZICI


Prije kojih četvrt stoljeća, na ovaj svijet došlo jedno divno, plemenito, inteligentno, duhovito i šarmantno biće, komunikativan, naočit, vrijedan, odgovoran i osjećajan čovjek, drug, brat, rame za plakanje, vrhunski ljubavnik, ukratko – the faca...

Istog tog dana okotilo se stvorenje sumljiva podrijetla i još sumljivijih namjera, previsokog ega, sirov, izdržljiv iako tako ne izgleda, vuk samotnjak, zvijer zasebna kova, pomalo lud od zaziranja na „normalne“ ljude sa prevelikim unutrašnjim svijetom.

Jedan od njih sam ja.


Rezime:
- tko sam, što sam, što sam došao i što radim? – Uf! Aj me pitajte za jedno pet godina jer je sada odgovor toliko komplicirano za napisati.

Da mi je netko rekao da ću biti tu gdje jesam još u srednjoj, nasmijao bi mu se u facu i reko da polakše cucla tu pivu. Zrel sam za penziju. Već godinama mi je tempo prebrz i na kraju nastanu kobne posljedice na ključnim stvarima. A vjerujte, dosta mi je ispravljanja krivih Drina.

Evo me opet, samo se žalim. Iskreno samo na ovim postovima, inače nisam toliko čangrizav. No definitivno uživam u životu. Kako se kaže, ugrizo sam vraga za muda i sada uživam u nekim stvarima. Čak imam jednu malu plavušu koja me naučila trpiti i sada se naziva mojom curom (dobro, i ja ju katkada tak zovem) – i to već dvije godine.

Jedina stvar koju moram vratiti je kondicija, to mi fali a i gadno mi se odrazilo na zdravlje. Fali mi još malo snage da dovršim to školovanje, pa da se odem živcirati negdje drugdje tražeći posao ili na samome poslu. Vidjet ćemo.

Dosta tipkanja, idem nešto konrevetno raditi, obveze me zoveju. Do skorog (nadam se) tipkanja.
- 02:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 02.02.2008.

MANJAK VREMENA ILI TI O BOLEŠTINAMA


Evo napokon sam našao vremena za tipkanje. Zadnja dva mjeseca su bila u prilično velikoj gužvi. Zapravo, gužava još uvijek traje, no kako sam osuđen na sjedenje doma, uspio sam naći vremena za svoj napušteni blog.

Fax je je bio u apsolutnoj gužvi, no i dalje sam u zaostatku sa par seminara. Posao/škola odlično. Poslujemo točno onako kako sam očekivao. Ljubav, sve ko po loju (koji izraz). Zdravlje koma!

Otkada nemam vremena za bilo kakvu rekreaciju, a time najviše mislim na bazen, imunitet mi je doslovno nestao. Novu godinu sam dočekao na zahodu, ali ne zbog cuge, već sam pokupio negdje usranu crijevnu virozu. Tim putem sam si usrao doček, ali i mojoj maloj Ru. Skidala mi je temparaturu hladnim oblozima. Hvala joj na tome, no žao mi je što sam joj upropastio doček.

Mjesec dana poslije, sjedim za tipkovnicom, sa prokletom gripetinom. Jeah! No, to nije sve! Sa prijateljem sam organizirao put u Veneciju na Karneval. Kad? SAD! Svi moji su otišli na put, doj ja tu sam trunem doma. Definitivno imam odličan osječaj za tempirati boleštinu sa ključnim događajima.

Moram hitno na bazen. To nije stvar izbora. Uz sve to, morao bih i skinuti ovu škembu što mi je počela rasti. Da je bar od pive ili klope, ne to je od nekretanja! Sram me je. Nekada sam mogao raditi 200 sklekova (bez zajebancije – istina dok sam trnirao), a danas dotrčim do tramvaja i ljudi zovu hitnu kako izgledam i spajaju me na respirator. Tragedija.

Stvarno imam previše obveza, a i njih ne uspijevam sve na vrijeme ispuniti. Sam da završim taj fax, pa ću si moći bolje rasporediti vrijeme. Što je to još godinu i pol.

Fali mi slobodnoga vremena. Htio bih se naspavati. Ujutro probuditi i zležavati znajući da nemam ikakve obveze. Fali mi da se ustanem i da ne znam koji je dan i baš me briga za to. Uf, kako mi to fali.
- 12:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>